Upala pluća je jedan od vodećih uzroka smrti djece od zaraznih bolesti u svijetu.
Slikovne tehnike predstavljaju standard, ali imaju svoja ograničenja, kao što su subjektivnost tumačenja nalaza, izlaganje rendgenskom zračenju, nemogućnost praćenja u stvarnom vremenu, te izazov prilikom transporta teško bolesnih pacijenata, osobito pri transportu teško bolesnih pacijenata iz jedinice intenzivnog liječenja do radiološkog odjela.

Dijagnoza upale pluća temelji se na kliničkim znakovima, kao što su ubrzano ili otežano disanje, povišena tjelesna temperatura te krepitacije ili hropci prilikom osluškivanja pluća (auskultacija) te uočavanjem konsolidacije ili nastanka sjene (infiltrata) na RTG-u ili CT-u prsa.

Ultrazvuk pluća može se koristiti za potvrđivanje ili isključivanje dijagnoze upale pluća kod odraslih pacijenata primljenih u hitnu službu. Čak kod pacijenata akutnom dispnejom (nedavno nastalo otežano disanje), gdje je širok raspon mogućih dijagnoza, ultrazvuk pluća pokazao se dobrim za dijagnostiku. Ova meta analiza podupire korištenje ultrazvuka pluća, kada ga koristi iskusni operater. Liječnici obiteljske (opće) medicine te liječnici u hitnoj službi trebali bi koristiti ultrazvuk pluća jer se pokazao učinkovitim alatom za dijagnosticiranje upale pluća u rukama iskusnog liječnika. (1)

Ultrazvuk ima očite prednosti u odnosu na RTG kod trudnica, ležećih pacijenata i u okruženjima kada RTG uređaji nisu dostupni. Nadalje, pacijenti se ne izlažu zračenju te se može koristit uz krevet pacijenta. Međutim, potrebno je još dokaza o učinkovitosti kod liječnika s manje iskustva.

Rendgen je glavna slikovna metoda u većini situacija, međutim, postoje ograničenja kao što je izlaganje zračenju trudnica. Osim toga, otežano je napraviti snimak kod pacijenata koji su u ležećem položaju, pogotovo na intenzivnoj njezi. Osim toga, RTG snimak ovisi o tumačenju radiologa. S druge strane, CT prsnog koša, kao osjetljivija metoda za dijagnozu upale pluća, ima druga ograničenja. Visoka cijena, nepraktičnost, pogotovo kod pacijenata u teškom zdravstvenom stanju te veće izlaganje zračenju u odnosu na RTG. (2)

Rendgen prsnog koša ima ograničenu vrijednost kod otkrivanja uzročnika tegobe, ali je dobar za procjenu opsežnosti pneumonije i za otkrivanje komplikacija (npr. nastanak kavitacija, apscesa, pneumotoraksa i izljeva), otkrivanje alternativnih dijagnoza te za određene invazivne dijagnostičke zahvate.

CT toraksa (prsnog koša) pokazao se kao osjetljivija metoda u odnosu na RTG za otkrivanje diskretnih promjena koje ukazuju na upalu pluća, do 5 dana prije nego RTG pluća. CT se preporučuje kod pacijenata sa sumnjom na infekciju, a da je slika koju prikazuje RTG normalna ili su promjene neodređene te kod sumnje na karcinom pluća ili druge bolesti pluća.

Meta analiza Chaveza i dr. pokazala je da ultrazvuk ima dobru osjetljivost i specifičnost kod dijagnoze upale pluća kod odraslih, uz osjetljivost od 94% i specifičnost 96%.
Warrier i dr. navode osjetljivost ultrazvuka od 96% u usporedbi s RTG-om od samo 57%.
(3)

Zaključno:

Normalan nalaz rendgena ne isključuje nužno upalu pluća, pogotovo kada se radi o početku bolesti ili manjoj upali!

Borna Patrun, dr. med.

06/26

Literatura
1. Shi C, Xu X, Xu Y. Systematic review and meta-analysis of the accuracy of lung ultrasound and chest radiography in diagnosing community acquired pneumonia in children. Pediatr Pulmonol. 2024 Dec;59(12):3130-3147. doi: 10.1002/ppul.27221. Epub 2024 Sep 6. PMID: 39239917; PMCID: PMC11601018.

2. Franquet T, Chung JH. Imaging of Pulmonary Infection. 2019 Feb 20. In: Hodler J, Kubik-Huch RA, von Schulthess GK, editors. Diseases of the Chest, Breast, Heart and Vessels 2019-2022: Diagnostic and Interventional Imaging [Internet]. Cham (CH): Springer; 2019. Chapter 7. PMID: 32096948.

3. Chavez MA, Shams N, Ellington LE, Naithani N, Gilman RH, Steinhoff MC, Santosham M, Black RE, Price C, Gross M, Checkley W. Lung ultrasound for the diagnosis of pneumonia in adults: a systematic review and meta-analysis. Respir Res. 2014 Apr 23;15(1):50. doi: 10.1186/1465-9921-15-50. PMID: 24758612; PMCID: PMC4005846.

Ultrazvuk pluća je li to uopće opcija?

Iako su rendgenska snimka prsnog koša i CT prsnog koša tradicionalno standardne metode za postavljanje dijagnoze od 1990-ih godina istraživanja ultrazvuka pluća pokazala su da ova metoda može vrlo precizno otkriti česte plućne bolesti kada je provode liječnici koji su za nju odgovarajuće educirani i kompetentni. Posljednjih godina sve veći broj liječnika koristi ultrazvuk pluća za dijagnosticiranje i praćenje bolesnika s plućnim bolestima. Tome su pridonijeli napredak ultrazvučne tehnologije, veća dostupnost prijenosnih ultrazvučnih uređaja te uključivanje edukacije iz ultrazvuka pluća

Koliko dugo treba trajati liječenje antibioticima?

Optimalno trajanje antibiotske terapije kod izvanbolnički stečene upale plućanije potpuno definirano. Ranije su smjernice često preporučivale liječenje u trajanju od 10 do 14 dana zbog bojazni da bi prekratka terapija mogla dovesti do neuspjeha liječenja.

Danas znamo da dulje liječenje nije uvijek bolje. Produljena primjena antibiotika povezana je s većim rizikom nuspojava, infekcije bakterijom Clostridioides difficile, (bakterija koja uzrokuje proljeve, a može se i zakomplicirati) oštećenja bubrega, narušavanja normalne crijevne flore te razvoja otpornosti na antibiotike.

Brojna istraživanja tijekom posljednjih dvadesetak godina pokazala su da kraće trajanje antibiotske terapije kod odgovarajuće odabranih bolesnika daje jednake kliničke rezultate kao i dulje liječenje.

Prema najnovijim smjernicama American Thoracic Society (ATS) iz 2025. godine:

– ambulantni bolesnici koji postignu kliničku stabilnost mogu se liječiti kraće od 5 dana (minimalno 3 dana),

– hospitalizirani bolesnici s nekompliciranom upalom pluća također mogu biti kandidati za liječenje kraće od 5 dana (minimalno 3 dana),

– bolesnici s teškom upalom pluća trebaju primati antibiotike najmanje 5 dana, a često i dulje, ovisno o kliničkom tijeku bolesti.

A duljina trajanja se može odrediti uz pomoć takozvane „kliničke stabilnosti“

Što je klinička stabilnost?

Klinička stabilnost označava stanje u kojem su se vitalni znakovi normalizirali i bolesnik pokazuje jasan oporavak. Za procjenu kliničke stabilnosti potrebno je zadovoljiti sve sljedeće kriterije:
Kriteriji uključuju sljedeće parametre: tjelesna temperatura ≤ 37,8 °C, puls < 100/min, frekvencija disanja < 24/min, zasićenost krvi kisikom (SpO₂) ≥ 90 % na sobnom zraku ili potreba za kisikom jednaka onoj prije bolesti, sistolički krvni tlak ≥ 90 mmHg te normalan mentalni status.

Svi navedeni kriteriji moraju biti zadovoljeni kako bi se bolesnik smatrao klinički stabilnim i onda se trajanje antibiotika može skratiti. Ove preporuke navedene su u ATS smjernicama “Diagnosis and Management of Community-acquired Pneumonia: An Official American Thoracic Society Clinical Practice Guideline” (American Journal of Respiratory and Critical Care Medicine

(1)

 

Martin Novosel, dr. med.

06./26.

Literatura: 

1. Jones BE, Ramirez JA, Oren E, Soni NJ, Sullivan LR, Restrepo MI, et al. Diagnosis and Management of Community-acquired Pneumonia: An Official American Thoracic Society Clinical Practice Guideline. Am J Respir Crit Care Med. 2026;212(1):24–44. doi:10.1164/rccm.202507-1692ST.

 

Prosječno vrijeme začeća kod zdravog para u prosjeku nastaje nakon 8 mjeseci redovitog nezaštićenog spolnog odnosa.
Neplodnost se definira kao nemogućnost začeća nakon jedne godine nezaštićene spolne aktivnosti. Neplodnost je u porastu u svijetu zbog više različitih čimbenika.

Uzrok neplodnosti moguće je pronaći kod žene ili muškarca, ponekad oboje.
Ženski spolni sustav može imati uzrok u reproduktivnim organima (urođena stanja), sistemske bolesti ili psihološki čimbenici.
Muška neplodnost može se podijeliti u tri kategorije. Neopstruktivna (problem sa stvaranjem spermija), opstruktivni uzroci (spermiji imaju poteškoću prolaska spolnim sustavom) te poteškoće spolnog odnosa kod kojih ne dolazi do erekcije i ejakulacije.
Kod 10% – 15% osoba uzrok neplodnost ostaje nepoznat (idiopatski).

Neuspješno planiranje obitelji ima negativne učinke na osjećaje pojedinca i mnogi parovi opisuju razdoblje dijagnoze i liječenja neplodnosti kao najstresnije razdoblje u njihovom životu.
Mogućnost začeća usko je povezana sa samopoštovanjem, slikom o sebi te seksualnosti.
Spolni odnosi mogu izgubiti spontanost i erotsku vrijednost jer glavni cilj postaje začeće. To može uzrokovati određene seksualne disfunkcije. Zbog točno određenog vremena i učestalosti potrebe za spolnim odnosom sam čin postaje reguliran, kontroliran i parovi često imaju osjećaj da je tim liječnika također prisutan za vrijeme spolnog odnosa. (1)

Postoji širok raspon čimbenika koji se povezuju s neplodnosti muškaraca i žena, uključujući fizičke tegobe, način života, genetski sastav, psihološke probleme te hormonske poremećaje iz nepoznatog razloga. Utjecaj stresa na psihu i endokrinološke promjene reproduktivnog sustava istražuje se desetljećima, što je dovelo do otkrića raznih uloga hormona kao što su: kortizol, katekolamini, vazopresin, gonadotropini, hormoni štitnjače, hormon rasta, prolaktin te inzulim kod mehanizma stresa. Promjene nekih od navedenih hormona uočeni su kod neplodnosti.
To je dovelo do potrebe za istraživanjem utjecaja hormona stresa na neplodnost.

Meta analiza Hodgsona RM i suradnika koristi podatke više studija slučaja i kontrole s oko 400 ispitanika ukupno te navodi da je samo jedno od istraživanja utvrdilo povišene razine kortizola u grupi s povećanom neplodnosti. Osim toga, spominje se i prijašnja meta analiza kod koje je 7 od 11 istraživanja imalo skupine s povišenim kortizolom kod neplodnosti.

Zbog različitih rezultata istraživanja koji dolaze od različitih provođenja istraživanja, malih uzoraka i slično, nije jasno dovodi li povišena razina kortizola neplodnost kod muškaraca i žena. (2)

Iako još uvijek ne postoji jasan dogovor liječnika oko posljedica infekcije Chlamydiae trachomatis (klamidija), u ovom sustavnom pregledu nalazi se bitna poveznica između prethodne infekcije klamidijom i neplodnosti kod žena.
Dokazi pokazuju da bi neplodnost trebala nastati kao posljedica oštećenja jajovoda, ali potrebna su dodatna istraživanja za utvrđivanje oštećenja na molekularnoj razini.
Zaključno, autori smatraju da je probir na klamidiju izrazito bitno i opravdano kod otkrivanja uzroka neplodnosti. (3)

Tražite li pretragu na spolne bolesti?

Tjelesna aktivnost potencijalni je kandidat koji se sve češće koristi za liječenje neplodnosti.
WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) definira tjelesnu aktivnost kao svako pokretanje tijela nastalo djelovanjem mišića uz potrošnju energije te preporučuje više od 150 minuta visoke tjelesne aktivnosti tjedno za smanjenje rizika reprodukcije.

Kada se propiše kao terapija, tjelesna aktivnost je jeftin i univerzalan lijek s minimalnim mogućim nuspojavama. Fizička aktivnost djeluje na biološke i psihološke mehanizme jačanjem antioksidansne obrane te smanjenjem upale tjelesnih tekućina, tkiva i organa.

Meta analiza Xiea F i suradnika, koja je ukupno uključila 12,580 slučajeva, pokazala je da visoke razine tjelesne aktivnost smanjuju rizik od neplodnosti u usporedbi s niskom razinom tjelesne aktivnost kod muškaraca i žena.

Istraživanje navodi da bi umjerena aktivnost također mogla sniziti rizik od neplodnosti u usporedbi s niskom razinom tjelesne aktivnosti.
Međutim, visoka tjelesna aktivnost pokazala je mali dodatni rizik za neplodnosti u odnosu na umjerenu tjelesnu aktivnost (nije dobro ni previše tjelesne aktivnosti).

Veliki broj nedavnih meta analiza pokazao je da tjelesna aktivnost smanjuje rizik od endometrioze te da povećava mogućnost začeća kod sindroma policističnih jajnika. (4)

Najčešći uzroci neplodnosti kod žena su poremećaji ovulacije i bolesti jajovoda (25%). Najčešći uzročnik neplodnosti zbog izostanka ovulacije je policistični sindrom jajnika (PCOS), ukupno 80% poremećaja ovulacije.

Neplodnost zbog neprohodnosti jajovoda nastaje zbog priraslica u zdjelici, često nakon spolno prenosivih bolesti.
Endometrioza također može uzrokovati nastanak priraslica zbog nastanka upale te ožiljka.
Dodatno, neplodnost kod žena raste s dobi, od ukupne prevalencije (broj neplodnih žena od ukupnog broja žena) od 1% s 25 godina do 55 % s 45 godina.
Životne navike koje mogu štetno djelovati na plodnost uključuju nezdravu prehranu, pretilost, pušenje, stres i konzumaciju alkohola.

Liječenje ženske neplodnosti ovisi ovisno o dijagnozi i može uključivati praćenje, operaciju ili medicinski potpomognutu oplodnju.
Operacija je invazivna, dok samo praćenje može biti neučinkovito kada već postoje mogućnosti liječenja za neke bolesti.

Medicinski potpomognuta oplodnja uključuje poticanje ovulacije, potaknutu inseminaciju te in vitro oplodnju (IVF). Sami postupci su skupi, ne izvode se u svim centrima te otprilike 29% postupaka rezultira rođenjem živog djeteta kod prijenosa svježe jajne stanice.

Zajedno, ovi izazovi ističu potrebu pronalaska ispravne terapije kako bi se poboljšala plodnost žene uz minimalan trošak i komplikacije.

Mnoge žene se zbog toga koriste dodatne terapije, kao što su suplementi. Neki podaci navode da između 50 i 70 % žena u Australiji, Singapuru i Nizozemskoj koriste suplemente prije začeća.

U ovom istraživanju promatrao se učinak: inozitola, N-acetilcisteina, vitamina D, NAC, L-arginina, L-karnitina, koenzim q10, melatonin, kompleks vitamina B, vitamin C, vitamin E i više mikronutrijenata.

Folna kiselina koristi se kao dokazana metoda za sprječavanje poremećaja neuralne cijevi te se u nekim od navedenih istraživanjima koristila kao “standardna terapija”. Dva su istraživanja koristila metformin kao standardnu terapiju.

Ukupno, dokazi o korištenju navedenih suplemenata su iznimno niski te nije pronađena poveznica s povećanjem živorođene djece. Učestalost začeća možda se povećava korištenjem L-karnitina, koenzima q10, melatonina, mio-inozitola, NAC te vitamina D, iako su dokazi vrlo nesigurni, osim kod L-arginina, kompleksa vitamina B te vitamina C i E.

Iako su se nuspojave slabo prijavljivale, postoji niska do vrlo niska vjerojatnost da korištenje NAC, vitamina D i antioksidansa nije dovelo do više pobačaja, višestrukih ili ektopičnih trudnoća.
Kod većine ishoda koji su se pratili, dostupni dokazi su bili niske ili vrlo niske kvalitete zbog ograničenog broja i kvalitete uključenih istraživanja. Zbog toga je rezultate potrebno tumačiti s oprezom.
Dostupni dokazi nisu dovoljni za preporuku suplementacije za poboljšanje ženske plodnosti zbog niske razine dokaza, učinkovitosti i sigurnosti terapije. Međutim, trenutno nema ni dokaza da ovi suplementi predstavljaju nekakav rizik ili štetu. Zbog toga su potrebna dodatna kvalitetna randomizirana kontrolirana ispitivanja kako bi se utvrdila korist i moguća šteta kod korištenja suplemenata za liječenje neplodnosti kod žena, koje pokušavaju začeti prirodnim putem ili korištenjem medicinski potpomognute oplodnje. (5)

Kod neplodnosti muškaraca, najčešći uzrok čine primarni defekti testisa (65%-80%). Oni označavaju poremećaj broja i kvalitete spermija bez jasnog uzroka.
Idiopatski uzročnici (nepoznat uzrok) čini 10%-20% uzročnika neplodnosti, poremećaji transporta spermija 5% (npr. nakon vazektomije) te endokrini poremećaji koji čine 2%-5% (uglavnom zbog hipogonadizma – smanjene funkcije testisa).

Postoje brojni uzročnici koji se mogu svrstati u iznad navedene kategorije, a ovo je samo kratak popis.

Izloženost kemikalijama, pesticidima, pušenje, alkohol, droge, spolne bolesti (klamidija, sifilis, gonoreja), endokrini poremećaji (Kallmanov sindrom, trauma glave, nakon zračenja mozga, suplementacija testosteronom, hipertireoza itd.), genetski poremećaji, tumori (tumori samog testisa ili hipofize), seksualna disfunkcija (izostanak ejakulacije, nemogućnost erekcije itd.), imunološki uzroci, stanja nakon kirurških zahvata itd.

Izlječivi uzročnici prisutni su u otprilike 18% slučajeva (varikokela, izloženost toksinima, seksualna disfunkcija itd.).

Uzročnici koje nije moguće izliječiti iznose oko 70% slučajeva (oligozoospermia, astenozoospermia, teratozoospermia, normospermia i sl.) Kod njih je uglavnom potrebna neka vrsta medicinski potpomognute oplodnje.

Neizlječiva stanja nalaze se u oko 12% slučajeva (nepravilna građa testisa, obostrano uklanjanje testisa i slično). (6)

Zaključno

Bitno je čuvati svoje zdravlje i krenuti na vrijeme, a ako se dogode poteškoće, tada je bitno reagirati na vrijeme te potražiti liječničku pomoć!

06./26.

Tim Algomed

Literatura

1. Starc A, Trampuš M, Pavan Jukić D, Rotim C, Jukić T, Polona Mivšek A. INFERTILITY AND SEXUAL DYSFUNCTIONS: A SYSTEMATIC LITERATURE REVIEW. Acta Clin Croat. 2019 Sep;58(3):508-515. doi: 10.20471/acc.2019.58.03.15. PMID: 31969764; PMCID: PMC6971809.

2. Karunyam BV, Abdul Karim AK, Naina Mohamed I, Ugusman A, Mohamed WMY, Faizal AM, Abu MA, Kumar J. Infertility and cortisol: a systematic review. Front Endocrinol (Lausanne). 2023 Jun 29;14:1147306. doi: 10.3389/fendo.2023.1147306. PMID: 37455908; PMCID: PMC10344356.
3. Passos LG, Terraciano P, Wolf N, Oliveira FDS, Almeida I, Passos EP. The Correlation between Chlamydia Trachomatis and Female Infertility: A Systematic Review. Rev Bras Ginecol Obstet. 2022 Jun;44(6):614-620. doi: 10.1055/s-0042-1748023. Epub 2022 May 16. PMID: 35576969; PMCID: PMC9948125.
4. Xie F, You Y, Guan C, Gu Y, Yao F, Xu J. Association between physical activity and infertility: a comprehensive systematic review and meta-analysis. J Transl Med. 2022 May 23;20(1):237. doi: 10.1186/s12967-022-03426-3. PMID: 35606876; PMCID: PMC9125843.
5. Pandey C, Maunder A, Liu J, Vaddiparthi V, Costello MF, Bahri-Khomami M, Mousa A, Ee C. The Role of Nutrient Supplements in Female Infertility: An Umbrella Review and Hierarchical Evidence Synthesis. Nutrients. 2024 Dec 27;17(1):57. doi: 10.3390/nu17010057. PMID: 39796491; PMCID: PMC11722770.
6. Leslie SW, Soon-Sutton TL, Khan MAB. Male Infertility. 2024 Feb 25. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2026 Jan–. PMID: 32965929.

Prekomjerno znojenje ili hiperhidroza dijeli se na primarnu (nepoznati uzrok odnosno povezano s genetikom) i sekundarnu (kada u pozadini postoji neka bolest koja se može dokazati).

Prevalencija primarne hiperhidroze iznosi 4,8 % u SAD-u, 4,6 % u Njemačkoj i 5,5 % u Švedskoj. Ukupna prevalencija oba oblika raste na 16,3 % u Njemačkoj i na 20,3 % u Švedskoj. Primarna, idiopatska hiperhidroza tipično se javlja između 14. i 25. godine života, lokalizirano (ograničeno na određene dijelove tijela) i u različitim kombinacijama. Učestalost pojavljivanja pojedinih oblika pokazuje veliku varijabilnost: 30 do 60 % aksilarno (pazusi), 10 do 40 % palmarno (dlanovi) i plantarno (stopala), te 10 do 20 % fasciokranijalno (lice i glava). Uzrok bolesti još uvijek nije jasno razjašnjena. Obiteljska pojavnost (genetika) prisutna je u 30 % do 65 % slučajeva.

Sekundarna hiperhidroza češće se javlja kraniofacijalno (lice i glava) ili generalizirano (po cijelom tijelu) te postaje učestalija s porastom dobi, osobito kod osoba starijih od 60 godina, a povezana je s komorbiditetima (pridruženim bolestima) ili lijekovima.

Kada govorimo u primarnoj (uzrok nepoznat) hiperhidrozi, koji su to kriteriji koji upućuju da se baš radi o primarnoj?

Tipični simptomi primarne hiperhidroza izgleda ovako:

– početak simptoma u djetinjstvu ili adolescenciji (razdoblje odrastanja, prije ili oko 25. godine života);

– znojenje dlanova često počinje već prije puberteta (prije spolnog sazrijevanja)

– znojenje je neovisno o temperaturi (javlja se i kada nije vruće), nepredvidivo (ne može se unaprijed znati kada će se pojaviti) i nevoljno (osoba ga ne može kontrolirati)

– najčešće u jednoj ili više predilekcijskih zona (tipična mjesta pojave), s obostranim i simetričnim zahvaćanjem (na obje strane tijela jednako)

– javlja se više od jednom tjedno i može značajno ometati svakodnevni život

– nema pojačanog znojenja tijekom spavanja (noću se simptomi obično smanjuju ili nestaju)

– često je prisutna pozitivna obiteljska anamneza (slični slučajevi u obitelji)

 Koji su uzroci sekundarnog oblika (kada određeni bolest ili lijek stoji u pozadini)

Potencijalni uzroci uključuju:

Konzumaciju alkohola i zlouporabu droga (prekomjerno i štetno korištenje psihoaktivnih tvari), diabetes mellitus (šećerna bolest), hiper- ili hipotireozu (pojačana ili smanjena funkcija štitnjače), hipoglikemiju (nizak šećer u krvi), hiperpituitarizam (pojačano lučenje hormona hipofize), infekcije poput tuberkuloze (TBC), HIV-a i gripe (Influenza), gustatorno znojenje (znojenje izazvano unosom začinjene hrane), tumorske bolesti kao što su karcinoid (hormonski aktivan tumor) i feokromocitom (tumor nadbubrežne žlijezde), B-simptomatika (simptomi poput noćnog znojenja, gubitka težine i povišene temperature), moždani infarkt (moždani udar), neurološke bolesti poput Arnold-Chiari malformacije (kongenitalni poremećaj mozga), Parkinsonove bolesti, ozljede leđne moždine i polineuropatije (oštećenje više živaca), menopauzu (prirodni prestanak menstruacije), psihijatrijske poremećaje poput anksioznih poremećaja i depresije, te pretilost.

Također, određeni lijekovi mogu izazvati sekundarnu hiperhidrozu, uključujući antidepresive poput inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI) i serotonina-noradrenalina (SNRI), parasimpatomimetike (lijekovi koji pojačavaju aktivnost parasimpatičkog živčanog sustava), lijekove za dijabetes kao što su inzulin i selektivne modulatore estrogenskih receptora poput tamoksifena, druge lijekove poput sildenafila, infliksimaba i niacinamida, te opioide (jake lijekove protiv bolova).

Nakon anamneze, u određenim slučajevima se provode objektivni testovi kako bi se vidjelo „koliko je to previše znoja“ što se stvara.

Tu su primjer dva test (testovi su bezbolni):

– Gravimetrija: mjerenje količine znoja tijekom određenog vremenskog razdoblja (npr. tijekom 5 minuta) pomoću filter papira i preciznih vaga

– Minortest (jod-škrobni test): Određivanje područja kože koja se jako znoje korištenjem škrobnog praha s jodom

Nakon što liječnik uzme detaljnu anamnezu i po potrebi izvede testove koji su potrebni za određivanje stupnja znojenja slijedeći korak je odrediti koliko osoba koja je pogođena hiperhidrozom je ograničena u svojim dnevnim aktivnostima.

Skala težine bolesti hiperhidroze (HDSS)

„Kako biste procijenili težinu svoje hiperhidroze?“

Stupanj 1
Moj znoj nikada nije primjetan i ne utječe na moje svakodnevne aktivnosti.

Stupanj 2
Moj znoj je podnošljiv, ali povremeno utječe na moje svakodnevne aktivnosti.

Stupanj 3
Moj znoj je teško podnošljiv i često utječe na moje svakodnevne aktivnosti.

Stupanj 4
Moj znoj je nepodnošljiv i stalno utječe na moje svakodnevne aktivnosti.

Liječenje hiperhidroze prema lokalizaciji i stupnju (težini bolesti):

Ovdje se govori i primarnoj hiperhidorzi (sekundarna se liječi tako što se liječi problem koji stoji u pozadini npr. lijek, infekcija, tumor i sl.).

Napomena ovo je samo primjer stupnjevite terapije koja je aktualno razrađena u velikom pregledom radu Waldemar Schreiner i suradnika iz 2026. godine. Preporuke se mogu razlikovati s obzirom na smjernice i literaturu. Algomed je uzeo ove kao primjer zbog aktualnosti i dobre strukturiranosti.

Uzmimo dva primjera (za pazuh i za cijelo tijelo)

Aksilarna hiperhidroza (pazusi)

– blagi oblik (HDSS stupanj 2) do 20 % aluminijevog klorida lokalno (topikalno), glikopironijev bromid lokalno, injekcije botulinum toksina

– umjereni/teški oblik (HDSS stupanj 3/4)do 20 % aluminijevog klorida lokalno i/ili glikopironijev bromid lokalno, injekcije botulinum toksina, po potrebi kombinacija 20 % aluminijevog klorida lokalno i/ili glikopironijevog bromida lokalno i injekcija botulinum toksina, oralni antikolinergici (lijekovi koji smanjuju aktivnost znojenja) po potrebi u kombinaciji sa stupnjevima 1 i 2, po potrebi radiofrekvencijska terapija, mikrovalna terapija ili terapija fokusiranim ultrazvukom,

– Ako gore naveden metode ne pomažu: kiretaža znojnih žlijezda, zahvat na simpatičkom živčanom sustavu

Generalizirana hiperhidroza (po cijelom tijelu)

– oralni antikolinergici (lijekovi koji smanjuju funkciju znojnih žlijezda), po potrebi kombinacija s lokalnim mjerama i/ili injekcijama botulinum toksina, ovisno o težini i lokalizaciji hiperhidroze

Idemo sada zaroniti u terapijske opcije za kraj

1. Topikalni proizvodi (kreme i gelovi)

U prvom koraku najčešće se koristi aluminijev klorid u koncentraciji 10–30 %, koji lokalno smanjuje znojenje. Djeluje tako da se kemijski veže s mukopolisaharidima (komponentama sluzi i tkivne tekućine) te uzrokuje začepljenje izvodnih kanala endokrinih znojnih žlijezda, čime se smanjuje izlučivanje znoja. U studijama je većina bolesnika bila zadovoljna učinkom, osobito kod koncentracije od 15 %. Najčešće nuspojave bile su svrbež i iritacija kože, osobito na početku terapije.

Kod aksilarne Hiperhidroza koriste se i lokalno (topikalno) antikolinergične tvari poput glikopironija tozilata i bromida u obliku natopljenih maramica, ili oksibutininklorida (lijek koji blokira muskarinske receptore koji sudjeluju u poticanju znojenja), u obliku gela u koncentracijama od 1 %, 3 % ili 10 %. Zabilježene su sljedeće nuspojave: suha usta (24 % naspram 6 % u placebo skupini), lokalne kožne reakcije (u obje skupine oko 30 %), smanjena sposobnost akomodacije oka (3,5 % naspram 0 % – otežano fokusiranje vida na blizinu), midrijaza (7 % naspram 0 % – proširenje zjenica), glavobolja (5 % naspram 2,2 %) te retencija urina (zadržavanje mokraće).

2. Iontoforeza vodom koristi se posebno za liječenje palmo-plantarne hiperhidroze (dlanovi i stopala)
Pomoću elektroda na koži (uređaja koji se postavljaju na kožu) na zahvaćeno područje dovodi se kontinuirana ili pulsirajuća električna struja (kontrolirani električni impulsi). Mehanizam djelovanja još nije potpuno razjašnjen, ali se smatra da dolazi do reverzibilnog poremećaja transporta iona (privremenog poremećaja kretanja električki nabijenih čestica) u sekretornom dijelu znojnih žlijezda. Terapiju pacijenti najčešće provode samostalno kod kuće. Mogu se javiti nuspojave poput boli uz osjećaj trnaca, povremeno crvenilo kože i stvaranje mjehurića (blisteri). Kontraindikacije (stanja kod kojih se terapija ne smije primjenjivati) uključuju ugrađeni elektrostimulator srca (pacemaker), prisutnost metalnih implantata, trudnoću te otvorene rane.

U studijama kod osoba s palmarno lokaliziranom hiperhidrozom, nakon 2 tjedna liječenja zabilježeno je poboljšanje simptoma za najmanje 1 HDSS stupanj (klinička skala težine simptoma) u 79 % liječenih naspram 31 % u placebo skupini, kao i smanjenje količine znoja potvrđeno gravimetrijom (mjerenje količine znoja) u 92 % naspram 39 % ispitanika. Općenito, učinak iontoforeze  hiperhidroza može trajati oko 4 do 12 tjedana. Zbog toga se preporučuje nastavak terapije kao održavajuće liječenje u razmacima od 1 do 4 tjedna.

3. Botulin toksin injekcije

U studijama prije-poslije primjene botulinum toksina kod aksilarne (pazušne) Hiperhidroza pokazano je da se i godinu dana nakon završetka terapije bilježi trajno poboljšanje: HDSS (skala težine simptoma) smanjio se s 3,4 na 1,5, što upućuje na dugotrajan učinak terapije. U retrospektivnoj studiji kod palmarne hiperhidroze, 93 % bolesnika imalo je poboljšanje HDSS-a za najmanje jedan stupanj, a učinak nakon prve primjene trajao je u prosjeku oko 4 mjeseca (raspon 1–14 mjeseci).  Kod jednog dijela ispitanika javilo se kompenzatorno znojenje u području pazuha. Kao nuspojave kod palmarne (znojenje dlanova) primjene opisani su smanjenje snage hvata (privremeno slabljenje stiska ruke), slabost mišića šake, bol i svrbež. U jednom slučaju bolesnik nije mogao otvoriti bocu zbog slabosti šake. Općenito se botulinum toksin primjenjuje jednom do dva puta godišnje. Kod aksilarne primjene nuspojave su obično blage do umjerene, dok kod palmarne primjene mogu biti izraženije zbog mogućeg utjecaja na funkciju mišića šake.

4. Radiofrekvencija, fokusirani ultrazvuk i mikrovalna terapija

Koriste se isključivo za liječenje aksilarne (pazušnu) hiperhidroze. Ove metode djeluju tako da toplinskom energijom (zagrijavanjem tkiva) u području između potkožnog tkiva i epidermisa (površinskog sloja kože) izazivaju oštećenje znojnih žlijezda. Međutim, zagrijavanje nije selektivno (ne djeluje samo na znojne žlijezde), pa se mogu oštetiti i druge okolne strukture. Učinkovitost ovih metoda još nije dovoljno znanstveno istražena.

5. Kirurški zahvati

Predstavljaju zadnju opciju liječenja nakon što su iscrpljene sve konzervativne i interventne terapije (zato jer imaju najviše komplikacija). Razlikuju se zahvati koji uklanjaju znojne žlijezde kod aksilarne hiperhidroze te zahvati na simpatičkom živčanom sustavu (torakalni i lumbalni simpatički živac), kojima se prekida prijenos živčanih impulsa, osobito kod palmarne (dlanovi) i plantarne (stopala) Hiperhidroza.

Zašto Algomed kaže individualno? Ovaj blog, koji to potvrđuje, navodi kako nije isto ako netko ima primarnu ili sekundarnu hiperhidrozu. Nije isto ako netko ima visok stupanj ili nizak stupanj simptoma. Također nije isto ako netko ima znojenje dlanova ili pazuha u odabiru terapije.

Pronađite željenu uslugu na Algolov tražilici.

Ako ste zainterisirani za plan preventivnih pretraga isprobajte Algoprev.

 

05/2026

 

Martin Novosel, dr. med.

Literatura:
Schreiner W, Rapprich S, Rzany B, Wiegering A. Hyperhidrosis: Verbreitung, Erkennung, Stufentherapie. Deutsches Ärzteblatt International. 2026;123(9):253–260. Dostupno na: https://api.aerzteblatt.de/pdf/123/9/m253.pdf

Prava defincija ginekomastije – povećanja muških grudi

Kako na mnogim stranicima krvio piše: “ povećanje žljezdanog i masnog tkiva”, što nije točno!

Ginekomastija nije samostalna bolest, nego simptom poremećaja koji dovodi do hormonske neravnoteže između estrogena i androgena u organizmu. Definira se kao povećanje žljezdanog tkiva muške dojke i treba je razlikovati od lipomastije, kod koje dolazi do povećanja masnog tkiva bez sudjelovanja žljezdanog tkiva. Dok ginekothelija označava izolirano povećanje bradavice.

Sada kada znamo pouzdano definiciju, možemo prijeći na učestalost ginekomastije

Ginekomastija se može fiziološki pojaviti (znači nije odmah alarm da se radi o bolesti) u različitim životnim fazama. Kod novorođenčadi i dojenčadi razvija se u 65 do 90 % svih novorođenčadi te se spontano povlači tijekom nekoliko tjedana nakon rođenja. Učestalost ginekomastije kod adolescenata kreće se između 22 i 69 %, a spontano povlačenje očekuje se unutar 6 do 24 mjeseca. U odraslih muškaraca učestalost ginekomastije u literaturi se navodi između 36 i 57 %.

Idemo prijeći na uzroke i podjelit ih u fiziološke i patološke.

1. Fiziloški (javljanje u tipičnoj dobi uz najčešće sponatano povlačenje kroz par mjeseci)

– novorođenačka i dojenačka dob
– adolescencija
– dob iznad 65 godina

Zašto to nastaje fiziološki? Kakvi su to procesi u tijelu koji dovode do povećanja grudi, odnosno ginekomastije?

Ginekomastija kod novorođenčadi nastaje zbog utjecaja majčinih hormona koji tijekom trudnoće prelaze na dijete. U krvi novorođenčeta nalaze se povišene razine estrogena i progesterona, a dodatno se u tom razdoblju pojačava pretvorba hormonskih preteča u spolne hormone. Također se povećava pretvorba muških hormona (androgena) u estrogene zbog djelovanja enzima aromataze, što je povezano s prirodnim porastom određenog hormona u novorođenačkom razdoblju. Zbog toga može doći do privremenog povećanja žljezdanog tkiva dojke, koje se obično spontano povlači.

Ginekomastija u pubertetu nastaje kada se poremeti ravnoteža između muških i ženskih hormona. To se može dogoditi zbog smanjene proizvodnje testosterona ili pojačane pretvorbe muških hormona u estrogene. Kada se poveća udio estrogena u odnosu na testosteron, može doći do privremenog razvoja žljezdanog tkiva dojke. U većini slučajeva stanje se spontano povuče.

Fiziološka ginekomastija u muškaraca starijih od 65 godina najčešće je posljedica prirodnog pada proizvodnje testosterona. Istovremeno se povećava količina proteina u krvi koji veže spolne hormone, što dodatno smanjuje količinu aktivnog testosterona. Tako dolazi do relativnog viška estrogena u odnosu na testosteron, što pogoduje razvoju ginekomastije.

Dodatno, kod povećane tjelesne mase dolazi do jače pretvorbe muških hormona u estrogene u masnom tkivu. Zbog toga se kod pretilih muškaraca može pojaviti samo lipomastija (povećanje masnog tkiva dojke), ali i ginekomastija, a ponekad i kombinacija oba stanja.

 

2. Patološki (kada nešto stoji u pozadini) uzroci uključuju:

Patološka ginekomastija može nastati zbog različitih uzroka, kao što su lijekovi, droge, anabolički steroidi, razne bolesti, pretilost, hormonska proizvodnja tumora (npr. tumori testisa ili drugih organa), poremećaji spolnog razvoja, terapija koja smanjuje djelovanje testosterona kod uznapredovalog raka prostate te manjak testosterona.

Svi ovi uzroci djeluju na jedan ili više načina koji dovode do poremećaja ravnoteže hormona, primjerice:

– povećanje razine estrogena ili smanjenje testosterona
– smanjeno djelovanje testosterona u tijelu
– neosjetljivost na androgene (muške hormone)
– povišena razina prolaktina
– povišena razina hCG hormona

Kod otprilike 45 do 50 % odraslih muškaraca s ginekomastijom ne može se pronaći točan uzrok, pa se takvi slučajevi nazivaju idiopatskima.

Lijekovima izazvana ginekomastija najčešće je povezana s antipsihoticima, osobito lijekom risperidonom. Međutim, važno je naglasiti da je ukupno gledano ginekomastija kao nuspojava lijekova vrlo rijetka u kliničkoj praksi.

Dodatno lijekovi koji mogu dovesti do ginekomastije uključuju digoksin (lijek za srce), tiazide (lijekove za tlak i izlučivanje tekućine), estrogene, fenotiazine (određene psihijatrijske lijekove) i teofilin (lijek za dišne puteve). Upotreba nekih rekreativnih droga, uključujući marihuanu, također je povezana s ovom bolešću.
Kemoterapijski lijekovi koji mogu uzrokovati ginekomastiju uključuju metotreksat, alkilirajuće lijekove, imatinib i vinka alkaloide (lijekove za liječenje raka). Međutim, najčešći lijekovi povezani s ginekomastijom imaju djelovanje slično estrogenu, a među njih spadaju cimetidin (lijek za želučanu kiselinu, danas se rijetko koristi), spironolakton (lijek za tlaki srce), ketokonazol (lijek protiv gljivica) i finasterid (lijek za prostatu i gubitak kose).

 

Nama je prevencija na prvom mjestu! Isprobate Algoprev

Primjer pristupa kod dijagnostike ginekomastije što Vas očekuje

1. Anamneza: pitanja o početku, tijeku i simptomima, druge bolesti i uzimanje lijekova. Konzumacija alkohola i uporaba droga. Kod sumnje na rak dojke: obiteljska anamneza malignih bolesti, znakovi viška estrogena te moguća izloženost zračenju.

2. Fizikalni pregled
Tjelesna visina i težina, indeks tjelesne mase, pregled i palpacija dojki (jednostrana ili obostrana ginekomastija), pregled testisa (veličina i struktura) i pregled limfnih čvorova.

3. Laboratorijske pretrage
Ukupni testosteron (tT), estradiol (E2), LH, hCG i prolaktin (PRL).

4. Slikovna dijagnostika

Ultrazvuk testisa (isključenje tumora testisa)
ultrazvuk dojki (razlikovanje od lipomastije).

5. Praćenje

Kontrola razvoja promjena tijekom vremena.

Proširena dijagnostika (samo za određene slučajeve)

U slučaju da osnovna obrada ne objasni uzrok, ako postoji sumnja na hormonski ili tumorski poremećaj, atipičan klinički nalaz ili progresija bolesti, može se indicirati proširena dijagnostika.

Ona uključuje dodatno

Laboratorij: SHBG, FSH, TSH i slobodni T4, slobodni testosteron (fT), DHEA, AFP, jetreni i bubrežni parametri i kromosomska analiza.
Slikovna dijagnostika: MR hipofize, ultrazvuk abdomena, CT abdomena
Posebna dijagnostika (ako se sumnja na tumor dojke): mamografija i biopsija (uzimanje uzroka tkiva)

(1) (2) (3)

Pronađite želejnu medicinsku uslugu putem Algolov tražilice.

Ako je čak do 50 % uzroka ginekomastije nepoznato, a vi ste ranije naveli da se prije uklanjanja ginekomastije treba pronaći uzrok, što bi osoba trebala učiniti ako ima ginekomastiju koja nije fiziološka, nego patološka, a uzrok nije pronađen?

Poanta je isključiti ozbiljne bolesti. Ako se nakon potpune i pravilno provedene obrade ne pronađe uzrok, tada se radi o idiopatskoj ginekomastiji, što ne predstavlja propust, nego stanje bez dokazive osnovne bolesti. U tom slučaju nema smisla nastaviti beskonačnu potragu za uzrokom, nego se pristup usmjerava na fazu i trajanje promjene: u ranoj fazi moguće je praćenje ili medikamentozno liječenje, dok se dugotrajna i stabilna ginekomastija najčešće rješava kirurški.

Kako izgledaju simptomi ginekomastije?

Glavni simptom ginekomastije je opipljivo povećanje žljezdanog tkiva dojke, koje se nalazi iza bradavice i najčešće je bezbolno. Povećanje može biti na jednoj ili obje strane.

Kod nekih osoba javlja se obostrano povećanje, dok je kod drugih zahvaćena samo jedna dojka
Osim fizičkog simptoma, posebno u adolescenciji, ginekomastija može uzrokovati i psihičke poteškoće poput nelagode zbog izgleda tijela, smanjenog samopouzdanja, povlačenja iz društva, tjeskobe te osjećaja neugode u socijalnim situacijama.

Liječnje ginekomastije koje su sve opcije?

Liječenje ginekomastije ovisi o uzroku koji je doveo do nje, o trajanju, izraženosti promjene te o tome koliko pacijentu smeta. Mogućnosti liječenja kreću se od kontroliranog praćenja, posebno kod pubertetske ginekomastije (do 24 mjeseca), preko liječenja osnovne bolesti, promjene životnih navika (npr. mršavljenje, prekid uzimanja lijekova ili izbjegavanje tvari koje uzrokuju stanje), medikamentoznog liječenja pa sve do kirurških zahvata.

Operacija je indicirana kada ginekomastija i dalje perzistira nakon uklanjanja uzroka i razumnog perioda čekanja, kada nema spontanog povlačenja ili kada nakon pokušaja medikamentoznog liječenja i dalje postoji izražena promjena i/ili značajan psihički teret. To posebno vrijedi za pubertetsku ginekomastiju, gdje se o operaciji obično odlučuje nakon završetka pubertetskog razvoja.

Za korekciju hormonske neravnoteže mogu se koristiti androgeni, antiestrogeni i inhibitori aromataze. Medika­mentozno liječenje treba započeti prije nego što tkivo postane fibrozno (unutar 6 mjeseci; kod pubertetske ginekomastije odluku treba temeljiti na simptomima i mogućnosti spontanog povlačenja). Antiestrogeni lijekovi, poput tamoksifena, posebno se koriste kod novonastale ginekomastije zbog dobre učinkovitosti (smanjenje promjene kod 41 do 77,5 % pacijenata) i relativno kratkog trajanja terapije do 6 mjeseci. Stopa povrata bolesti opisana je do 14 %.  Tamoksifen se najčešće koristi kao terapijski pokušaj izvan odobrene indikacije (off-label), u dozi od 10 do 20 mg dnevno. Terapiju treba prilagoditi veličini ginekomastije, očekivanom spontanom povlačenju i stupnju tegobe pacijenta te je treba prekinuti nakon 3 mjeseca ako ne dođe do značajnog poboljšanja.

Ipak, važno je napomenuti da su studije heterogene, s malim uzorcima i često bez kontrolnih skupina, a spontana regresija dodatno otežava interpretaciju rezultata.

Stručne smjernice Europske akademije za andrologiju ne preporučuju rutinsku široku primjenu selektivnih modulatora estrogenskih receptora, inhibitora aromataze ili nesusceptibilnih androgena, jer za tu indikaciju nedostaju dovoljno jaki dokazi i službena odobrenja.

U SAD-u se trenutno godišnje izvodi više od 24 000 operacija ginekomastije i lipomastije, što predstavlja porast od oko 36 % od 2013. godine. Sličan trend bilježi i Njemačko društvo za estetsku i plastičnu kirurgiju, koje navodi porast operacija s 5,3 % u 2015. na 12,3 % u 2024. godini. Glavni razlozi za operaciju su smanjeno samopouzdanje i emocionalno opterećenje u oko 80 % slučajeva, dok su bol i fizičke tegobe rjeđi razlozi.

Kirurško liječenje ginekomastije obično uključuje kombinaciju liposukcije i uklanjanja žljezdanog tkiva dojke, što se smatra sigurnom metodom s relativno niskom stopom komplikacija. Stopa komplikacija iznosi oko 4,4 % (među njima infekcije i poremećaji cijeljenja rane 1,8 %, te reoperacije 2,4 %). Kod pseudo-ginekomastije (lipomastije) liposukcija se može provoditi i bez kirurškog uklanjanja žljezdanog tkiva.

Zadovoljstvo nakon operacije ginekomastije i lipomastije je vrlo visoko oko 80%, kako u pogledu postoperativnog oporavka, tako i estetskog rezultata.

(3)

Za kraj. Kako se ipak radi o algomedu i našem entuzijamu o zdravlju, a ne estetici, kratki osvrt na karcinom dojke kod MUŠKARACA.

Oko 1 % svih karcinoma dojke javlja se kod muškaraca. Bolesti jetre, bolesti testisa, pretilost, Klinefelterov sindrom te izloženost zračenju u djetinjstvu i adolescenciji povezani su s povećanim rizikom. Također je i ginekomastija povezana s višim rizikom za karcinom dojke.

Uzrok bolesti kod muškaraca može biti nasljedna (patogena) mutacija u genima povezanim s rizikom za rak dojke. Iako su takve mutacije u populaciji rijetke, kod muškaraca s karcinomom dojke nalaze se znatno češće, uključujući gene BRCA1, BRCA2 te rjeđe CHEK2, PALB2 i ATM. Zbog toga se kod svakog muškarca s karcinomom dojke preporučuje genetsko savjetovanje i po potrebi genetsko testiranje. Muškarci s mutacijama BRCA1/2 imaju povećan rizik ne samo za karcinom dojke, nego i za karcinom prostate. Nasljeđivanje je autosomno dominantno, pa se preporučuje informiranje članova obitelji o mogućem riziku.

Najčešći simptom je čvrsta, bezbolna, slabo ograničena promjena u dojci, koja je najčešće smještena iza bradavice. Zbog male količine tkiva dojke kod muškaraca, često su zahvaćeni i bradavica i koža, pa se mogu javiti uvlačenje bradavice, ulceracije ili iscjedak.

Za muškarce ne postoje programi ranog otkrivanja, zbog čega se bolest često otkriva u uznapredovalom stadiju. U više od 40 % slučajeva već su prisutne metastaze u limfnim čvorovima, koje se mogu napipati u području pazuha ili iznad ključne kosti (pročitajte blog: “Povećani limfni čvorovi“).

Dijagnostika uključuje klinički pregled, ultrazvuk dojke i limfnih čvorova te mamografiju. Na mamografiji se tumori obično vide kao nepravilne, guste (hiperdenzne) promjene s nepravilnim rubovima. Na ultrazvuku se najčešće vidi nepravilna, hipoehogena promjena. Ako se nađe sumnjiva promjena, radi se biopsija pod lokalnom anestezijom kako bi se potvrdila dijagnoza. Obrada za udaljene metastaze provodi se samo kod visokog rizika ili prisutnih simptoma, najčešće pomoću CT-a prsnog koša i abdomena te scintigrafije kostiju. Budući da nema dovoljno kliničkih studija za muškarce, liječenje se provodi prema istim smjernicama kao i kod žena s karcinomom dojke. (3)

 

Stoga osvjestimo se da i muškarci mogu imati karcinom dojke!

 

05/2026

 

Martin Novosel, dr. med.

Literatura:

Vandeven HA, Pensler JM. Gynecomastia. [Updated 2023 Aug 8]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2026 Jan-. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK430812/
S1-LeitlinieGynäkomastie im ErwachsenenalterAWMF Registernummer 013-039 S1-Guideline Gynecomastia in Adults
Faridi A, Gerber B, Hartmann S.(Diseases of the Male Breast: Gynecomastia and Breast Cancer, Deutsches Ärzteblatt International, 2025) Poveznica: https://api.aerzteblatt.de/pdf/122/15/m406.pdf

 

Što stoji iza masne jetre?

3 glavna entiteta objašnjena

 

A) MASLD (metabolički uvjetovana masna jetra)

Što je to?
 Masnoća se nakuplja u jetri, ali glavni uzrok nije alkohol nego metabolički poremećaji.

Kako se postavlja dijagnoza?

dokaz masne jetre (Ultrazvuk) + najmanje jedan metabolički faktor rizika: pretilost ili povećan opseg struka, dijabetes tip 2 (šećerna bolest), inzulinska rezistencija (korak prije šećerne bolesti), hipertenzija, povišeni trigliceridi ili nizak HDL +  unos alkohola mora biti nizak ili potpuno izostajati.

B) MetALD (metabolički i alkoholom uvjetovana bolest jetre)

Što je to?
 Ovo je kombinacija metaboličkih poremećaja i značajnijeg unosa alkohola.

Kako se postavlja dijagnoza?

masna jetra + prisutni metabolički faktori rizika (npr. šećerna bolest itd.) + umjeren unos alkohola

C) ALD (alkoholom uzrokovana bolest jetre)

Što je to?
 Oštećenje jetre primarno uzrokovano alkoholom.

Kako se postavlja dijagnoza?

masnu jetru + visok unos alkohola

*Unos alkohola se mjeri u gramima etanola koji se preračunavaju iz broj i vrste pića tjedno. Također danasa postoji test iz krvi koji pokazuje prosječnu količinu alkohola unesenog u zadnjih par tjedana (naziva se PEth test)!

 

2. Što dalje nakon određivanja uzroka?

A) MASLD (metabolički uvjetovana masna jetra)

Osnovni cilj je smanjiti metabolički rizik i “skinuti teret s jetre”.
Osnova terapije:
– gubitak tjelesne mase (Kako smršavjeti)
– mediteranska prehrana (npr. DASH dijeta)
– nutricionističko savjetovanje
– povećana fizička aktivnost (kineziolog / fitness stručnjak)
dobra kontrola komorbiditeta:
– šećerna bolest
– hipertenzija (povišen tlak)
– dislipidemija (Masnoće u krvi)

Dodatno:
– kava (zaštitni učinak za jetru)

Ako nema uspjeha s osnovnim mjerama:
lijekovi (ovisno o stadiju bolesti):
– Resmetirom (kod fibroze F2–F3, odobreno u EU)
– GLP-1 agonisti (npr. semaglutid / Ozempic za dijagnozu masne jetre očekuje se odobrenje u 2026. godini)
– Ako je pretilost izražena i ne može se liječiti gore navedenim: razmatra se barijatrijska kirurgija

B) MetALD (metaboličku disfunkciju i jetrenu bolest povezanu s alkoholom

Ovdje je terapija KOMBINIRANA jer postoje dva uzroka.
1. Alkohol – obavezno smanjenje ili prestanak

2. Metabolički dio (kao kod MASLD-a):
mršavljenje, prehrana, fizička aktivnost, kontrola šećera, tlaka i lipida

C) ALD (alkoholom uzrokovana bolest jetre)
Ovdje je terapija jednostavnija u konceptu, ali najzahtjevnija u praksi:
OSNOVNO I KLJUČNO: potpuna apstinencija od alkohola
– psihoterapija
– programi odvikavanja
– podrška ovisnosti (ako je prisutna)

Važno:
lijekovi koji se koriste kod MASLD-a nisu primarni izbor kod ALD-a

 

3. Praćenje
ultrazvuk jetre / Elastografija: praćenje napredovanja u fibrozu ili cirozu
laboratorijske kontrole (lipidi, HbA1c, jetreni nalazi)
procjenu tjelesne kompozicije (BMI, udio mišića)
ergometriju ili testove fizičke kondicije
Kod naglog mršavljenja treba obratiti pažnju na moguću pojavu žučnih kamenaca.

Napomena: Ovaj blog ne predstavlja stroge medicinske smjernice, već edukativni pregled koji ima za cilj pomoći razumijevanju osnovne logike pristupa masnoj jetri i razloga zašto liječnik predlaže određene dijagnostičke i terapijske korake.

 

Algomed

 

 

Zašto je uvijek bitno navesti anamnezu putovanja- Infekcije i putovanja
Anamneza putovanja uvijek je važna, osobito danas kada se sve više putuje iz turističkih razloga, ali i zbog migracija. Poznavanje regionalnih uzročnika infekcija i mogućih simptoma ključno je kako bi se bolesti na vrijeme prepoznale i pravilno liječile. Kada se govori o simptomima, najčešće su prisutni simptomi probavnog sustava (proljev) te simptomi kožnog sustava (osipi). Najugroženije skupine su djeca, maloljetnici i osobe starije životne dobi.

Sistemski pristup pacijentu nakon putovanja

Kod osobe koja se vraća s putovanja i ima određene simptome, sustavni pristup pomaže u postavljanju sumnje na uzročnika infekcije.

1. Regionalne razlike (gdje je osoba boravila)

– Latinska Amerika / Karibi:
dengue, malarija (Amazonija), chikungunya, Chagasova bolest, žuta groznica, bjesnoća (PEP), kožne bolesti, bilharzioza (kontakt sa slatkom vodom u Brazilu)
– Južna / Istočna Europa:
bjesnoća (PEP), ehinokokoza, krpeljni meningoencefalitis (TBE), lišmanijaza
– Bliski istok / Sjeverna Afrika:
bakterijski gastroenteritisi (tifus, paratifus), lišmanijaza, bruceloza
– Subsaharska Afrika:
malarija, meningokokni meningitis („meningitisni pojas”), bilharzioza, bjesnoća (PEP), rikecioze, kožne bolesti
– Središnja Azija:
trbušni tifus / paratifus, bjesnoća (PEP), malarija (Afganistan), giardijaza
– Jugoistočna Azija:
dengue, bjesnoća (PEP), malarija, bakterijski gastroenteritisi (tifus, paratifus), larva migrans cutanea, japanski encefalitis

2. Modaliteti putovanja

Povećan rizik od bolesti javlja se zbog:
– kišne sezone (povećana populacija komaraca – npr. malarija, dengue)
– dugotrajnih putovanja (veća izloženost, uključujući kronične bolesti)
– niski standard smještaja (ektoparaziti)
– pripreme hrane (bolesti koje se prenose vodom i nedovoljno termički obrađenom hranom – tifus, paratifus, giardijaza, amebijaza)
– medicinskog turizma (multirezistentni uzročnici)
– čestog boravka u prirodi (rikecioze, bolest spavanja)
– velikog broja kontakata s ljudima (zračne luke, događaji: infekcije dišnog sustava poput gripe, bakterijski meningitis, tuberkuloza, ospice)

3. Kontakt sa životinjama

– Miševi (urin): leptospiroza, hantavirusna infekcija, Lassa groznica
– Mačke, psi, majmuni, lisice, šišmiši: bjesnoća
– Domaće i divlje životinje: tularemija, Q-groznica, bruceloza
– Dromedari: MERS (Middle East Respiratory Syndrome)

4. Ugrizi insekata

– Komarci: malarija, arboviroze (dengue, japanski encefalitis, Zika, chikungunya), filarijaza, lišmanijaza

– Krpelji: krpeljni meningoencefalitis, rikecioze, borelioza, Krimsko-kongoanska groznica

– Muhe: mijaza, bolest spavanja
Stjenice (Južna Amerika): Chagasova bolest

– Grinje: šuga (skabijes), rikecioze

– 
Buhe: tungijaza, rikecioze, kuga

5. Rizično ponašanje

– Spolni kontakti: hepatitis B i C, HIV, citomegalovirus, sifilis, HPV, gonoreja, mpox
– Tetovaže / piercing / konzumacija droga: HIV, hepatitis B, C i D, humani T-limfotropni virus

Dijagnostika

– Diferencijalna krvna slika:
trombocitopenija i leukopenija (malarija, dengue, arboviroze, rikecioze, tifus, visceralna lišmanijaza), eozinofilija (helmintoze, ektoparaziti), anemija (malarija)
– Transaminaze: povišene (dengue, malarija, hepatitis)
– Kreatinin: povišen (malarija, leptospiroza)

Kod vrućice

– Malarija: „debela kap” i krvni razmaz (ponavljati svakih 12–24 h, do 3 puta)
– Dengue: NS1 antigen, IgM ili PCR (prvi tjedan)
– Krvne kulture: tifus, paratifus, bruceloza
– Urin i urinokultura: osobito kod djece
– CRP: može biti nizak kod tifusa/paratifusa
– Serologija/PCR: ospice, varičela, leptospiroza, bolest spavanja, lišmanijaza

Gastrointestinalni simptomi

– PCR stolice i kultura (teški proljev)
– Paraziti (PCR ili mikroskopija 3 uzorka)
– Ultrazvuk abdomena (splenomegalija, jetra, kolitis)

Neurološki simptomi

– Lumbalna punkcija + likvor (meningitis, encefalitis)
– Multiplex PCR (meningokok, TBE, japanski encefalitis, West Nile, TB)

Respiratorni simptomi

– PCR iz ždrijela (gripa, COVID-19, pertusis)
– RTG / UZV pluća (pneumonija, TB, ehinokokoza)

Kožne promjene

– Mikrobiologija i antibiogram
– MRSA rizik (Amerika, Azija)
– PVL-Staphylococcus aureus (ponavljajući apscesi)
– Biopsija (sumnja na lišmanijazu)
– Serologija / PCR (dengue, chikungunya, ospice, varičela)

(1)

Tražite medicinsku pretragu ili pregled isprobajte Aglolov.

 

04./2026.

Martin Novosel, dr. med.

Literatura:

1. Kotsias S, Thielecke M., Infektionen nach Auslandaufenthalt: Relevante Diagnosen bei Kindern und Jugendlichen.; Deutsches Ärzteblatt. 2026; 03.

Algolov je najlakša tražilica medicinskih usluga u Hrvatskoj

Popis pretraga dostupnih na tažilici Algolov.

Koristite Blog za teme o mokraćnom sustavu ili o medicinskim pretragama.

Isprobajte Algoritam za tumačenje tegoba kako biste bolje razumjeli simptome i što Vam liječnik želi reći.

Koristite navedene kratice za lakši pronalazak usluga urologije i povezanih usluga!

Urologija

Sve pretrage vezane za urologiju

1. Urologija – prvi pregled

Prvi pregled urologa. Prvi dolazak kod urologa ili prvi pregled s novom tegobom.

2. Urologija – kontrolni pregled

Kontrolni pregled urologa. Kontrola nakon prvog pregleda.

Urologija – BHP

Uključuje napredne metode liječenja benigne hiperplazije prostate.

Urologija – biopsija mjehura

Uzimanje uzorka mjehura za PHD analizu.

Urologija – biopsija prostate

Uzimanje uzorka prostate (PHD).

Urologija – cistoskopija

Pregled mokraćnog mjehura kamerom.

Urologija – cistoskopija u anesteziji

Pregled mokraćnog mjehura uz opću anesteziju.

Urologija – drugo mišljenje

Drugo mišljenje specijaliste urologije.

Urologija – epididimis resekcija

Uklanjanje promjena epididimisa (npr. spermatokela, cista i druge promjene na dosjemeniku).

Urologija – frenuloplastika

Operacija frenuluma penisa.

Urologija – hijaluronska kiselina – Instylan

Korištenje hijaluronske  kiseline u urologiji.

Urologija – JJ proteza

Postavljanje stenta do bubrega kod zastoja mokraće (npr. kamenci).

Urologija – mali kirurški zahvat

Elektrokoagulacija, incizija, ekskohleacija

Urologija – orhidektomija

Uklanjanje testisa.

Ultrazvuk testisa.

Urologija – pedijatrija

Pregled pedijatrijskog urologa.

Urologija – postavljanje cistostome

Urologija – postavljanje nefrostome

Urologija – promjena cistostome

Urologija – prošireni pregled

Pregled urologa koji uključuje i UZV.

Urologija – prostatektomija (Da Vinci) – robot

Uklanjanje prostate (kod karcinoma prostate) ili uzimanje uzorka prostate (biopsija) pomoću robota.

Pronađite operaciju prostate robotom na poveznici.

Urologija – prvi pregled (pedijatrija)

Pregled djece ispod 18 godina.

Urologija – retencija urina

Posebne tehnike koje se koriste kod prekomjernog zadržavanja mokraće u mjehuru.

Urologija – udarni val

Ili litotripsija za uklanjanje mokraćnih kamenaca.

Urologija – urinarni kateter

Postavljanje ili promjena urinarnog katetera.

Urologija – Urodinamika

Dodatno praćenje toka mokraće koje povezuje neurologiju i urologiju.

Urologija – uroflow (mikciometrija)

Praćenje toka mokraće prilikom mokrenja.

Urologija – varikokela

Liječenje proširenih vena testisa.

Urologija – vazektomija

Trajna kontracepcija muškaraca.

Obrezivanje (cirkumcizija)

Uklanjanje kože penisa.

Slobodno se obratite za dodatnu pomoć prilikom traženja medicinske usluge.

Vaš Tim Algomed

20.11.2024

Zanima Vas neka tema ili muči neka tegoba koju nismo još pokrili?

Kontaktirajte nas:

info@algomed.hr

Isprobajte Algoprev kako biste očuvali zdravlje!

 

U ovoj velikoj (phase 3) studiji koja još uvijek traje, uključeno je ukupno 1197 pacijenata s
dokazanim MASH-om (masna upala jetre) i uznapredovalom fibrozom (stadij 2 ili 3, potvrđeno
biopsijom). Pacijenti su nasumično podijeljeni u dvije skupine u omjeru 2:1 – jedna skupina je
dobivala semaglutid 2,4 mg jednom tjedno (injekcija), a druga placebo. Liječenje traje ukupno 240
tjedana, a ovdje su prikazani rezultati nakon 72 tjedna za prvih 800 pacijenata.

Glavni cilj bio je vidjeti može li doći do povlačenja upale jetre bez pogoršanja fibroze, kao i može li
se smanjiti fibroza bez pogoršanja upale.

Rezultati su pokazali da je do povlačenja upale bez pogoršanja fibroze došlo kod 62,9% pacijenata
koji su primali semaglutid, u usporedbi s 34,3% u placebo skupini. Također, poboljšanje fibroze bez pogoršanja upale zabilježeno je kod 36,8% pacijenata na semaglutidu, naspram 22,4% na placebu.
Kada se gledalo kombinirano poboljšanje (i upala i fibroza), to se dogodilo kod 32,7% pacijenata na
semaglutidu i 16,1% na placebu.

Pacijenti koji su primali semaglutid imali su i značajno veći gubitak tjelesne mase (oko 10,5%) u
usporedbi s placebo skupinom (oko 2%). Nuspojave su bile uglavnom probavne (mučnina, proljev i
slično) i bile su češće u skupini sa semaglutidom.

Zaključno, kod pacijenata s MASH-om i umjerenom do uznapredovalom fibrozom, semaglutid
jednom tjedno pokazuje značajno poboljšanje stanja jetre.
(1)

Što Vam treba od preventivnih pretraga provjerite na Algoprevu!

Martin Novosel dr. med.

03./26.

Literatura:

1.Phase 3 Trial of Semaglutide in Metabolic Dysfunction–Associated SteatohepatitisAuthors: Arun
J. Sanyal, M.D., Philip N. Newsome, M.B., Ch.B., Ph.D., Iris Kliers, M.D., Laura Harms
Østergaard, M.Sc., Michelle T. Long, M.D., Mette Skalshøi Kjær, M.D., Ph.D. https://orcid.org/
0000-0001-6322-4077, Anna M.G. Cali, M.D., Elisabetta Bugianesi, M.D., Ph.D., Mary E. Rinella,
M.D., Michael Roden, M.D., and Vlad Ratziu, M.D., Ph.D., for the ESSENCE Study
Group*Author Info & Affiliations Published April 30, 2025 N Engl J Med
2025;392:2089-2099DOI: 10.1056/NEJMoa2413258VOL. 392 NO. 21

Kod odraslih, probir sa lipidnim profilom preporučuje se od dobi od 19 godina te najmanje svakih 5 godina nakon toga kako bi se otkrio aterosklerotski kardiovaskularni rizik (ASCVD), uz češći probir kod osoba s dodatnim rizičnim faktorima.

Kod djece u dobi između 9 i 11 godina, koja nisu prethodno radila testove, preporučuje se probir lipidnim profilom kako bi se otkrila obiteljska hiperkolesterolemija (FH) i drugi značajni poremećaji lipida. Abnormalne razine lipida česte su kod odraslih i djece (18 godina i mlađi), prisutno otprilike 20-25%.

Epidemiološka istraživanja i randomizirana klinička ispitivanja pokazuju da su čestice koje sadrže apolipoprotein B (apoB) bitni uzroci aterosklerotskih bolesti kardiovaskularnog sustava te da lijekovi za snižavanje masnoće smanjuju taj rizik.

Probir asimptomatskih osoba može otkriti dislipidemije koje nastaju zbog više faktora te monogenetske poremećaje, kao što je obiteljska hiperkolesterolemija, kod kojih tegobe mogu biti skrivene desetljećima.

Rana izloženost hiperkolesterolemiji u djetinjstvu povezana je sa subkliničkom aterosklerozom i rizikom od ASCVD u srednjoj dobi. Izloženost i trajanje LDL-C-u je važan čimbenik ASCVD rizika, zbog čega je bitno rano uočiti poremećaje metabolizma lipida. Probir na povišene masnoće u djetinjstvu može otkriti obiteljsku hiperkolesterolemiju, što omogućuje liječenje na vrijeme, što se pokazalo kao siguran i učinkovit način za snižavanje LDL-C kratkoročno i dugoročno, kao i smanjenje ranih ASCVD u dugotrajnom praćenju.

U SAD-u otprilike 25% odraslih osoba ima LDL-C iznad 3.4 mmol/L i ozbiljne lipidne abnormalnosti, kao što su heterozigotna obiteljska hiperkolesterolemija koja je prisutna kod 1 od 250- 300 osoba.

Nema kliničkih istraživanja koja su pokazala dobrobiti i štetu ranog probira mladih odraslih za smanjenje ASCVD-a. Međutim, trenutna poveznica između lipoproteina koji sadrže apoB i ASCVD, dostupnosti lijekova za snižavanje masnoća te morbiditet i mortalitet s većom koristi kod mlađih odraslih i nizak trošak dostupnih lipidnih testova podržava općeniti probir kod odraslih.

Abnormalnosti lipida pogađaju oko 20% odraslih, dok ih otprilike 5 % ima LDL-C ≥ 3.4 mmol/L i 1 na 250 djece u SAD-u ima obiteljsku hiperkolesterolemiju.Longitudinalna istraživanja pokazuju da razine masnoća u djetinjstvu kolerilaru sa subkliničkom aterosklerozom u djetinjstvu i ranoj odrasloj dobi te predviđaju rizik od ASCVD u odrasloj dobi.

Trenutno se probir u SAD-u kod djece rijetko provodi, otprilike u 10-20% djece. Obiteljska povijest sama nije dovoljna za otkrivanje poremećaja lipida kod djece, jer više od pola djece s povišenim LDL-C ne prijavljuju obiteljsku povijest na hiperkolesterolemiju ili rane ASCVD.

Probir u dobi od 9-11 godina preporučuje se zbog subkliničke ateroskleroze, koja s procjenjuje mjerenjem zadebljanja karotidne arterije, može se uočiti već u dobi od 8-10 godina jer rani probir u adolescenciji nije toliko dobar zbog pada u ukupnom kolesterolu i LDL-C razinama u iznosu od 10-20% za vrijeme puberteta prije nego što ponovno počnu rasti u odrasloj dobi.

Probir bi trebao biti izveden uz ukupni kolesterol i HDL-C bez posta te izračunati ne- HDL-C ili uz post.Apo B mjerenje nije dio rutinskog probira u pedijatriji.

Heterozigotna obiteljska hiperkolesterolemija pogađa 1-250 do 300 osoba i povezana je s 2-4 puta većim rizikom od ASCVD, s čak višim rizikom kod mladih osoba, što zahvaća otprilike oko 20% odraslih koji imaju rani infarkt miokarda. Međutim, do 90 % njih nije imalo dijagnozu.

Kod odraslih i djece s obiteljskom povijesti dislipidemije i rane ASCVD, potrebno je provesti
lipidni profil uz post.

Kod djece i odraslih, rutinsko napredno testiranje lipoproteina (npr. elektroforeza gradijentnog gela, ultracentrifuga gradijenta gustoće, spektroskopija nuklearnom magnetskom rezonancijom, analiza ionske mobilnosti) za procjenu podklasa lipoproteina i parametara, kao što su veličina LDL čestica, se ne preporučuje za procjenu ASCVD rizika i određivanje terapije za snižavanje masnoće.

Standardni lipidni profil uključuje direktno mjerenje: ukupnog kolesterola, HLD-C i triglicerida uz procjenu LDL-C. Ne-HDLC računa se kao ukupni kolesterol-HDL-C.

Post da ili ne?

Izrada lipidnog profila omogućuje stvaranje temeljnih razina lipida i osnova je za procjenu ASCVD rizika, na temelju čega se određuje terapija i nadzor odgovora na terapiju.

Razine LDL-C često variraju malo između sitosti i posta, a porast triglicerida nakon jela je uglavnom nizak. Određena stanja, kao što su visceralna pretilost i dijabetes mogu stvoriti predispoziciju za više razine LDL-C i triglicerida. Zbog toga što su razine LDL-C slične kod posta i sitosti, uzorci nakon jela se mogu uzeti u obzir.

Post je uglavnom korisna kod povijesti povišenih triglicerida (≥4.5 mmol/L) i kod obiteljske povijesti od ranije ASCVD ili genetske dislipidemije. Također je ograničeno korisna kod procjene rezidualnog rizika kod osoba na terapiji za snižavanje masnoće.

Ponavljanje lipidnog testa ima smisla kod procjene LDL-C razine kod odraslih ako nakon jela imaju razinu triglicerida ≥4.5 mmol/L. Sličan pristup se može primijeniti kod sumnje na poremećaje metabolizma triglicerida ili kod triglicerida iznad ≥2.3 mmol/L ako se smatra da bi mogla biti potrebna daljnja obrada.

Ne-HDL-C izvedena je mjera svih aterogenih lipoproteina. Računa se kao ukupni kolesterol-HDL-C te je povezan s razinama apoB i ima manje neusklađenosti s apoB u odnosu na LDL-C. Posebno je koristan kada su razine triglicerida iznad 3.8 mmol/L. Slično kao apoB, bolji je prediktor ASCVD rizika nego LDL-C, dok istovremeno pruža korist kod određivanja cilja razine lipida. Zbog toga postoje snažni dokazi koji podupiru korištenje ne-HDL-C kao dio standardnog lipidnog profila.

Ukupni kolesterol, HDL-c, LDL-C i trigliceridi prenose se unutar čestica lipoproteina koji variraju u veličini, gustoći i naboju. Mnoge napredne tehnike omogućuju usitnjavanje tih molekula (npr. gradijentna elektroforeza na gelu, ultracentrifuga gradijentom gustoće, spektroskopija nuklearnom magnetskom rezonancijom, analiza kretanja iona), sve u cilju bolje procjene kardiovaskularnog rizika i poboljšanja liječenja. Većina parametara iz naprednih lipoproteinskih testiranje nemaju jasno značenje ili da omogućuju bolje liječenje CVD rizika u odnosu na standardni lipidni profil (uključujući non-HDL-C), zajedno s mjerenjem apoB ili Lp(a). Manjak standardizacije i prekomjeran broj podataka i nesigurnost
kojim pacijentima bi takva obrada najviše odgovarala bitna su ograničenja takvih pretraga i rezultata.

Takva obrada trebala bi biti ograničena samo kod slučajeva kod kojih bi prisutnost takvih informacija mogla dovesti do promjene u liječenju. Razlika je klinički bitna u populaciji s CKM sindromom (kardiovaskularno-bubrežno-metaboličkim sindrom), kod kojih je snižena razina LDL
kolesterola česta! Kod takvih pacijenata, pogotovo ako već imaju ASCVD, CKM sindrom, dijabetes i/ili
povišene trigliceride, može doći do odstupanja razine LDL-C i apoB. LCL-C može naizgled biti u dobrim razinama, dok apoB ostaje povišen, čime se prikriva rizik što može dovesti do toga da se osoba ne liječi.

Određena provedena istraživanja pokazala s uda apoB ima bolju poveznicu s kardiovaskularnim događajima, u odnosu na LDL-C ili ne-HDL-C, kada se koristi Friedewaldova jednadžba za procjenu LDL-C. Ta istraživanja pokazuju korisnost apoB u uočavanju pojedinaca koji bi mogli imati korist od
pojačavanja terapije, nakon što je cilj za LDL-C naizgled postignut.

Maritn/Hoppkins metoda za procjenu LDL-C jasno smanjuje razliku između LDL-C i apoB u odnosu na Fredewaldovu metodu.

Kod svih odraslih, mjerenje Lp(a) koncentracije preporučeno je najmanje jednom u životu za procjenu ACSVD rizika.

Kod osoba s obiteljskom hiperkolesterolemijom, uranjenom ASVCVD ili visokim Lp(a), preporučuje se probir prvog koljena u obitelji za osobe s povišenom razinom Lp(a) kako bi se utvrdio povišen ASCVD rizik.

U kontekstu hipertrigliceridemije, apoB također može pomoći u utvrđivanju lipidnog fenotipa, kao što su nasljedni lipidni poremećaji, što uključuje: obiteljska kombinirana hiperlipidemija, obiteljska disbetalipoproteinemija, multifaktorska teška hipertrigliceridemija i sindromi obiteljske hilomikronemije.

ApoB izravno kvantificira broj aterogenih lipoproteina, što omogućuje preciznije mjerenje rizika aterogenih čestita u odnosu na LDL-C., koji odražava masu kolesterola kojeg prenose LDL čestice.

Kod osoba s LDL-C <1.8 mmol/L ili <(2.6 mmol/L, korištenjem Martin/Hopkins metode, samo ∼2% do ∼1% osoba imalo je ne-HDL-C i apoB razine iznad ciljnih vrijednost smjernica.

Mjerenje Lp(a) jednom u životu općenito je dovoljno za otkrivanje visoko Lp(a) jer su razine Lp(a) uglavnom određene genetikom i ostaju stabilni osim u nekim stanjima, kao što su perimenopauza ili sekundarni uzročnici (npr. bolest bubrega, jetre, štitnjače, trudnoća i neki lijekovi).

 

Kada i koja preventivna pretraga istražite: Algoprev 

 

Borna Patrun, dr. med.

 

Literatura

1. Blumenthal RS, Morris PB, Gaudino M, Johnson HM, Anderson TS, Bittner VA, Blankstein R, Brewer LC, Cho L, de Ferranti SD, Gianos E, Gluckman TJ, Gradney KF, Isiadinso I, Lloyd-Jones DM, Marrs JC, Martin SS, McLain KH, Mehta LS, Mora S, Mulugeta WM, Natarajan P, Navar AM, Orringer CE, Polonsky TS, Reynolds HR, Saseen JJ, Shapiro MD, Soffer DE, Tynes SA, Villavaso CD, Virani SS, Wilkins JT.
2026 ACC/AHA/AACVPR/ABC/ACPM/ADA/AGS/APhA/ASPC/NLA/PCNA Guideline on the Management of Dyslipidemia: A Report of the American College of Cardiology/American Heart Association Joint Committee on Clinical Practice Guidelines. J Am Coll Cardiol. 2026 Mar 13:S0735-1097(25)10254-4. doi: 10.1016/j.jacc.2025.11.016. Epub ahead of print. PMID: 41824590.