Popis pretraga dostupnih na tažilici Algolov.

Koristite Blog za teme o plastičnoj kirurgiji.

Isprobajte Algoritam za tumačenje tegoba kako biste bolje razumjeli simptome i što Vam liječnik želi reći.

1. Plastična kirurgija – prvi pregled

Prvi pregled plastičnog kirurga.

Plastična kirurgija – drugo mišljenje

Drugo mišljenje specijalista plastične kirurgije.

Plastična kirurgija – ožiljak

Kirurško uklanjanje ožiljka.

Plastična kirurgija – rekonstrukcija ekstremiteta

Vraćanje prvobitnog stanja nogu i ruku nakon: opeklina, smrzotina, teških ozljeda, tumora i slično.

Plastična kirurgija – rekonstrukcija lica

Vraćanje prvobitnog stanja lica nakon: opeklina, smrzotina, teških ozljeda, tumora i slično.

Plastična kirurgija – rekonstrukcija šake

Vraćanje prvobitnog stanja šake nakon: opeklina, smrzotina, teških ozljeda, tumora i slično.

Face Lifting (zatezanje lica) – kirurgija

Kirurško zatezanje lica za smanjenje bora i drugih nepravilnosti kože.

Ginekomastija – kirurgija

Kirurško smanjenje povećanih grudi muškaraca.

Korekcija nosa – kirurgija

Kirurško ispravljanje nepravilnog nosa. Grbav nos, velik nos i slično.

Korekcija uha – kirurgija

Kirurško smanjenje uha ili odstojećih ušiju.

Labioplastika (korekcija stidnih usana) – kirurgija

Kirurško oblikovanje stidnih usana.

Madež – uklanjanje kirurgija

Kirurško uklanjanje madeža.

Rekonstrukcija dojke

Vraćanje prvobitnog izgleda dojke nakon tumora dojke ili drugog oštećenja dojke.

Podizanje grudi – kirurgija

Operacija za podizanje grudi.

Povećanje grudi – kirurgija

Operacija za povećanje veličine grudi.

Smanjenje grudi – kirurgija

Operacija za smanjenje grudi.

Abdominoplastika

Uklanjenje viška kože, najčešće nakon mršavljenja.

Liposukcija

Operacija uklanjanja viška masnog tkiva oko trbuha, ruku ili nogu. Često se kombinira uz abodminoplastiku (Tummy Tuck).

Podizanje stražnjice

Operacija za podizanje stražnjice.

Povećanje penisa

Kirurško povećanje penisa.

Povećanje brade

Kirurško povećanje brade.

Operacija tetovaže

Kirurško uklanjanje tetovaže.

Vaš Tim Algomed

06/26

Zanima Vas neka tema ili muči neka tegoba koju nismo još pokrili?

Kontaktirajte nas:

info@algomed.hr

 

Zatezanje trbuha, poznato i kao abdominoplastika ili „tummy tuck”, kirurški je zahvat kojim se uklanja višak kože i potkožnog masnog tkiva s područja trbuha. Namijenjen je osobama koje imaju opuštenu kožu i oslabljene trbušne mišiće koji više ne mogu vratiti svoj prirodni tonus. Zahvat se često kombinira s liposukcijom radi uklanjanja viška masnog tkiva.

Abdominoplastika je jedan od najčešće izvođenih estetskih zahvata oblikovanja tijela u svijetu. Njezina je svrha poboljšati oblik i izgled trbušne stijenke uklanjanjem viška kože i masnog tkiva te, prema potrebi, učvršćivanjem trbušne muskulature. Od prvih opisa početkom dvadesetog stoljeća tehnika je prošla brojne dorade kako bi se povećala sigurnost zahvata, smanjio rizik komplikacija te poboljšali funkcionalni i estetski rezultati.

Odabir kandidata za zahvat

Pravilan odabir pacijenata jedan je od najvažnijih čimbenika uspješnog ishoda operacije. Prije zahvata potrebno je prikupiti detaljnu medicinsku anamnezu, uključujući osobnu i obiteljsku povijest poremećaja zgrušavanja krvi te pregled svih lijekova koje pacijent uzima, osobito antikoagulansa (lijekovi protiv zgrušavanja krvi) i imunosupresiva (npr. kortikosteroidi, biološka terapija itd.).

Važan je i uvid u životne navike, posebno pušenje i korištenje električnih cigareta, jer značajno utječu na cijeljenje rana nakon operacije. Preporučuje se prestanak pušenja najmanje četiri tjedna prije i četiri tjedna nakon zahvata.

Tijekom pregleda procjenjuju se kvaliteta kože, prisutnost osipa te opseg spuštanja viška kože i masnog tkiva na trbuhu. Stupanj opuštenosti kože i njezin položaj važni su za planiranje operacije i konačni rezultat. Prema procjeni liječnika mogu se učiniti laboratorijske pretrage kojima se procjenjuje nutritivni status organizma, uključujući razinu albumina, prealbumina, vitamina te osnovne krvne i biokemijske nalaze.

Kontraindikacije

Abdominoplastika se ne preporučuje osobama kod kojih postoje stanja koja značajno povećavaju rizik operacije ili anestezije.

Apsolutne kontraindikacije uključuju:
• aktivnu infekciju

• nekontrolirane kronične bolesti
• nestabilne poremećaje zgrušavanja krvi

• loše reguliran dijabetes (šećerna bolest)

• trudnoću

• nedovoljnu potporu trbušne stijenke

• psihološke poremećaje poput nerealnih očekivanja ili tjelesnog dismorfnog poremećaja

Relativne kontraindikacije uključuju:

• pušenje

• pretilost

• imunosupresiju

• loš nutritivni status

• prethodne operacije trbuha

Posebno su važne ranije otvorene operacije poput uklanjanja žučnog mjehura, operacija jetre ili bubrega izvedenih kroz velike rezove, jer mogu narušiti opskrbu krvlju gornjeg dijela trbušne stijenke. Temeljita procjena i optimizacija svih rizičnih čimbenika ključne su za smanjenje komplikacija i postizanje dobrog rezultata.

Moguće komplikacije

Ukupna stopa komplikacija nakon abdominoplastike kreće se između 10 i 20%. Kod osoba koje su izgubile veliku količinu tjelesne težine može doseći i 30 do 50 %.

Najčešće komplikacije uključuju:

• serom (5 do 43 %)

• infekciju (3 do 14 %)

• hematom (3 do 7 %)

• nekrozu kože (1,6 %)

• duboku vensku trombozu (manje od 1 %)

• ožiljke, bolove, probleme s pupkom i izbijanje šavnog materijala

Serom
Serom predstavlja nakupljanje bistre tekućine ispod odignutog kožnog režnja nakon operacije. Rizik se može smanjiti očuvanjem Scarpine fascije i primjenom progresivnih šavova koji raspoređuju napetost tkiva. Veći rizik imaju osobe s povišenim indeksom tjelesne mase, nakon velikog gubitka težine, prethodnih operacija trbuha, nedovoljnog unosa proteina te kod opsežnijeg odvajanja tkiva tijekom zahvata.

Infekcija
Infekcije operacijskog područja najčešće uzrokuju bakterije koje prirodno nastanjuju kožu, ali ponekad mogu biti prisutni i crijevni mikroorganizmi. Rizik povećavaju pothlađenost tijekom operacije, neadekvatna primjena antibiotika, narušavanje sterilnih uvjeta, dulje trajanje operacije, imunosupresija, pothranjenost, pušenje i pretilost. U rijetkim slučajevima mogu se razviti teške i životno ugrožavajuće infekcije poput nekrotizirajućeg fasciitisa.

Hematom
Hematom je nakupina krvi u operiranom području koja najčešće nastaje zbog nedovoljno zaustavljenog krvarenja. Osim što može uzrokovati pritisak na tkiva i povećati rizik od nekroze, hematom predstavlja pogodno mjesto za razvoj bakterija i može usporiti cijeljenje.

Nekroza kože
Nekroza kože jedna je od ozbiljnijih komplikacija. Najčešće nastaje zbog oštećenja krvnih žila tijekom operacije ili zbog pretjerane napetosti kože nakon uklanjanja viška tkiva. Najosjetljivije područje nalazi se u donjem središnjem dijelu trbuha, na mjestu gdje se spajaju kožni režnjevi. Rizik dodatno povećavaju pušenje, pretilost, dijabetes i povišen krvni tlak.
Posebno je značajna nekroza pupka jer može ozbiljno narušiti estetski izgled trbuha.

Meralgija parestetika
Rijetka, ali poznata komplikacija nastaje zbog ozljede lateralnog femoralnog kožnog živca. Može uzrokovati utrnulost, trnce, peckanje, žarenje ili pojačanu osjetljivost vanjske strane bedra. Učestalost se procjenjuje između 1,36 i 1,94 %.

Klinički značaj
Abdominoplastika je danas jedan od najčešće izvođenih zahvata oblikovanja tijela. Posebno je važna za osobe nakon velikog gubitka težine, nakon trudnoće te kod promjena povezanih sa starenjem. Sve veći broj barijatrijskih operacija, široka primjena GLP-1 (npr. Ozempic) lijekova za mršavljenje i promjene životnih navika doveli su do povećane potrebe za uklanjanjem viška trbušnog tkiva. Zbog toga broj izvedenih abdominoplastika i dalje raste.

Osnovni pregled kirurških tehnika

Postoji više tehnika abdominoplastike, a izbor ovisi o anatomiji pacijenta, količini viška kože i masnog tkiva te procjeni kirurga. Konačnu odluku potrebno je donijeti u razgovoru s operaterom.

Klasična abdominoplastika
Najčešće izvođena metoda. Uključuje vodoravni rez u donjem dijelu trbuha, odvajanje kože i potkožnog tkiva od trbušne stijenke, učvršćivanje razdvojenih ravnih trbušnih mišića po potrebi te uklanjanje viška kože i masnog tkiva. Pupak se premješta na novi položaj kako bi odgovarao novom obliku trbuha.

Mini abdominoplastika
Koristi kraći rez smješten niže na trbuhu i ne zahtijeva premještanje pupka. Najprikladnija je za osobe koje imaju višak kože uglavnom u donjem dijelu trbuha.

Fleur-de-Lis abdominoplastika
Osim vodoravnog reza koristi i okomiti rez po sredini trbuha. Omogućuje uklanjanje viška kože u vodoravnom i okomitom smjeru. Poznata komplikacija ove metode jest otežano cijeljenje na mjestu gdje se dva reza sijeku.

Cirkumferencijalna abdominoplastika
Poznata i kao belt lipektomija. Omogućuje oblikovanje tijela u punom opsegu od 360 stupnjeva te se često kombinira sa zatezanjem bedara i podizanjem stražnjice.

Reverzna abdominoplastika
Namijenjena je osobama koje imaju višak kože prvenstveno u gornjem dijelu trbuha. Rez se postavlja u području ispod dojki.

 

Alogmed

 06/26

Literatura:
1. Dawson-Amoah K, Kelecy M, Szymanski KD. Abdominoplasty. [Updated 2026 Mar 3]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2026 Jan-. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK431058/

 

Potražnja za estetskim zahvatima posljednjih godina kontinuirano raste diljem svijeta. Prema podacima Međunarodnog društva za estetsku plastičnu kirurgiju (ISAPS), tijekom 2021. godine izvedeno je ukupno 30.439.576 estetskih zahvata, kirurških i nekirurških. Među nekirurškim zahvatima vodeće mjesto i dalje zauzima botoks, s ukupno 7.312.616 tretmana, što predstavlja porast od 17,7 % u odnosu na 2020. godinu.

Fileri – Biomaterijali koji se koriste u estetskoj medicini mogu biti prirodnog ili sintetskog podrijetla te se ugrađuju u različite dijelove tijela, najčešće lice. Njihova svrha je povećanje volumena, obnova ili nadoknada tkiva. Kod dermalnih filera osnovni je učinak povećanje volumena, dok takozvani biostimulatori potiču upalne procese koji rezultiraju stvaranjem novog kolagena i obnovom kože. Hijaluronska kiselina poznata je po svom volumizirajućem učinku, dok kalcijev hidroksiapatit i polilaktična kiselina prvenstveno djeluju stimulirajući fibroblaste, stanice odgovorne za stvaranje kolagena.

Tijekom 2019. godine zahvati hijaluronskim filerima činili su 4.315.859 tretmana, što predstavlja porast od 15,7 % u odnosu na 2018. godinu. U 2020. godini zabilježen je pad od 6,1 %, vjerojatno zbog pandemije, no i dalje je izvedeno više od četiri milijuna aplikacija hijaluronske kiseline.

Koji čimbenici kod primjene botoksa odlučuju o kvaliteti rezultata?

– kvalitetu proizvoda
– karakteristike otapala koje se koristi za pripremu preparata
– stručnost i iskustvo osobe koja izvodi zahvat
– individualne anatomske karakteristike lica

Komplikacije povezane s botoksom uglavnom su manje ozbiljne od onih koje se mogu javiti kod primjene hijaluronskih filera i drugih biomaterijala.

Koje su najčešće nuspojave kod primjene botoksa?

– modrice (ekhimoze)
– manji hematomi
– prolazna osjetljivost na mjestu uboda

Koje su ozbiljnije nuspojave botoksa?

Botoks djeluje kao neurotoksin koji privremeno smanjuje aktivnost mišića. Kada se primijeni u ciljani mišić, postiže željeni terapijski ili estetski učinak. Međutim, ako dođe do širenja preparata na okolne mišiće ili do primjene izvan planiranog područja, mogu nastati neželjeni učinci.
Najčešći uzroci ozbiljnijih nuspojava botoksa su:

– Spušteni kapci i obrve

– Ako botoks zahvati mišić koji podiže gornji kapak, može doći do spuštanja kapka (ptoze).
Spuštanje obrva također je relativno česta nuspojava i povezana je s tretmanom čeonog mišića. Učestalost se kreće od manje od 1 % do približno 5 % slučajeva. Može se javiti i asimetrija obrva, najčešće kada obje strane lica ne reagiraju jednako ili kada preparat nije ravnomjerno raspoređen. Detaljna procjena anatomije lica prije zahvata značajno smanjuje rizik od ovih komplikacija.

– Ektropij i suhoća oka. Ako se tretman izvodi u području donjeg kapka, botoks se može proširiti na okolne mišiće oka te uzrokovati ektropij (stanje u kojem se donji kapak okreće prema van).
Takvo stanje može dovesti do: pojačanog isušivanja oka, iritacije rožnice, povećanog rizika od oštećenja površine oka

– Najčešća ozbiljnija nuspojava botoksa je ptoza gornjeg kapka, koja se javlja u približno 3,39 % slučajeva. Glavobolja je druga najčešće prijavljena nuspojava. Kod ektropija i nepotpunog zatvaranja oka nužno je redovito vlaženje oka kako bi se spriječilo isušivanje rožnice.

– Također se može razviti kseroftalmija, odnosno sindrom suhog oka, ako preparat zahvati područje suzne žlijezde.

Zašto je važna pravilna primjena u sterilnim uvjetima?

Svaka injekcija privremeno narušava zaštitnu barijeru kože i stvara mogućnost ulaska mikroorganizama.
U literaturi su opisane infekcije uzrokovane atipičnim mikobakterijama nakon primjene botoksa. Takve infekcije često nalikuju uobičajenim bakterijskim infekcijama pa ih je teško prepoznati.
Mogu se pojaviti:
– crvene upalne promjene na koži
– čvorići
– bolne nakupine tkiva
– apscesi

Dijagnoza često zahtijeva mikrobiološke pretrage i biopsiju. Liječenje može uključivati:
dugotrajnu primjenu antibiotika: kombinaciju više antibiotika i kirurško čišćenje zahvaćenog tkiva.

Posebno su problematične vrste:
Mycobacterium abscessus
Mycobacterium chelonae
Mycobacterium fortuitum
Infekcije uzrokovane ovim bakterijama često se teško liječe i imaju povećan rizik ponovnog javljanja.
Vrste hijaluronskih filera i drugih biomaterijala

Dermani fileri

Trajanje učinka (učinka nije trajan!) ovisi o vrsti proizvoda i području primjene.
Najčešće korišteni proizvodi uključuju:

– hijaluronsku kiselinu

– kalcijev hidroksiapatit

– poli-L-mliječnu kiselinu

– polimetilmetakrilat

– polikaprolakton

Njihova svojstva razlikuju se prema: kemijskom sastavu, gustoći, viskoznosti, kohezivnosti, elastičnosti i vremenu razgradnje u organizmu

Nuspojave i komplikacije dermalnih filera
Većina nuspojava je blaga i prolazna.

Najčešće su povezane sa samim postupkom i kratkotrajnom upalnom reakcijom organizma.
Međutim, stručna literatura potvrđuje da se komplikacije ne javljaju isključivo zbog tehničkih pogrešaka. Značajnu ulogu ima i imunološki odgovor organizma (svi smo mi individualni i možemo reagirati drugačije).

Mogu se razviti:
– otok
– čvorići
– zadebljanja kože
– granulomi
– reakcije stranog tijela
– eozinofilni panikulitis (vrsta imunološke reakcije)

Klasifikacija komplikacija
Prema preporukama regulatornih tijela i Svjetske zdravstvene organizacije, komplikacije se dijele na:
1. blage
2. umjerene
3. teške

Komplikacije mogu varirati od estetskih nepravilnosti, poput asimetrije lica zbog prevelike količine proizvoda, pa sve do vrlo ozbiljnih stanja.

Najopasnije komplikacije uključuju:
– teške infekcije
– začepljenje krvnih žila
– odumiranje tkiva i u iznimno rijetkim slučajevima i smrtni ishod

Smatra se da povećani broj komplikacija djelomično proizlazi iz naglog rasta popularnosti zahvata te nedovoljne kontrole kvalitete proizvoda i stručnosti izvođača.

(1)

Ako imate bilo koje od sljedećih stanja ili simptoma prije zahvata, obavijestite svog liječnika:

– Vaša koža je upaljena ili inficirana. Ako imate aktivno upalno stanje (ciste, prištiće, osip ili urtikariju) ili infekciju, injekcije dermalnih filera treba odgoditi dok se to stanje ne sanira.
– Imate poremećaj zgrušavanja krvi.
– Imate teške alergije ili povijest anafilaksije (akutne alergijske reakcije).
– Alergični ste na kolagen ili jaja (neki dermalni fileri sadrže kolagen ili sastojke dobivene iz jaja).
– Alergični ste na životinjske proizvode (neki dermalni fileri sadrže materijale životinjskog podrijetla).
– Alergični ste na lokalni anestetik poput lidokaina (neki dermalni fileri sadrže lidokain).
– Alergični ste na bakterije (neki dermalni fileri sadrže hijaluronsku kiselinu dobivenu bakterijskom fermentacijom).
– Imate bolest zglobova, tetiva ili krvnih žila koja zahvaća šaku, ako razmatrate povećanje šake.

Neodobrene primjene dermalnih filera prema FDA (rizična područja ako se primjenuje je takozvana off label primjena)

FDA ne preporučuje uporabu dermalnih filera niti bilo kojih injekcijskih punila u svrhu oblikovanja tijela ili estetskog povećanja:
– povećanja grudi (augmentacija dojki)
– povećanja stražnjice
– povećanja volumena stopala
– implantacije u kost, tetivu, ligament ili mišić
– injektiranja u glabelu (područje između obrva), nos, periorbitalno područje (oko očiju), čelo ili vrat

(2)

Zaključak
Botoks i hijaluronski fileri danas su među najčešće izvođenim estetskim zahvatima na svijetu. U većini slučajeva riječ je o sigurnim postupcima kada ih izvodi educiran i iskusan medicinski stručnjak te kada se koriste kvalitetni i registrirani proizvodi. Ipak, svaki zahvat nosi određeni rizik. Komplikacije mogu biti blage i prolazne, ali u rijetkim slučajevima mogu biti ozbiljne i zahtijevati dugotrajno liječenje. Upravo zato informiranost pacijenta, detaljna procjena prije zahvata i stručna izvedba predstavljaju temelj sigurne estetske medicine.

 

Još korisnih blogova pogledajte Algomed

Osim estetike zanima vas prevencija isprobajte Algoprev

Literatura:

1. Di Santis ÉP, Hirata SH, Di Santis GM, Yarak S. Adverse effects of the aesthetic use of botulinum toxin and dermal fillers on the face: a narrative review. An Bras Dermatol. 2025 Jan-Feb;100(1):87-103. doi: 10.1016/j.abd.2024.04.007. Epub 2024 Nov 29. PMID: 39616095; PMCID: PMC11745296.
2. https://www.fda.gov/medical-devices/aesthetic-cosmetic-devices/dermal-fillers-soft-tissue-fillers#uses

Labiaplastika (korekcija stidnih usana)

Labiaplastika je kirurški zahvat usmjeren na korekciju veličine, oblika i izgleda malih stidnih usana (labia minora), s ciljem poboljšanja estetskog dojma i smanjenja fizičke nelagode.

Najčešće korištene tehnike su trim i wedge, a temeljni princip je uklanjanje viška tkiva kako bi se postigla simetrija i prirodniji izgled. Zahvat može ublažiti nelagodu tijekom fizičkih aktivnosti poput sporta ili spolnog odnosa te smanjiti psihološku nelagodu povezanu s izgledom intimnog područja.

Prijeoperativna obrada i priprema

Prije zahvata provodi se detaljan klinički pregled i razgovor s pacijenticom radi usklađivanja očekivanja i kirurških ciljeva. Po potrebi se radi fotografska dokumentacija te se procjenjuje medicinska, kirurška i psihološka anamneza. Pacijentica mora biti informirana o svim rizicima, koristima, alternativama i očekivanom postoperativnom tijeku. Također se procjenjuje funkcionalno i seksualno zdravlje kako bi se osigurao cjelovit pristup. Zahvat se može izvoditi u lokalnoj ili općoj anesteziji, uz standardnu primjenu profilaktičkih antibiotika prije operacije.

Postoperativni ishodi i komplikacije

Većina pacijentica postiže vrlo dobre rezultate cijeljenja. Oporavk je ovisan o tehnici, ali traje u prosjeku 2 tjedna. Manje komplikacije, poput blagog razdvajanja rane ili stvaranja male fistule, javljaju se u manje od 2 % slučajeva i najčešće se uspješno liječe konzervativno ili manjim korektivnim zahvatima.
Ozbiljnije komplikacije su rijetke. Povremeno se mogu javiti kronična nelagoda ožiljka ili smetnje tijekom spolnog odnosa, koje se po potrebi mogu korigirati dodatnim zahvatima.

(1)

Pregled tehnika labioplastike:

Trim tehnika – uklanjanje viška tkiva duž slobodnog ruba malih usana izravnim rezom, čime se smanjuje njihova veličina i postiže simetrija.
Wedge tehnika – uklanjanje klinastog (trokutastog) segmenta tkiva uz očuvanje prirodnog ruba, što omogućuje prirodniji izgled.
Deepitelizacija – uklanjanje površinskog sloja kože bez potpunog odstranjivanja tkiva, čime se smanjuje volumen uz očuvanje prirodne konture.
Butterfly tehnika – kombinirana metoda oblikovanja i redukcije tkiva s ciljem očuvanja prirodnog izgleda i funkcije ruba.
Composite reduction– kombinirani kirurški pristup koji uključuje više vrsta resekcija radi izraženijeg smanjenja i remodeliranja tkiva.

Koja tehnika je najbolja?

Ne postoji jedna optimalna tehnika za sve pacijentice. Najbolja tehnika ovisi o iskustvu operatera te o kvalitetnom preoperativnom razgovoru s jasno definiranim ciljevima i željama pacijentice. Ključno je prilagoditi kiruršku tehniku individualnoj anatomiji.

Sažetak studije Géczi i sur. (2024)

Studija Géczi i sur. (2024) je sustavni pregled i meta-analiza koja je obuhvatila 86 studija s gotovo 4.000 pacijentica, s ciljem procjene uspješnosti različitih tehnika labioplastike, razine zadovoljstva i učestalosti komplikacija.

Rezultati pokazuju vrlo visoku ukupnu stopu zadovoljstva od oko 94 %, neovisno o tehnici. Najviše zadovoljstvo zabilježeno je kod deepitelizacije i wedge tehnike, uz male razlike među metodama.

Komplikacije su općenito bile rijetke i uključivale su dehiscenciju rane, hematom, otok i infekciju. Wedge tehnika imala je nešto višu stopu dehiscencije, dok je kompozitna redukcija bila povezana s nešto većim postoperativnim otokom, ali bez povećanja ozbiljnih komplikacija.

Usporedba instrumenata pokazala je da laser može smanjiti krvarenje, hematom i otok u odnosu na skalpel, dok su stope zadovoljstva bile slične.

Zaključak studije je da ne postoji jedna optimalna tehnika za sve pacijentice, već se pristup mora individualizirati prema anatomiji, simptomima i estetskim ciljevima. Općenito, labioplastika se pokazuje kao siguran zahvat s visokom učinkovitošću i niskom stopom komplikacija, pri čemu je iskustvo kirurga ključan faktor uspjeha.

(2)

Algomed

 

Tražite dodatne medicinske usluge isprobajte Algolov

 

Literatura:

1.Willis RN, Szymanski KD, Patel BC. Labiaplasty, Labia Minora Reduction. [Updated 2025 Apr 26]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2026 Jan-. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK448086/

2.Géczi AM, Varga T, Vajna R, Pataki G, Meznerics FA, Ács N, Hegyi P, Nyirády L, Pál P, Farkas N, Fazekas A, Várbíró S, Sára L. Comprehensive Assessment of Labiaplasty Techniques and Tools, Satisfaction Rates, and Risk Factors: A Systematic Review and Meta-analysis. Aesthet Surg J. 2024 Oct 15;44(11):NP798-NP808. doi: 10.1093/asj/sjae143. PMID: 38957153; PMCID: PMC11474617.

Prije početka laserskog uklanjanja tetovaža bitno je znati koji se pigmnet (boja ili tinta) uopće koristila pri tetoviranju.

Zašto?

Mnoge tinte sastoje se od više pigmenata koji različito reagiraju na laser, pa se tetovaža može samo djelomično posvijetliti ili promijeniti boju umjesto da potpuno izblijedi.  Neke tinte sadrže željezov oksid ili titanijev dioksid koji se pod djelovanjem lasera mogu kemijski promijeniti i uzrokovati paradoksalno tamnjenje tetovaže.

Malo „fun factova“ o tetovažama uopće

Tetovaže su najčešće u afroameričkoj populaciji (39%), a najmanje u azijskoj (14%). Više obrazovani ih imaju rjeđe (24%), dok ih 37% osoba bez završenog fakulteta ima. Također su češće kod osoba s nižim prihodima (43%) nego kod visokih primanja (21%), te kod onih koji se ne smatraju religioznima (41%) u usporedbi s religioznima (29%). Kod seksualne orijentacije, 31% heteroseksualnih osoba ima tetovažu, dok ih ima 51% LGBT osoba, a 68% homoseksualnih žena. Pušači i osobe s poviješću zlouporabe alkohola ili droga otprilike su dvostruko češće tetovirani. Nema jasne povezanosti s političkim stavovima, tipom mjesta stanovanja ili služenjem vojske. Oko 24% osoba s tetovažama kasnije žali zbog odluke, a 11% ih je imalo ili planira uklanjanje tetovaže. (Statstika je na populaciji SAD-a)

Kako laser radi?

Lasersko uklanjanje tetovaže razgrađuje čestice pigmenta pomoću fototermalnog (učinak topline) i fotomehaničkog učinka (udarni val nastao širenjem topline). Nastale manje čestice zatim uklanjaju makrofagi (stanice imunološkog sustava koje „pojedu” strane tvari u tijelu).

U nekim slučajevima makrofagi mogu pokrenuti imunološku reakciju (odgovor obrambenog sustava tijela), što može dovesti do reakcije preosjetljivosti (pretjerane reakcije imunološkog sustava) koja se može očitovati kao eritem (crvenilo kože), edem (oteklina), pruritus (svrbež), urtikarija (vrsta osipa) ili čak anafilaksija (teška, potencijalno životno ugrožavajuća alergijska reakcija).

Zašto treba čak i kod uklanjanja tetovaža tražiti dobrog pružatelja usluge?

Tako da se isto učini ispravno. Važno je uzeti povijest bolesti pacijenta. Treba provjeriti je li pacijent već imao uklanjanje tetovaže i jesu li nastale komplikacije. Također je bitno saznati ima li pacijent problema sa zacjeljivanjem rana, sklonost hipertrofičnim ožiljcima (zadebljani ožiljci) ili keloidima (pretjerano narasli ožiljci izvan granica rane). Ako postoji povijest infekcije herpes simplex virusom (virus koji uzrokuje mjehuriće, često na usnama), posebno kod uklanjanja tetovaža na licu, može se preventivno dati antivirusna terapija (lijekovi koji sprječavaju aktivaciju virusa).

Potrebno je uzeti i popis lijekova koje pacijent koristi. Najvažnije je odrediti boju kože pacijenta, najčešće pomoću Fitzpatrickove skale (skala koja klasificira tipove kože prema osjetljivosti na sunce i količini pigmenta). Količina pigmenta određuje rizik od promjena pigmentacije nakon lasera, pa je kod tamnije kože veći rizik od hipopigmentacije (gubitka pigmenta) ili hiperpigmentacije (pojačane pigmentacije), što utječe na izbor najsigurnijeg lasera.

Sada detaljnije o samim laserima i postupku laserskom uklanjanja tetovaža

Kožu pacijenta treba pripremiti alkoholom ili klorheksidinom, ali alkohol mora potpuno ispariti prije početka zahvata zbog opasnosti od požara. Budući da je postupak bolan, može se primijeniti lokalna anestezija (ublažavanje boli), u obliku kreme s lidokainom i prilokainom (lijekovi koji umrtvljuju kožu) ili injekcijom lokalnih anestetika poput lidokaina i bupivakaina (lijekovi za blokadu živčanog osjeta). Ako se koristi krema, ona se stavlja pod okluzivni zavoj (zaštitna nepropusna obloga) 45–60 minuta, a zatim se potpuno uklanja prije tretmana.

Prije rada laserom moraju se poštovati sigurnosne mjere. Svi prisutni moraju nositi zaštitne naočale prilagođene valnoj duljini lasera (specijalne naočale koje štite oči od laserske svjetlosti). Ako je tetovaža blizu očiju, koriste se metalni štitnici ili zaštita rožnice (zaštita površine oka). Prozori u prostoriji trebaju biti prekriveni kako bi se spriječilo izlazak laserske svjetlosti. Posebno je opasan Nd:YAG laser (vrsta lasera s dugom valnom duljinom) jer može prodrijeti kroz oko do mrežnice (dio oka osjetljiv na svjetlost) i oštetiti stanice koje sadrže melanin (pigment u oku). Preporučuje se i nošenje maski kako bi se izbjeglo udisanje sitnih čestica tkiva.

Prije prvog tretmana često se radi „test patch” (probni mali tretman), gdje se laser primijeni na mali dio tetovaže kako bi se vidjela reakcija kože. To je posebno važno kod tamnije kože, sklonosti ožiljcima ili rizika od promjene boje tetovaže. Ako nakon 2–4 tjedna nema neželjenih reakcija, može se nastaviti s punim tretmanom.

Laseri imaju zadane početne postavke (preporučene vrijednosti), ali se često mora povećavati energija (fluenca -količina energije po površini kože, mjerena u J/cm²) kako bi se postigao učinak. Kako tetovaža blijedi, ponekad treba dodatno povećati energiju jer ima manje pigmenta koji apsorbira laser.

Različiti laseri koriste različite valne duljine: rubinski (694 nm), alexandrite (755 nm), Nd:YAG (1064 nm) i KTP laser (532 nm). Općenito, boja pigmenta se ne tretira laserom iste boje jer ga tada odbija. Crveni pigment se, primjerice, bolje uklanja KTP laserom, dok su za plave i zelene pigmente učinkovitiji drugi laseri. Crna boja dobro upija više valnih duljina pa se može tretirati više vrsta lasera.

Tijekom tretmana točke lasera se preklapaju 10-20%, a nakon toga se koristi hlađenje kože radi smanjenja boli i otekline. Učinkovit tretman često izaziva „bijeljenje” kože (stvaranje plinskih mjehurića u koži), što je znak da je energija adekvatna.

Tretmani se obično ponavljaju svakih 6–8 tjedana. Postoje i ubrzani protokoli koji uključuju više prolaza u jednoj sesiji (npr. R20 i R0 metode) kako bi se ubrzalo uklanjanje pigmenta.

Osim neablativnih lasera (koji ne uništavaju površinu kože), ponekad se koriste i ablativni laseri (koji uklanjaju površinski sloj kože isparavanjem), ali se oni rjeđe koriste kod tamnije kože zbog većeg rizika od komplikacija.

Nakon tretmamna laserskog uklanjanja tetovaža

Edem (oteknuće), eritem (crveničo) i pruritus (svrbež) često se razvijaju unutar prvih 24 sata nakon tretmana te se obično povlače u roku od 1 do 2 tjedna. Može se pojaviti i stvaranje krasta ili mjehura, koje treba očistiti kako bi se smanjio rizik od infekcije; veći mjehuri mogu se isprazniti ako uzrokuju nelagodu, dok se manji obično spontano povlače u roku od nekoliko dana. Neki kliničari preporučuju primjenu emolijenasa ili antibiotskih masti, ali to nije univerzalno prihvaćena praksa. Češkanje ili uklanjanje krasta može povećati rizik od infekcije, pa se pacijentima savjetuje da to izbjegavaju. Također, treba izbjegavati naporne fizičke aktivnosti i pretjeranu toplinu (vrući tuševi ili saune) tijekom 24 do 48 sati. Izlaganje suncu treba svesti na minimum barem 2 tjedna nakon tretmana kako bi se smanjile pigmentacijske promjene. Ako se izlaganje suncu ne može izbjeći, treba primijeniti topikalni pripravak za zaštitu od sunca s faktorom zaštite od najmanje 30.

(1)

Algomed

Pregled svih zahvata iz estetske medicine na jednom mjestu: Algolov – estetska medicina i kozmetologija

 

Literatura:
1. Hohman MH, Ramsey ML. Laser Tattoo Removal. [Updated 2025 Feb 6]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2026 Jan-. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK442007/

Prekomjerno znojenje ili hiperhidroza dijeli se na primarnu (nepoznati uzrok odnosno povezano s genetikom) i sekundarnu (kada u pozadini postoji neka bolest koja se može dokazati).

Prevalencija primarne hiperhidroze iznosi 4,8 % u SAD-u, 4,6 % u Njemačkoj i 5,5 % u Švedskoj. Ukupna prevalencija oba oblika raste na 16,3 % u Njemačkoj i na 20,3 % u Švedskoj. Primarna, idiopatska hiperhidroza tipično se javlja između 14. i 25. godine života, lokalizirano (ograničeno na određene dijelove tijela) i u različitim kombinacijama. Učestalost pojavljivanja pojedinih oblika pokazuje veliku varijabilnost: 30 do 60 % aksilarno (pazusi), 10 do 40 % palmarno (dlanovi) i plantarno (stopala), te 10 do 20 % fasciokranijalno (lice i glava). Uzrok bolesti još uvijek nije jasno razjašnjena. Obiteljska pojavnost (genetika) prisutna je u 30 % do 65 % slučajeva.

Sekundarna hiperhidroza češće se javlja kraniofacijalno (lice i glava) ili generalizirano (po cijelom tijelu) te postaje učestalija s porastom dobi, osobito kod osoba starijih od 60 godina, a povezana je s komorbiditetima (pridruženim bolestima) ili lijekovima.

Kada govorimo u primarnoj (uzrok nepoznat) hiperhidrozi, koji su to kriteriji koji upućuju da se baš radi o primarnoj?

Tipični simptomi primarne hiperhidroza izgleda ovako:

– početak simptoma u djetinjstvu ili adolescenciji (razdoblje odrastanja, prije ili oko 25. godine života);

– znojenje dlanova često počinje već prije puberteta (prije spolnog sazrijevanja)

– znojenje je neovisno o temperaturi (javlja se i kada nije vruće), nepredvidivo (ne može se unaprijed znati kada će se pojaviti) i nevoljno (osoba ga ne može kontrolirati)

– najčešće u jednoj ili više predilekcijskih zona (tipična mjesta pojave), s obostranim i simetričnim zahvaćanjem (na obje strane tijela jednako)

– javlja se više od jednom tjedno i može značajno ometati svakodnevni život

– nema pojačanog znojenja tijekom spavanja (noću se simptomi obično smanjuju ili nestaju)

– često je prisutna pozitivna obiteljska anamneza (slični slučajevi u obitelji)

 Koji su uzroci sekundarnog oblika (kada određeni bolest ili lijek stoji u pozadini)

Potencijalni uzroci uključuju:

Konzumaciju alkohola i zlouporabu droga (prekomjerno i štetno korištenje psihoaktivnih tvari), diabetes mellitus (šećerna bolest), hiper- ili hipotireozu (pojačana ili smanjena funkcija štitnjače), hipoglikemiju (nizak šećer u krvi), hiperpituitarizam (pojačano lučenje hormona hipofize), infekcije poput tuberkuloze (TBC), HIV-a i gripe (Influenza), gustatorno znojenje (znojenje izazvano unosom začinjene hrane), tumorske bolesti kao što su karcinoid (hormonski aktivan tumor) i feokromocitom (tumor nadbubrežne žlijezde), B-simptomatika (simptomi poput noćnog znojenja, gubitka težine i povišene temperature), moždani infarkt (moždani udar), neurološke bolesti poput Arnold-Chiari malformacije (kongenitalni poremećaj mozga), Parkinsonove bolesti, ozljede leđne moždine i polineuropatije (oštećenje više živaca), menopauzu (prirodni prestanak menstruacije), psihijatrijske poremećaje poput anksioznih poremećaja i depresije, te pretilost.

Također, određeni lijekovi mogu izazvati sekundarnu hiperhidrozu, uključujući antidepresive poput inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI) i serotonina-noradrenalina (SNRI), parasimpatomimetike (lijekovi koji pojačavaju aktivnost parasimpatičkog živčanog sustava), lijekove za dijabetes kao što su inzulin i selektivne modulatore estrogenskih receptora poput tamoksifena, druge lijekove poput sildenafila, infliksimaba i niacinamida, te opioide (jake lijekove protiv bolova).

Nakon anamneze, u određenim slučajevima se provode objektivni testovi kako bi se vidjelo „koliko je to previše znoja“ što se stvara.

Tu su primjer dva test (testovi su bezbolni):

– Gravimetrija: mjerenje količine znoja tijekom određenog vremenskog razdoblja (npr. tijekom 5 minuta) pomoću filter papira i preciznih vaga

– Minortest (jod-škrobni test): Određivanje područja kože koja se jako znoje korištenjem škrobnog praha s jodom

Nakon što liječnik uzme detaljnu anamnezu i po potrebi izvede testove koji su potrebni za određivanje stupnja znojenja slijedeći korak je odrediti koliko osoba koja je pogođena hiperhidrozom je ograničena u svojim dnevnim aktivnostima.

Skala težine bolesti hiperhidroze (HDSS)

„Kako biste procijenili težinu svoje hiperhidroze?“

Stupanj 1
Moj znoj nikada nije primjetan i ne utječe na moje svakodnevne aktivnosti.

Stupanj 2
Moj znoj je podnošljiv, ali povremeno utječe na moje svakodnevne aktivnosti.

Stupanj 3
Moj znoj je teško podnošljiv i često utječe na moje svakodnevne aktivnosti.

Stupanj 4
Moj znoj je nepodnošljiv i stalno utječe na moje svakodnevne aktivnosti.

Liječenje hiperhidroze prema lokalizaciji i stupnju (težini bolesti):

Ovdje se govori i primarnoj hiperhidorzi (sekundarna se liječi tako što se liječi problem koji stoji u pozadini npr. lijek, infekcija, tumor i sl.).

Napomena ovo je samo primjer stupnjevite terapije koja je aktualno razrađena u velikom pregledom radu Waldemar Schreiner i suradnika iz 2026. godine. Preporuke se mogu razlikovati s obzirom na smjernice i literaturu. Algomed je uzeo ove kao primjer zbog aktualnosti i dobre strukturiranosti.

Uzmimo dva primjera (za pazuh i za cijelo tijelo)

Aksilarna hiperhidroza (pazusi)

– blagi oblik (HDSS stupanj 2) do 20 % aluminijevog klorida lokalno (topikalno), glikopironijev bromid lokalno, injekcije botulinum toksina

– umjereni/teški oblik (HDSS stupanj 3/4)do 20 % aluminijevog klorida lokalno i/ili glikopironijev bromid lokalno, injekcije botulinum toksina, po potrebi kombinacija 20 % aluminijevog klorida lokalno i/ili glikopironijevog bromida lokalno i injekcija botulinum toksina, oralni antikolinergici (lijekovi koji smanjuju aktivnost znojenja) po potrebi u kombinaciji sa stupnjevima 1 i 2, po potrebi radiofrekvencijska terapija, mikrovalna terapija ili terapija fokusiranim ultrazvukom,

– Ako gore naveden metode ne pomažu: kiretaža znojnih žlijezda, zahvat na simpatičkom živčanom sustavu

Generalizirana hiperhidroza (po cijelom tijelu)

– oralni antikolinergici (lijekovi koji smanjuju funkciju znojnih žlijezda), po potrebi kombinacija s lokalnim mjerama i/ili injekcijama botulinum toksina, ovisno o težini i lokalizaciji hiperhidroze

Idemo sada zaroniti u terapijske opcije za kraj

1. Topikalni proizvodi (kreme i gelovi)

U prvom koraku najčešće se koristi aluminijev klorid u koncentraciji 10–30 %, koji lokalno smanjuje znojenje. Djeluje tako da se kemijski veže s mukopolisaharidima (komponentama sluzi i tkivne tekućine) te uzrokuje začepljenje izvodnih kanala endokrinih znojnih žlijezda, čime se smanjuje izlučivanje znoja. U studijama je većina bolesnika bila zadovoljna učinkom, osobito kod koncentracije od 15 %. Najčešće nuspojave bile su svrbež i iritacija kože, osobito na početku terapije.

Kod aksilarne Hiperhidroza koriste se i lokalno (topikalno) antikolinergične tvari poput glikopironija tozilata i bromida u obliku natopljenih maramica, ili oksibutininklorida (lijek koji blokira muskarinske receptore koji sudjeluju u poticanju znojenja), u obliku gela u koncentracijama od 1 %, 3 % ili 10 %. Zabilježene su sljedeće nuspojave: suha usta (24 % naspram 6 % u placebo skupini), lokalne kožne reakcije (u obje skupine oko 30 %), smanjena sposobnost akomodacije oka (3,5 % naspram 0 % – otežano fokusiranje vida na blizinu), midrijaza (7 % naspram 0 % – proširenje zjenica), glavobolja (5 % naspram 2,2 %) te retencija urina (zadržavanje mokraće).

2. Iontoforeza vodom koristi se posebno za liječenje palmo-plantarne hiperhidroze (dlanovi i stopala)
Pomoću elektroda na koži (uređaja koji se postavljaju na kožu) na zahvaćeno područje dovodi se kontinuirana ili pulsirajuća električna struja (kontrolirani električni impulsi). Mehanizam djelovanja još nije potpuno razjašnjen, ali se smatra da dolazi do reverzibilnog poremećaja transporta iona (privremenog poremećaja kretanja električki nabijenih čestica) u sekretornom dijelu znojnih žlijezda. Terapiju pacijenti najčešće provode samostalno kod kuće. Mogu se javiti nuspojave poput boli uz osjećaj trnaca, povremeno crvenilo kože i stvaranje mjehurića (blisteri). Kontraindikacije (stanja kod kojih se terapija ne smije primjenjivati) uključuju ugrađeni elektrostimulator srca (pacemaker), prisutnost metalnih implantata, trudnoću te otvorene rane.

U studijama kod osoba s palmarno lokaliziranom hiperhidrozom, nakon 2 tjedna liječenja zabilježeno je poboljšanje simptoma za najmanje 1 HDSS stupanj (klinička skala težine simptoma) u 79 % liječenih naspram 31 % u placebo skupini, kao i smanjenje količine znoja potvrđeno gravimetrijom (mjerenje količine znoja) u 92 % naspram 39 % ispitanika. Općenito, učinak iontoforeze  hiperhidroza može trajati oko 4 do 12 tjedana. Zbog toga se preporučuje nastavak terapije kao održavajuće liječenje u razmacima od 1 do 4 tjedna.

3. Botulin toksin injekcije

U studijama prije-poslije primjene botulinum toksina kod aksilarne (pazušne) Hiperhidroza pokazano je da se i godinu dana nakon završetka terapije bilježi trajno poboljšanje: HDSS (skala težine simptoma) smanjio se s 3,4 na 1,5, što upućuje na dugotrajan učinak terapije. U retrospektivnoj studiji kod palmarne hiperhidroze, 93 % bolesnika imalo je poboljšanje HDSS-a za najmanje jedan stupanj, a učinak nakon prve primjene trajao je u prosjeku oko 4 mjeseca (raspon 1–14 mjeseci).  Kod jednog dijela ispitanika javilo se kompenzatorno znojenje u području pazuha. Kao nuspojave kod palmarne (znojenje dlanova) primjene opisani su smanjenje snage hvata (privremeno slabljenje stiska ruke), slabost mišića šake, bol i svrbež. U jednom slučaju bolesnik nije mogao otvoriti bocu zbog slabosti šake. Općenito se botulinum toksin primjenjuje jednom do dva puta godišnje. Kod aksilarne primjene nuspojave su obično blage do umjerene, dok kod palmarne primjene mogu biti izraženije zbog mogućeg utjecaja na funkciju mišića šake.

4. Radiofrekvencija, fokusirani ultrazvuk i mikrovalna terapija

Koriste se isključivo za liječenje aksilarne (pazušnu) hiperhidroze. Ove metode djeluju tako da toplinskom energijom (zagrijavanjem tkiva) u području između potkožnog tkiva i epidermisa (površinskog sloja kože) izazivaju oštećenje znojnih žlijezda. Međutim, zagrijavanje nije selektivno (ne djeluje samo na znojne žlijezde), pa se mogu oštetiti i druge okolne strukture. Učinkovitost ovih metoda još nije dovoljno znanstveno istražena.

5. Kirurški zahvati

Predstavljaju zadnju opciju liječenja nakon što su iscrpljene sve konzervativne i interventne terapije (zato jer imaju najviše komplikacija). Razlikuju se zahvati koji uklanjaju znojne žlijezde kod aksilarne hiperhidroze te zahvati na simpatičkom živčanom sustavu (torakalni i lumbalni simpatički živac), kojima se prekida prijenos živčanih impulsa, osobito kod palmarne (dlanovi) i plantarne (stopala) Hiperhidroza.

Zašto Algomed kaže individualno? Ovaj blog, koji to potvrđuje, navodi kako nije isto ako netko ima primarnu ili sekundarnu hiperhidrozu. Nije isto ako netko ima visok stupanj ili nizak stupanj simptoma. Također nije isto ako netko ima znojenje dlanova ili pazuha u odabiru terapije.

Pronađite željenu uslugu na Algolov tražilici.

Ako ste zainterisirani za plan preventivnih pretraga isprobajte Algoprev.

 

05/2026

 

Martin Novosel, dr. med.

Literatura:
Schreiner W, Rapprich S, Rzany B, Wiegering A. Hyperhidrosis: Verbreitung, Erkennung, Stufentherapie. Deutsches Ärzteblatt International. 2026;123(9):253–260. Dostupno na: https://api.aerzteblatt.de/pdf/123/9/m253.pdf

Popis pretraga dostupnih na tažilici Algolov.

Koristite Blog za teme o estetskoj medicini ili kozmetologiji.

Isprobajte Algoritam za tumačenje tegoba kako biste bolje razumjeli simptome i što Vam liječnik želi reći.

Estetska medicina

Kozmetologija

Estetska medicina – botoks lica

Korištenje botoksa za smanjenje bora lica.

Estetska medicina – botoks znojenje

Korištenje botoksa protiv znojenja.

Estetska medicina – hijaluronidaza

Korištenje lijeka za razgrađivanje filera.

Estetska medicina – hijaluronski filer

Korištenje hijaluronskog filera u estetskoj medicini.

Estetska medicina – matične stanica

Korištenje matičnih stanica u estetskoj medicini.

Estetska medicina – mezoterapija (Profhilo)

Mezoterapija u estetskoj medicini.

Estetska medicina – Microneedling

Microneedling ili vrsta mezoterapije u estetskoj medicini.

Estetska medicina – povećanje penisa

Povećanje penisa metodama bez operacije.

Estetska medicina – PRP (Platelet Rich Plasma)

Korištenje PRP iz vlastite krvi za pomlađivanje.

Alopecija – nekirurški tretman

Liječenje ćelavosti/gubitka kose nekiururškim tretmanima.

Genetski test – akne

Genteski test za akne.

Genetski test – alopecija

Geneteski test za ćelavost.

Genetski test – biološka dob

Genetski test za biološku dob.

Genetski test – plan prehrane

Genetski test za plan prehrane.

Genetski test – tip kože

Kemijski peeling lica

Kemijski peeling lica.

Korekcija kapka – nekirurški tretman

Podizanje ili zatezanje kapka bez operacije.

Koža – promjena laser

Lasersko uklanjanje kožne promjene (hemangiomi, smeđe mrlje, tragovi sunca, bradavice i slično).

Labioplastika (korekcija stidnih usana) – nekirurški tretman

Korekcija stidnih usana bez operacije.

Oblikovanje tijela – nekirurški tretman

Zatezanje dijelova tijela bez korištenja operacije.

Pomlađivanje – laser

Lasersko pomlađivanje kože.

Uklanjanje dlačica – laser

Uklanjanje dlačica na tijelu korištenjem lasera.

Uklanjanje dlačica – vosak/pasta

Uklanjanje tetovaže – laser

Lasersko uklanjanje tetovaže.

Vaš Tim Algomed

20.11.2024

Zanima Vas neka tema ili muči neka tegoba koju nismo još pokrili?

Kontaktirajte nas:

info@algomed.hr