Prosječno vrijeme začeća kod zdravog para u prosjeku nastaje nakon 8 mjeseci redovitog nezaštićenog spolnog odnosa.
Neplodnost se definira kao nemogućnost začeća nakon jedne godine nezaštićene spolne aktivnosti. Neplodnost je u porastu u svijetu zbog više različitih čimbenika.

Uzrok neplodnosti moguće je pronaći kod žene ili muškarca, ponekad oboje.
Ženski spolni sustav može imati uzrok u reproduktivnim organima (urođena stanja), sistemske bolesti ili psihološki čimbenici.
Muška neplodnost može se podijeliti u tri kategorije. Neopstruktivna (problem sa stvaranjem spermija), opstruktivni uzroci (spermiji imaju poteškoću prolaska spolnim sustavom) te poteškoće spolnog odnosa kod kojih ne dolazi do erekcije i ejakulacije.
Kod 10% – 15% osoba uzrok neplodnost ostaje nepoznat (idiopatski).

Neuspješno planiranje obitelji ima negativne učinke na osjećaje pojedinca i mnogi parovi opisuju razdoblje dijagnoze i liječenja neplodnosti kao najstresnije razdoblje u njihovom životu.
Mogućnost začeća usko je povezana sa samopoštovanjem, slikom o sebi te seksualnosti.
Spolni odnosi mogu izgubiti spontanost i erotsku vrijednost jer glavni cilj postaje začeće. To može uzrokovati određene seksualne disfunkcije. Zbog točno određenog vremena i učestalosti potrebe za spolnim odnosom sam čin postaje reguliran, kontroliran i parovi često imaju osjećaj da je tim liječnika također prisutan za vrijeme spolnog odnosa. (1)

Postoji širok raspon čimbenika koji se povezuju s neplodnosti muškaraca i žena, uključujući fizičke tegobe, način života, genetski sastav, psihološke probleme te hormonske poremećaje iz nepoznatog razloga. Utjecaj stresa na psihu i endokrinološke promjene reproduktivnog sustava istražuje se desetljećima, što je dovelo do otkrića raznih uloga hormona kao što su: kortizol, katekolamini, vazopresin, gonadotropini, hormoni štitnjače, hormon rasta, prolaktin te inzulim kod mehanizma stresa. Promjene nekih od navedenih hormona uočeni su kod neplodnosti.
To je dovelo do potrebe za istraživanjem utjecaja hormona stresa na neplodnost.

Meta analiza Hodgsona RM i suradnika koristi podatke više studija slučaja i kontrole s oko 400 ispitanika ukupno te navodi da je samo jedno od istraživanja utvrdilo povišene razine kortizola u grupi s povećanom neplodnosti. Osim toga, spominje se i prijašnja meta analiza kod koje je 7 od 11 istraživanja imalo skupine s povišenim kortizolom kod neplodnosti.

Zbog različitih rezultata istraživanja koji dolaze od različitih provođenja istraživanja, malih uzoraka i slično, nije jasno dovodi li povišena razina kortizola neplodnost kod muškaraca i žena. (2)

Iako još uvijek ne postoji jasan dogovor liječnika oko posljedica infekcije Chlamydiae trachomatis (klamidija), u ovom sustavnom pregledu nalazi se bitna poveznica između prethodne infekcije klamidijom i neplodnosti kod žena.
Dokazi pokazuju da bi neplodnost trebala nastati kao posljedica oštećenja jajovoda, ali potrebna su dodatna istraživanja za utvrđivanje oštećenja na molekularnoj razini.
Zaključno, autori smatraju da je probir na klamidiju izrazito bitno i opravdano kod otkrivanja uzroka neplodnosti. (3)

Tražite li pretragu na spolne bolesti?

Tjelesna aktivnost potencijalni je kandidat koji se sve češće koristi za liječenje neplodnosti.
WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) definira tjelesnu aktivnost kao svako pokretanje tijela nastalo djelovanjem mišića uz potrošnju energije te preporučuje više od 150 minuta visoke tjelesne aktivnosti tjedno za smanjenje rizika reprodukcije.

Kada se propiše kao terapija, tjelesna aktivnost je jeftin i univerzalan lijek s minimalnim mogućim nuspojavama. Fizička aktivnost djeluje na biološke i psihološke mehanizme jačanjem antioksidansne obrane te smanjenjem upale tjelesnih tekućina, tkiva i organa.

Meta analiza Xiea F i suradnika, koja je ukupno uključila 12,580 slučajeva, pokazala je da visoke razine tjelesne aktivnost smanjuju rizik od neplodnosti u usporedbi s niskom razinom tjelesne aktivnost kod muškaraca i žena.

Istraživanje navodi da bi umjerena aktivnost također mogla sniziti rizik od neplodnosti u usporedbi s niskom razinom tjelesne aktivnosti.
Međutim, visoka tjelesna aktivnost pokazala je mali dodatni rizik za neplodnosti u odnosu na umjerenu tjelesnu aktivnost (nije dobro ni previše tjelesne aktivnosti).

Veliki broj nedavnih meta analiza pokazao je da tjelesna aktivnost smanjuje rizik od endometrioze te da povećava mogućnost začeća kod sindroma policističnih jajnika. (4)

Najčešći uzroci neplodnosti kod žena su poremećaji ovulacije i bolesti jajovoda (25%). Najčešći uzročnik neplodnosti zbog izostanka ovulacije je policistični sindrom jajnika (PCOS), ukupno 80% poremećaja ovulacije.

Neplodnost zbog neprohodnosti jajovoda nastaje zbog priraslica u zdjelici, često nakon spolno prenosivih bolesti.
Endometrioza također može uzrokovati nastanak priraslica zbog nastanka upale te ožiljka.
Dodatno, neplodnost kod žena raste s dobi, od ukupne prevalencije (broj neplodnih žena od ukupnog broja žena) od 1% s 25 godina do 55 % s 45 godina.
Životne navike koje mogu štetno djelovati na plodnost uključuju nezdravu prehranu, pretilost, pušenje, stres i konzumaciju alkohola.

Liječenje ženske neplodnosti ovisi ovisno o dijagnozi i može uključivati praćenje, operaciju ili medicinski potpomognutu oplodnju.
Operacija je invazivna, dok samo praćenje može biti neučinkovito kada već postoje mogućnosti liječenja za neke bolesti.

Medicinski potpomognuta oplodnja uključuje poticanje ovulacije, potaknutu inseminaciju te in vitro oplodnju (IVF). Sami postupci su skupi, ne izvode se u svim centrima te otprilike 29% postupaka rezultira rođenjem živog djeteta kod prijenosa svježe jajne stanice.

Zajedno, ovi izazovi ističu potrebu pronalaska ispravne terapije kako bi se poboljšala plodnost žene uz minimalan trošak i komplikacije.

Mnoge žene se zbog toga koriste dodatne terapije, kao što su suplementi. Neki podaci navode da između 50 i 70 % žena u Australiji, Singapuru i Nizozemskoj koriste suplemente prije začeća.

U ovom istraživanju promatrao se učinak: inozitola, N-acetilcisteina, vitamina D, NAC, L-arginina, L-karnitina, koenzim q10, melatonin, kompleks vitamina B, vitamin C, vitamin E i više mikronutrijenata.

Folna kiselina koristi se kao dokazana metoda za sprječavanje poremećaja neuralne cijevi te se u nekim od navedenih istraživanjima koristila kao “standardna terapija”. Dva su istraživanja koristila metformin kao standardnu terapiju.

Ukupno, dokazi o korištenju navedenih suplemenata su iznimno niski te nije pronađena poveznica s povećanjem živorođene djece. Učestalost začeća možda se povećava korištenjem L-karnitina, koenzima q10, melatonina, mio-inozitola, NAC te vitamina D, iako su dokazi vrlo nesigurni, osim kod L-arginina, kompleksa vitamina B te vitamina C i E.

Iako su se nuspojave slabo prijavljivale, postoji niska do vrlo niska vjerojatnost da korištenje NAC, vitamina D i antioksidansa nije dovelo do više pobačaja, višestrukih ili ektopičnih trudnoća.
Kod većine ishoda koji su se pratili, dostupni dokazi su bili niske ili vrlo niske kvalitete zbog ograničenog broja i kvalitete uključenih istraživanja. Zbog toga je rezultate potrebno tumačiti s oprezom.
Dostupni dokazi nisu dovoljni za preporuku suplementacije za poboljšanje ženske plodnosti zbog niske razine dokaza, učinkovitosti i sigurnosti terapije. Međutim, trenutno nema ni dokaza da ovi suplementi predstavljaju nekakav rizik ili štetu. Zbog toga su potrebna dodatna kvalitetna randomizirana kontrolirana ispitivanja kako bi se utvrdila korist i moguća šteta kod korištenja suplemenata za liječenje neplodnosti kod žena, koje pokušavaju začeti prirodnim putem ili korištenjem medicinski potpomognute oplodnje. (5)

Kod neplodnosti muškaraca, najčešći uzrok čine primarni defekti testisa (65%-80%). Oni označavaju poremećaj broja i kvalitete spermija bez jasnog uzroka.
Idiopatski uzročnici (nepoznat uzrok) čini 10%-20% uzročnika neplodnosti, poremećaji transporta spermija 5% (npr. nakon vazektomije) te endokrini poremećaji koji čine 2%-5% (uglavnom zbog hipogonadizma – smanjene funkcije testisa).

Postoje brojni uzročnici koji se mogu svrstati u iznad navedene kategorije, a ovo je samo kratak popis.

Izloženost kemikalijama, pesticidima, pušenje, alkohol, droge, spolne bolesti (klamidija, sifilis, gonoreja), endokrini poremećaji (Kallmanov sindrom, trauma glave, nakon zračenja mozga, suplementacija testosteronom, hipertireoza itd.), genetski poremećaji, tumori (tumori samog testisa ili hipofize), seksualna disfunkcija (izostanak ejakulacije, nemogućnost erekcije itd.), imunološki uzroci, stanja nakon kirurških zahvata itd.

Izlječivi uzročnici prisutni su u otprilike 18% slučajeva (varikokela, izloženost toksinima, seksualna disfunkcija itd.).

Uzročnici koje nije moguće izliječiti iznose oko 70% slučajeva (oligozoospermia, astenozoospermia, teratozoospermia, normospermia i sl.) Kod njih je uglavnom potrebna neka vrsta medicinski potpomognute oplodnje.

Neizlječiva stanja nalaze se u oko 12% slučajeva (nepravilna građa testisa, obostrano uklanjanje testisa i slično). (6)

Zaključno

Bitno je čuvati svoje zdravlje i krenuti na vrijeme, a ako se dogode poteškoće, tada je bitno reagirati na vrijeme te potražiti liječničku pomoć!

06./26.

Tim Algomed

Literatura

1. Starc A, Trampuš M, Pavan Jukić D, Rotim C, Jukić T, Polona Mivšek A. INFERTILITY AND SEXUAL DYSFUNCTIONS: A SYSTEMATIC LITERATURE REVIEW. Acta Clin Croat. 2019 Sep;58(3):508-515. doi: 10.20471/acc.2019.58.03.15. PMID: 31969764; PMCID: PMC6971809.

2. Karunyam BV, Abdul Karim AK, Naina Mohamed I, Ugusman A, Mohamed WMY, Faizal AM, Abu MA, Kumar J. Infertility and cortisol: a systematic review. Front Endocrinol (Lausanne). 2023 Jun 29;14:1147306. doi: 10.3389/fendo.2023.1147306. PMID: 37455908; PMCID: PMC10344356.
3. Passos LG, Terraciano P, Wolf N, Oliveira FDS, Almeida I, Passos EP. The Correlation between Chlamydia Trachomatis and Female Infertility: A Systematic Review. Rev Bras Ginecol Obstet. 2022 Jun;44(6):614-620. doi: 10.1055/s-0042-1748023. Epub 2022 May 16. PMID: 35576969; PMCID: PMC9948125.
4. Xie F, You Y, Guan C, Gu Y, Yao F, Xu J. Association between physical activity and infertility: a comprehensive systematic review and meta-analysis. J Transl Med. 2022 May 23;20(1):237. doi: 10.1186/s12967-022-03426-3. PMID: 35606876; PMCID: PMC9125843.
5. Pandey C, Maunder A, Liu J, Vaddiparthi V, Costello MF, Bahri-Khomami M, Mousa A, Ee C. The Role of Nutrient Supplements in Female Infertility: An Umbrella Review and Hierarchical Evidence Synthesis. Nutrients. 2024 Dec 27;17(1):57. doi: 10.3390/nu17010057. PMID: 39796491; PMCID: PMC11722770.
6. Leslie SW, Soon-Sutton TL, Khan MAB. Male Infertility. 2024 Feb 25. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2026 Jan–. PMID: 32965929.

Prava defincija ginekomastije – povećanja muških grudi

Kako na mnogim stranicima krvio piše: “ povećanje žljezdanog i masnog tkiva”, što nije točno!

Ginekomastija nije samostalna bolest, nego simptom poremećaja koji dovodi do hormonske neravnoteže između estrogena i androgena u organizmu. Definira se kao povećanje žljezdanog tkiva muške dojke i treba je razlikovati od lipomastije, kod koje dolazi do povećanja masnog tkiva bez sudjelovanja žljezdanog tkiva. Dok ginekothelija označava izolirano povećanje bradavice.

Sada kada znamo pouzdano definiciju, možemo prijeći na učestalost ginekomastije

Ginekomastija se može fiziološki pojaviti (znači nije odmah alarm da se radi o bolesti) u različitim životnim fazama. Kod novorođenčadi i dojenčadi razvija se u 65 do 90 % svih novorođenčadi te se spontano povlači tijekom nekoliko tjedana nakon rođenja. Učestalost ginekomastije kod adolescenata kreće se između 22 i 69 %, a spontano povlačenje očekuje se unutar 6 do 24 mjeseca. U odraslih muškaraca učestalost ginekomastije u literaturi se navodi između 36 i 57 %.

Idemo prijeći na uzroke i podjelit ih u fiziološke i patološke.

1. Fiziloški (javljanje u tipičnoj dobi uz najčešće sponatano povlačenje kroz par mjeseci)

– novorođenačka i dojenačka dob
– adolescencija
– dob iznad 65 godina

Zašto to nastaje fiziološki? Kakvi su to procesi u tijelu koji dovode do povećanja grudi, odnosno ginekomastije?

Ginekomastija kod novorođenčadi nastaje zbog utjecaja majčinih hormona koji tijekom trudnoće prelaze na dijete. U krvi novorođenčeta nalaze se povišene razine estrogena i progesterona, a dodatno se u tom razdoblju pojačava pretvorba hormonskih preteča u spolne hormone. Također se povećava pretvorba muških hormona (androgena) u estrogene zbog djelovanja enzima aromataze, što je povezano s prirodnim porastom određenog hormona u novorođenačkom razdoblju. Zbog toga može doći do privremenog povećanja žljezdanog tkiva dojke, koje se obično spontano povlači.

Ginekomastija u pubertetu nastaje kada se poremeti ravnoteža između muških i ženskih hormona. To se može dogoditi zbog smanjene proizvodnje testosterona ili pojačane pretvorbe muških hormona u estrogene. Kada se poveća udio estrogena u odnosu na testosteron, može doći do privremenog razvoja žljezdanog tkiva dojke. U većini slučajeva stanje se spontano povuče.

Fiziološka ginekomastija u muškaraca starijih od 65 godina najčešće je posljedica prirodnog pada proizvodnje testosterona. Istovremeno se povećava količina proteina u krvi koji veže spolne hormone, što dodatno smanjuje količinu aktivnog testosterona. Tako dolazi do relativnog viška estrogena u odnosu na testosteron, što pogoduje razvoju ginekomastije.

Dodatno, kod povećane tjelesne mase dolazi do jače pretvorbe muških hormona u estrogene u masnom tkivu. Zbog toga se kod pretilih muškaraca može pojaviti samo lipomastija (povećanje masnog tkiva dojke), ali i ginekomastija, a ponekad i kombinacija oba stanja.

 

2. Patološki (kada nešto stoji u pozadini) uzroci uključuju:

Patološka ginekomastija može nastati zbog različitih uzroka, kao što su lijekovi, droge, anabolički steroidi, razne bolesti, pretilost, hormonska proizvodnja tumora (npr. tumori testisa ili drugih organa), poremećaji spolnog razvoja, terapija koja smanjuje djelovanje testosterona kod uznapredovalog raka prostate te manjak testosterona.

Svi ovi uzroci djeluju na jedan ili više načina koji dovode do poremećaja ravnoteže hormona, primjerice:

– povećanje razine estrogena ili smanjenje testosterona
– smanjeno djelovanje testosterona u tijelu
– neosjetljivost na androgene (muške hormone)
– povišena razina prolaktina
– povišena razina hCG hormona

Kod otprilike 45 do 50 % odraslih muškaraca s ginekomastijom ne može se pronaći točan uzrok, pa se takvi slučajevi nazivaju idiopatskima.

Lijekovima izazvana ginekomastija najčešće je povezana s antipsihoticima, osobito lijekom risperidonom. Međutim, važno je naglasiti da je ukupno gledano ginekomastija kao nuspojava lijekova vrlo rijetka u kliničkoj praksi.

Dodatno lijekovi koji mogu dovesti do ginekomastije uključuju digoksin (lijek za srce), tiazide (lijekove za tlak i izlučivanje tekućine), estrogene, fenotiazine (određene psihijatrijske lijekove) i teofilin (lijek za dišne puteve). Upotreba nekih rekreativnih droga, uključujući marihuanu, također je povezana s ovom bolešću.
Kemoterapijski lijekovi koji mogu uzrokovati ginekomastiju uključuju metotreksat, alkilirajuće lijekove, imatinib i vinka alkaloide (lijekove za liječenje raka). Međutim, najčešći lijekovi povezani s ginekomastijom imaju djelovanje slično estrogenu, a među njih spadaju cimetidin (lijek za želučanu kiselinu, danas se rijetko koristi), spironolakton (lijek za tlaki srce), ketokonazol (lijek protiv gljivica) i finasterid (lijek za prostatu i gubitak kose).

 

Nama je prevencija na prvom mjestu! Isprobate Algoprev

Primjer pristupa kod dijagnostike ginekomastije što Vas očekuje

1. Anamneza: pitanja o početku, tijeku i simptomima, druge bolesti i uzimanje lijekova. Konzumacija alkohola i uporaba droga. Kod sumnje na rak dojke: obiteljska anamneza malignih bolesti, znakovi viška estrogena te moguća izloženost zračenju.

2. Fizikalni pregled
Tjelesna visina i težina, indeks tjelesne mase, pregled i palpacija dojki (jednostrana ili obostrana ginekomastija), pregled testisa (veličina i struktura) i pregled limfnih čvorova.

3. Laboratorijske pretrage
Ukupni testosteron (tT), estradiol (E2), LH, hCG i prolaktin (PRL).

4. Slikovna dijagnostika

Ultrazvuk testisa (isključenje tumora testisa)
ultrazvuk dojki (razlikovanje od lipomastije).

5. Praćenje

Kontrola razvoja promjena tijekom vremena.

Proširena dijagnostika (samo za određene slučajeve)

U slučaju da osnovna obrada ne objasni uzrok, ako postoji sumnja na hormonski ili tumorski poremećaj, atipičan klinički nalaz ili progresija bolesti, može se indicirati proširena dijagnostika.

Ona uključuje dodatno

Laboratorij: SHBG, FSH, TSH i slobodni T4, slobodni testosteron (fT), DHEA, AFP, jetreni i bubrežni parametri i kromosomska analiza.
Slikovna dijagnostika: MR hipofize, ultrazvuk abdomena, CT abdomena
Posebna dijagnostika (ako se sumnja na tumor dojke): mamografija i biopsija (uzimanje uzroka tkiva)

(1) (2) (3)

Pronađite želejnu medicinsku uslugu putem Algolov tražilice.

Ako je čak do 50 % uzroka ginekomastije nepoznato, a vi ste ranije naveli da se prije uklanjanja ginekomastije treba pronaći uzrok, što bi osoba trebala učiniti ako ima ginekomastiju koja nije fiziološka, nego patološka, a uzrok nije pronađen?

Poanta je isključiti ozbiljne bolesti. Ako se nakon potpune i pravilno provedene obrade ne pronađe uzrok, tada se radi o idiopatskoj ginekomastiji, što ne predstavlja propust, nego stanje bez dokazive osnovne bolesti. U tom slučaju nema smisla nastaviti beskonačnu potragu za uzrokom, nego se pristup usmjerava na fazu i trajanje promjene: u ranoj fazi moguće je praćenje ili medikamentozno liječenje, dok se dugotrajna i stabilna ginekomastija najčešće rješava kirurški.

Kako izgledaju simptomi ginekomastije?

Glavni simptom ginekomastije je opipljivo povećanje žljezdanog tkiva dojke, koje se nalazi iza bradavice i najčešće je bezbolno. Povećanje može biti na jednoj ili obje strane.

Kod nekih osoba javlja se obostrano povećanje, dok je kod drugih zahvaćena samo jedna dojka
Osim fizičkog simptoma, posebno u adolescenciji, ginekomastija može uzrokovati i psihičke poteškoće poput nelagode zbog izgleda tijela, smanjenog samopouzdanja, povlačenja iz društva, tjeskobe te osjećaja neugode u socijalnim situacijama.

Liječnje ginekomastije koje su sve opcije?

Liječenje ginekomastije ovisi o uzroku koji je doveo do nje, o trajanju, izraženosti promjene te o tome koliko pacijentu smeta. Mogućnosti liječenja kreću se od kontroliranog praćenja, posebno kod pubertetske ginekomastije (do 24 mjeseca), preko liječenja osnovne bolesti, promjene životnih navika (npr. mršavljenje, prekid uzimanja lijekova ili izbjegavanje tvari koje uzrokuju stanje), medikamentoznog liječenja pa sve do kirurških zahvata.

Operacija je indicirana kada ginekomastija i dalje perzistira nakon uklanjanja uzroka i razumnog perioda čekanja, kada nema spontanog povlačenja ili kada nakon pokušaja medikamentoznog liječenja i dalje postoji izražena promjena i/ili značajan psihički teret. To posebno vrijedi za pubertetsku ginekomastiju, gdje se o operaciji obično odlučuje nakon završetka pubertetskog razvoja.

Za korekciju hormonske neravnoteže mogu se koristiti androgeni, antiestrogeni i inhibitori aromataze. Medika­mentozno liječenje treba započeti prije nego što tkivo postane fibrozno (unutar 6 mjeseci; kod pubertetske ginekomastije odluku treba temeljiti na simptomima i mogućnosti spontanog povlačenja). Antiestrogeni lijekovi, poput tamoksifena, posebno se koriste kod novonastale ginekomastije zbog dobre učinkovitosti (smanjenje promjene kod 41 do 77,5 % pacijenata) i relativno kratkog trajanja terapije do 6 mjeseci. Stopa povrata bolesti opisana je do 14 %.  Tamoksifen se najčešće koristi kao terapijski pokušaj izvan odobrene indikacije (off-label), u dozi od 10 do 20 mg dnevno. Terapiju treba prilagoditi veličini ginekomastije, očekivanom spontanom povlačenju i stupnju tegobe pacijenta te je treba prekinuti nakon 3 mjeseca ako ne dođe do značajnog poboljšanja.

Ipak, važno je napomenuti da su studije heterogene, s malim uzorcima i često bez kontrolnih skupina, a spontana regresija dodatno otežava interpretaciju rezultata.

Stručne smjernice Europske akademije za andrologiju ne preporučuju rutinsku široku primjenu selektivnih modulatora estrogenskih receptora, inhibitora aromataze ili nesusceptibilnih androgena, jer za tu indikaciju nedostaju dovoljno jaki dokazi i službena odobrenja.

U SAD-u se trenutno godišnje izvodi više od 24 000 operacija ginekomastije i lipomastije, što predstavlja porast od oko 36 % od 2013. godine. Sličan trend bilježi i Njemačko društvo za estetsku i plastičnu kirurgiju, koje navodi porast operacija s 5,3 % u 2015. na 12,3 % u 2024. godini. Glavni razlozi za operaciju su smanjeno samopouzdanje i emocionalno opterećenje u oko 80 % slučajeva, dok su bol i fizičke tegobe rjeđi razlozi.

Kirurško liječenje ginekomastije obično uključuje kombinaciju liposukcije i uklanjanja žljezdanog tkiva dojke, što se smatra sigurnom metodom s relativno niskom stopom komplikacija. Stopa komplikacija iznosi oko 4,4 % (među njima infekcije i poremećaji cijeljenja rane 1,8 %, te reoperacije 2,4 %). Kod pseudo-ginekomastije (lipomastije) liposukcija se može provoditi i bez kirurškog uklanjanja žljezdanog tkiva.

Zadovoljstvo nakon operacije ginekomastije i lipomastije je vrlo visoko oko 80%, kako u pogledu postoperativnog oporavka, tako i estetskog rezultata.

(3)

Za kraj. Kako se ipak radi o algomedu i našem entuzijamu o zdravlju, a ne estetici, kratki osvrt na karcinom dojke kod MUŠKARACA.

Oko 1 % svih karcinoma dojke javlja se kod muškaraca. Bolesti jetre, bolesti testisa, pretilost, Klinefelterov sindrom te izloženost zračenju u djetinjstvu i adolescenciji povezani su s povećanim rizikom. Također je i ginekomastija povezana s višim rizikom za karcinom dojke.

Uzrok bolesti kod muškaraca može biti nasljedna (patogena) mutacija u genima povezanim s rizikom za rak dojke. Iako su takve mutacije u populaciji rijetke, kod muškaraca s karcinomom dojke nalaze se znatno češće, uključujući gene BRCA1, BRCA2 te rjeđe CHEK2, PALB2 i ATM. Zbog toga se kod svakog muškarca s karcinomom dojke preporučuje genetsko savjetovanje i po potrebi genetsko testiranje. Muškarci s mutacijama BRCA1/2 imaju povećan rizik ne samo za karcinom dojke, nego i za karcinom prostate. Nasljeđivanje je autosomno dominantno, pa se preporučuje informiranje članova obitelji o mogućem riziku.

Najčešći simptom je čvrsta, bezbolna, slabo ograničena promjena u dojci, koja je najčešće smještena iza bradavice. Zbog male količine tkiva dojke kod muškaraca, često su zahvaćeni i bradavica i koža, pa se mogu javiti uvlačenje bradavice, ulceracije ili iscjedak.

Za muškarce ne postoje programi ranog otkrivanja, zbog čega se bolest često otkriva u uznapredovalom stadiju. U više od 40 % slučajeva već su prisutne metastaze u limfnim čvorovima, koje se mogu napipati u području pazuha ili iznad ključne kosti (pročitajte blog: “Povećani limfni čvorovi“).

Dijagnostika uključuje klinički pregled, ultrazvuk dojke i limfnih čvorova te mamografiju. Na mamografiji se tumori obično vide kao nepravilne, guste (hiperdenzne) promjene s nepravilnim rubovima. Na ultrazvuku se najčešće vidi nepravilna, hipoehogena promjena. Ako se nađe sumnjiva promjena, radi se biopsija pod lokalnom anestezijom kako bi se potvrdila dijagnoza. Obrada za udaljene metastaze provodi se samo kod visokog rizika ili prisutnih simptoma, najčešće pomoću CT-a prsnog koša i abdomena te scintigrafije kostiju. Budući da nema dovoljno kliničkih studija za muškarce, liječenje se provodi prema istim smjernicama kao i kod žena s karcinomom dojke. (3)

 

Stoga osvjestimo se da i muškarci mogu imati karcinom dojke!

 

05/2026

 

Martin Novosel, dr. med.

Literatura:

Vandeven HA, Pensler JM. Gynecomastia. [Updated 2023 Aug 8]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2026 Jan-. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK430812/
S1-LeitlinieGynäkomastie im ErwachsenenalterAWMF Registernummer 013-039 S1-Guideline Gynecomastia in Adults
Faridi A, Gerber B, Hartmann S.(Diseases of the Male Breast: Gynecomastia and Breast Cancer, Deutsches Ärzteblatt International, 2025) Poveznica: https://api.aerzteblatt.de/pdf/122/15/m406.pdf

 

Ultrazvuk testisa slikovna je pretraga izbora za prikaz i dijagnozu oštećenja i masa mošnje (skrotuma), kao i za procjenu i otkrivanje uzroka boli testisa, kao što je torzija testisa.
Color Doppler (CD) dokazao se preciznom tehnikom za dijagnozu torzije testisa (Color Doppler druga je metoda rada uobičajenog ultrazvuka i kod torzije može otkriti prekid toka krvi u testise, što je hitno stanje!). (1)

UZV testisa omogućuje razlikovanje ciste epididimisa (spermatokele) od čvrstih masa i tumora. Ova tehnika omogućuje mjerenje promjera proširenih vena testisa kao varikokele, pregled kod hidrokele kada se testisi ne mogu palpirati, otkriti postoji li ruptura testisa zbog traume, otkriti torziju testisa, otkriti zloćudne tumore testisa, infekciju testisa (orhitis, epididimitis), prikazati testis nakon traume i izmjeriti brzinu i kvalitetu krvotoka testisa (Color Doppler način rada).

Prošireni popis razloga (indikacija) za ultrazvuk testisa:

– Povećana mošnja (hidrokela ili spermatokela)
– Nepravilnosti mošnje
– Povećani limfni čvorovi u retroperitoneumu (dio trbuha)
– Prijašnji tumor testisa, leukemija ili limfom
– Neplodnost
– Sumnja na torziju testisa
– Apsces u mošnji (infekcija)
– Tvorba na mošnji utvrđena na nekoj drugoj slikovnoj pretrazi
– Oteklina testisa
– Praćenje operacije testisa
– Kvržica, masa na testisu
– Bolni testisi (nedavna tegoba ili traje mjesecima/godinama)
– Trauma testisa (udarac, pad, ozljeda)
– Varikokela. (2)

Ultrazvuk testisa početna je slikovna tehnika za abnormalnosti testisa i mošnje. MR (magnetska rezonanca) može služiti kao dodatna tehnika u odabranim slučajevima. Glavni cilj pretraga je odrediti mjesto izrasline. Izrasline unutar samog testisa imaju veću vjerojatnost za zloćudnost u odnosu na one koje se nalaze izvan testisa, uključujući epididimis (iako postoje određene iznimke).

Tvorbe epididimisa ili promjene koje im nalikuju, često se nalaze tijekom ultrazvuka mošnje. Uglavnom se radi o dobroćudnim promjenama kod kojih nije potrebno liječenje.

Kao kod epididimalnih tumora, većina izraslina izvan testisa je dobroćudna. Uglavnom je riječ o lipomima i fibroznim pseudotumorima. Skrotoliti su kalcificirane tvorbe koje nalikuju na tumor te se mogu pronaći u svim dijelovima mošnje.

Rijetke iznimke su rabdomiosarkom kod djece i adolescenata, kao i sarkomi, metastaze i lokalno uznapredovali karcinom kože kod odraslih. (3)

Istražite više tema iz urologije na Algomed blogu!

Tim Algomed

05./26.

Literatura

1. Wibmer AG, Vargas HA. Imaging of Testicular and Scrotal Masses: The Essentials. 2018 Mar 21. In: Hodler J, Kubik-Huch RA, von Schulthess GK, editors. Diseases of the Abdomen and Pelvis 2018-2021:

2. Diagnostic Imaging – IDKD Book [Internet]. Cham (CH): Springer; 2018. Chapter 24. PMID: 31314374.
Benn M, Leslie SW. Ultrasound of the Urinary Tract. 2025 Sep 14. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2026 Jan–. PMID: 30571002.

3. Dahlgren N, Sundström G, Wagenius M, Navntoft A, Nilsson C. A validation of ultrasound as a diagnostic tool for the detection of testicular torsion. Acta Radiol. 2025 Aug;66(8):878-884. doi: 10.1177/02841851251331560. Epub 2025 Apr 15. PMID: 40232242.

Transvaginalni ultrazvuk je tehnika koja omogućuje slikovni prikaz ženskih spolnih organa koje je inače teško uočiti klasičnim ultrazvukom preko abdomena (trbuha). Dodatno, u odnosu na kompjutoriziranu tomografiju (CT), nema štetnog zračenja.

Osim prikaza ženskog spolnog sustava, ponekad je moguće uočiti i druge obližnje organe, kao što su sigmoidno debelo crijevo, mokraćni mjehur, okolni limfni čvorovi itd., što može dodatno pomoći u otkrivanju bolesti i uzročnika tegoba koje se javljaju u donjem dijelu trbuha i zdjelice.

Je li transvaginalni ultrazvuk jedina i najbolja pretraga za sve ginekološke tegobe?

Nije! Zbog toga je bitno koristiti pravu pretragu u pravo vrijeme.Kada dođete na hitni prijem s bolovima u području zdjelice često je transvaginalni ultrazvuk pretraga koja Vas kao ženu očekuje.

Bol u zdjelici često je stanje koje se javlja kod pacijentica svih dobnih skupina. Ako traje kraće od 3 mjeseca, tada se naziva akutnom. Akutna bol zdjelice zahtijeva žurnu medicinsku procjenu i liječenje. Uzroci akutne boli zdjelice mogu biti razni, ginekološki i neginekološki, povezani s mokraćnim sustavom, krvnim žilama, probavnim sustavom itd. Zbog međusobne blizine organa, mogući su slični simptomi različitih bolesti, jer često dolazi do preklapanja simptoma, pogotovo kada se radi o hitnim stanjima. Zbog toga je odgovarajuća dijagnoza ponekad izazovna. Ovdje često kako bi se pregledali ginekološki organi kao potencijalni uzrok simptoma slijedi transvaginalni ultrazvuk.

Iako transvaginalni ultrazvuk nije uvijek najbolja metoda, često se koristi kao prva metoda kod ginekološkog pregleda jer je tehnika brza i nema zračenja. Međutim, pregled ultrazvukom ovisi o iskustvu osoba koja ga radi te sama tehnika ima određena ograničenja. Zbog toga se, ovisno o stanju, često koriste dodatne metode otkrivanja bolesti, kao što su magnetska rezonancija i kompjutorizirana tomografija, ovisno o procjeni ginekologa.

Koji su novitet kod transvaginalnog ultrazvuka

Transvaginalni ultrazvuk smatra se zlatnim standardom neinvazivne dijagnostike endometrioze, osobito kod endometrioma jajnika i duboko infiltrirajuće endometrioze (DIE). Dok se laparoskopska kirurgija tradicionalno smatrala zlatnim standardom, suvremene smjernice temeljene na dokazima sada preporučuju TVUS kao prvu metodu dijagnostike, često zamjenjujući kirurški zahvat u svrhu postavljanja dijagnoze.

Isprobajte najveću tražilicu medicinskih usluga Algolov!

Isprobajte Algoprev i saznajte koje preventivne pretrage su Vam potrebne!

 

Tim Algomed!

Literatura

1. 2. Nahlawi S, Gari N. Sonography Transvaginal Assessment, Protocols, and
Interpretation. [Updated 2022 Sep 16]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2026 Jan-. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK572084/

Avery JC, Deslandes A, Freger SM, Leonardi M, Lo G, Carneiro G, Condous G, Hull
ML; Imagendo Study Group. Noninvasive diagnostic imaging for endometriosis part
1: a systematic review of recent developments in ultrasound, combination imaging,
3. and artificial intelligence. Fertil Steril. 2024 Feb;121(2):164-188. doi: 10.1016/j.fertnstert.2023.12.008. Epub 2023 Dec 14. PMID: 38101562.

Capraș RD, Badea IC, Moldovan M, Gaia-Oltean AI, Badea AF, Telecan T. The Diagnostic Performance of Transvaginal Ultrasound for Posterior Compartment Endometriosis Compared to Laparoscopic and Histopathological Findings: A Systematic Review. Healthcare (Basel). 2025 Oct 10;13(20):2548. doi: 10.3390/healthcare13202548. PMID: 41154228; PMCID: PMC12563166.

Laparoskopija korak po korak:

1. Razgovor i priprema prije laparoskopije

Prije operacije liječnik razgovara s pacijenticom i objašnjava zašto je laparoskopija potrebna, koji su mogući rizici te koje su druge mogućnosti pregleda. Zatim slijedi pregled anesteziologa.

2. Na dan zahvata


Pacijentica dolazi natašte. Medicinsko osoblje priprema pacijenticu, uvodi se opća anestezija – pacijentica spava tijekom zahvata. Često se postavlja kateter u mokraćni mjehur kako bi mjehur bio prazan tijekom operacije.

3. Prvi mali rez na trbuhu


Kirurg napravi mali rez na trbuhu, najčešće kod pupka. Kroz taj rez uvodi instrument koji se zove laparoskop. Laparoskop ima kameru i svjetlo te sustav za prijenos slike na monitor, tako da liječnik na ekranu vidi organe u trbušnoj šupljini.

4. Uvođenje plina u trbuh


U trbušnu šupljinu uvodi se ugljični dioksid (CO₂). Time se trbušna stijenka lagano podigne, organi se bolje vide i smanjuje se rizik ozljede tijekom operacije.

5. Dodatni mali rezovi i instrumenti

Kirurg napravi još 1–3 mala reza kroz koje uvodi kirurške instrumente. Njima može pregledati organe, uzeti uzorak tkiva, ukloniti ciste, razdvojiti priraslice ili zaustaviti krvarenje.

6. Pregled ginekoloških organa


Kod ginekoloških zahvata pregledavaju se maternica, jajnici, jajovodi i okolni organi poput crijeva ili mokraćnog mjehura. Velika prednost laparoskopije je što liječnik može odmah liječiti problem ako ga pronađe. Tako se često tijekom zahvata uklanjaju ciste jajnika, endometrioza, razdvajaju priraslice ili uzimaju uzorci tkiva (biopsija).

Nakon laparoskopije

Nakon zahvata slijedi buđenje uz adekvatnu terapiju protiv boli. Kod elektivnih (planiranih) zahvata pacijentice često idu kući nakon jedan ili dva dana.
Komplikacije
Komplikacije su moguće, ali ih je najbolje da sam operater objasni jer on zna o kojoj se kompleksnosti zahvata radi. Najčešće su to krvarenje ili ozljede organa, a kao što je već spomenuto, ponekad je potrebno prijeći na hitnu laparotomiju (otvorenu operaciju).

Koji su najčešći nazivi operacija u ginekologiji i što oni znače?

Histerektomija – operacija uklanjanja maternice. Može biti totalna (uklanja se cijela maternica) ili parcijalna (ostaje vrat maternice).
Adneksektomija – uklanjanje adneksa, odnosno jajnika i jajovoda. Može biti jednostrana (s jedne strane) ili obostrana.
Ooforektomija – operacija uklanjanja jajnika.
Salpingektomija – uklanjanje jajovoda.
Salpingotomija – operativno otvaranje jajovoda, često kod izvanmaternične trudnoće kako bi se uklonilo tkivo trudnoće uz očuvanje jajovoda.
Miomektomija – uklanjanje mioma (dobroćudnih tumora maternice) uz očuvanje same maternice.
Cistektomija jajnika – operacija uklanjanja ciste s jajnika uz očuvanje jajnika.
Konizacija cerviksa – uklanjanje stožastog dijela vrata maternice, najčešće zbog premalignih promjena.
Ekscizija endometrioze – kirurško uklanjanje žarišta endometrioze iz trbušne šupljine ili zdjelice.
Adhezioliza – operacija razdvajanja priraslica (ožiljnih veza između organa).

Tražite medicinsku uslugu isprobajte Algolov!

Tim Algomed!

Literatura:

1. Thieme Compliance: Die diagnostische Laparoskopie (Bauchspiegelung) nach Thieme-Standards (Aufklärungsbogen)

Isprobajte Algoprev i saznajte koje preventivne pretrage su Vam potrebne!

Rak vrata maternice jedan je od rijetkih karcinoma koji se gotovo u potpunosti može spriječiti. Unatoč tome, i dalje predstavlja vodeći uzrok smrtnosti od raka među europskim ženama mlađima od 45 godina, uz izražene razlike unutar i između europskih zemalja.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) 2020. godine pokrenula je globalnu strategiju eliminacije raka vrata maternice kao javnozdravstvenog problema, s ciljem smanjenja godišnje incidencije na manje od 4 slučaja na 100.000 žena do 2030. godine. Međutim, standardizirana stopa incidencije u Europskoj uniji u 2022. godini iznosila je 11,7 na 100.000 žena, uz značajne razlike među državama članicama (od 5,2 do 32,6 na 100.000 žena).

Probir i rano otkrivanje

Rak vrata maternice najčešće nastaje kao posljedica dugotrajne infekcije humanim papilomavirusom (HPV). HPV je vrlo čest virus koji se prenosi spolnim putem. U većini slučajeva infekcija prolazi sama od sebe, no ako virus ostane prisutan dulje vrijeme, može uzrokovati promjene na stanicama vrata maternice koje se s vremenom mogu razviti u rak.

Papa test (citologija)

Papa testom se uzima uzorak stanica s vrata maternice kako bi se otkrile već nastale stanične promjene. Iako je Papa test manje osjetljiv od HPV testa i može propustiti neke rane promjene, on je i dalje dobar i vrijedan alat u ranom otkrivanju raka vrata maternice.

HPV test

HPV test otkriva prisutnost visokorizičnih tipova HPV-a koji mogu dovesti do raka vrata maternice. Time se prepoznaje sam uzrok bolesti, često prije nego što dođe do vidljivih promjena na stanicama.

Što znači da je HPV test osjetljiviji?

Veća osjetljivost znači da HPV test s većom pouzdanošću prepoznaje žene koje imaju povećan rizik od razvoja raka vrata maternice. To omogućuje ranije praćenje i pravodobno liječenje, čime se sprječava razvoj karcinoma.

Kombinirano testiranje (Papa test + HPV test) donosi tek malu dodatnu korist, uz veći broj nepotrebnih dodatnih pretraga.

Dob za početak pregleda

Redoviti ginekološki pregledi s Papa testom preporučuju se nakon stupanja u spolne odnose. U Hrvatskoj se organizirani probir u pravilu započinje od 25. godine života.

Čimbenici na koje je moguće utjecati

Cijepljenje protiv HPV-a jedna je od najučinkovitijih mjera prevencije raka vrata maternice. Djevojčice i dječaci do navršene 14. godine primaju dvije doze cjepiva u razmaku od šest mjeseci. Nakon 15. godine cjepivo se primjenjuje u tri doze, uz preporučeni razmak od dva mjeseca između prve i druge te četiri mjeseca između druge i treće doze. Preporučuje se da se sve tri doze prime unutar 12 mjeseci.

Pušenje povećava rizik progresije HPV infekcije u prekancerozne i zloćudne promjene. Pušači imaju značajno veći rizik od razvoja raka vrata maternice.

Korištenje kondoma smanjuje rizik prijenosa HPV-a, iako ne pruža potpunu zaštitu jer virus može inficirati i područja koja nisu prekrivena kondomom.

Muško obrezivanje dokazano smanjuje prijenos HPV-a i drugih spolno prenosivih infekcija, čime se posredno smanjuje i rizik infekcije te razvoja raka vrata maternice kod žena.

(1)(2)

Što kaže hrvatski zavod za javno zdravstvo?

Nacionalni program ranog otkrivanja raka vrata maternice osnovan je 15. srpnja 2010. godine, s ciljem sprječavanja novih slučajeva ove bolesti, smanjenja smrtnosti i unaprjeđenja rezultata oportunističkog probira. NPP ranog otkrivanja raka vrata maternice, kao treći nacionalni program probira raka u odrasloj populaciji, uveden je u Hrvatskoj 2012. godine kao organizirani probir koji za probirni test koristi konvencionalno citološko testiranje (Papa test) na ciljanoj populaciji žena u dobi između 25 i 64 godine, pod stručnom koordinacijom Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

 

Tražite Papa-test (probir raka vrata maternice)?

Istražite Algolov !

Martin Novosel, dr. med

Literatura:

1. https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/cervical-cancer

2. https://cancer-screening-and-care.jrc.ec.europa.eu/en/ec-cvc/european-cervical-cancer-guidelines?topic=328&usertype=327

Spolno prenosive bolesti su bolesti uzrokovane mikroorganizmima, virusima i bakterijama, koje se prenose s osobe na osobu seksualnim kontaktom.

Kada se govori o uzročnicima spolno prenosivih bolesti, najčešće se misli na one koji su ujedno i najrasprostranjeniji. Među bakterijskim uzročnicima to su Mycoplasma, Ureaplasma, Neisseria gonorrhoeae, Treponema pallidum i Chlamydia trachomatis. Od virusnih uzročnika najvažniji su Herpes simplex genitalis i humani papilomavirusi (HPV), a tu se ubraja i dobro poznati HIV. Od virusa je važno spomenuti i hepatitis B i C, koji se također mogu prenijeti seksualnim putem, premda obično ne uzrokuju simptome u području spolnog sustava. Kada se govori o parazitima najčešće se misli na Trichomonas vaginalis.

Koliko su spolno prenosive bolesti česte?

Često se govori o porastu broja oboljelih i incidencije, primjerice porastu gonokoknih infekcija od 1,8 slučajeva na 100000 stanovnika 2001. godine do gotovo 20 na 100000 stanovnika 2019. godine (SR Njemačka). No moguće je da se barem djelomično radi o tome da je postojala velika „tamna brojka“, odnosno da je stvarni broj oboljelih oduvijek bio veći, ali se sada provodi više testiranja i prijava.

Kako dolazi do infekcije? 

Prije svega spolnim odnosom, osobito ako je nezaštićen. Veći rizik imaju osobe koje češće mijenjaju partnere. Osobe sa šećernom bolešću ili one koje su imunosuprimirane, poput onkoloških bolesnika, osoba s autoimunim bolestima ili korisnika imunoterapije i kortikosteroida, također imaju povećan rizik zaraze.

Koji se simptomi javljaju i kako posumnjati na spolno prenosivu bolest? 

Različiti uzročnici izazivaju različite tegobe, ali one se najčešće svode na nekoliko glavnih. Prvi znak često je uretritis (upala mokraćne cijevi), osobito na početku, uz iscjedak iz mokraćne cijevi, poput poznate jutarnje kapljice kod gonoreje. Zatim se mogu javiti kožne promjene, primjerice mjehurići kod genitalnog herpesa, zatim bolno povećani limfni čvorovi u preponama. U daljnjem tijeku bolesti mogu se javiti i komplikacije. Kod infekcije klamidijom to mogu biti upala pasjemenika ili upala vrata maternice, a kod sifilisa u kasnijim fazama i neurološke smetnje u sklopu neurosifilisa.

Kako se postavlja dijagnoza i zašto se obratiti liječniku? 

Prvi korak je klinički pregled, koji je sveobuhvatan i prilagođen skupini pacijenata za koju se sumnja da bi mogla imati spolno prenosivu bolest.

Kako se pripremiti na pregled pročitajte na jednom od naših prvih blogova: Spolni sustav.

Kada se pregledava žena, pregled uključuje vizualni pregled vulve, perineuma i perianalne regije te palpaciju prepona. Slijedi pregled spekulumom radi procjene rodnice i vrata maternice i, prema potrebi, kolposkopija. Tada se uzima nativni preparat i određuje pH rodnice, po potrebi se radi KOH test, a uzimaju se i brisevi za mikrobiološku dijagnostiku. Nakon toga slijedi bimanualna palpacija unutarnjih spolnih organa, pregled perianalne regije i prema potrebi rektalni pregled, vaginalni ultrazvuk te pregled usne šupljine, ždrijela i kože.

Tražite li ginekologa?

Pregled heteroseksualnog muškarca uključuje vizualni pregled penisa, uključujući povlačenje prepucija, pregled skrotuma te palpaciju prepona i skrotuma. Pregledavaju se perianalna regija i prema potrebi radi rektalni pregled, a zatim pregled usne šupljine, ždrijela i kože.

Kod muškaraca koji imaju spolne odnose s muškarcima postupak je sličan, ali se posebna pozornost posvećuje perianalnom i rektalnom pregledu te pregledavanju kože trupa, usta i ždrijela.

Tražite li urologa?

Nakon kliničkog pregleda slijedi testiranje na spolno prenosive bolesti. Preporuke se razlikuju ovisno o smjernicama i populaciji, ali okvirno se testiraju sljedeći uzročnici.

Kako se testiraju spolno prenosive bolesti?

Kod muškaraca se obično radi testiranje na HIV, hepatitis B (ako nisu cijepljeni), sifilis, klamidiju, gonoreju, Mycoplasma genitalium i Trichomonas vaginalis. Dodatno se, prema potrebi, rade specifične pretrage poput HPV testiranja.

Kod žena se radi isto testiranje kao i kod muškaraca uz dodatak preventivnog probira za rak vrata maternice, a ovisno o dobi i citološka i HPV dijagnostika.

Uzročnici se testiraju dvjema glavnim metodama. 

Prva je testiranje iz krvi, odnosno serologija. 

Druga je analiza briseva ili drugih izlučevina, uključujući urin, pri čemu se koristi metoda NAAT, najčešće PCR.

1. Među infekcije koje se prvenstveno dijagnosticiraju serološkim testiranjem spadaju HIV, sifilis, hepatitis B i C te herpes virus ako nema vidljivih lezija. Kod HIV-a se preporučuje test četvrte generacije, a u ranoj fazi analiza RNA. Sifilis se dijagnosticira kombinacijom netreponemskog i treponemskog testa. Hepatitis B se ispituje određivanjem antigena i protutijela, a hepatitis C najprije određivanjem protutijela, a zatim, ako je nalaz pozitivan, RNA analizom.

2. Infekcije za koje je NAAT zlatni standard obuhvaćaju klamidiju, gonoreju, Mycoplasma genitalium, Ureaplasma, Trichomonas vaginalis, herpes simplex kada postoje lezije, visokorizične tipove HPV-a te PCR analizu uzročnika sifilisa u ranoj fazi, iako to nije primarna metoda dijagnostike.

Povodom Europskog tjedna testiranja na HIV i sedam spolno prenosivih infekcija provodi se besplatno i anonimno testiranje. Održava se od 17. do 24. studenoga u Zagrebu, u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo u Rockefellerovoj ulici, svaki dan od petnaest do devetnaest sati. U sklopu programa provodi se savjetovanje i testiranje osoba u riziku za infekcije poput klamidije, Mycoplasma genitalium i Mycoplasma hominis, gonoreje, trihomonijaze te infekcija uzrokovanih Ureaplasma parvum i Ureaplasma urealyticum.

Poveznica

Važno je naglasiti i nešto što se često zaboravlja. Ako vam je dijagnosticirana spolno prenosiva infekcija, etički je obavijestiti svoje seksualne partnere kako bi se i oni mogli testirati.

Pročitaje još zanimljivih blogova na Algomed

Potražite medicinske usluge na tražilici Algolov

 

 

Martin Novosel, dr. med

 

Literatura

1. Herausgeber*innen: Axel S. Merseburger, Christian Gratzke, Maximilian Burger. Autorinnen: Philipp Spachmann: Sexuell übertragbare Erkrankungen  https://eref.thieme.de/referenz/referenz_3294#
2. S2k-Leitlinie Sexuell übertragbare Infektionen (STI) – Beratung, Diagnostik, Therapie

 

Je li potrebno uvoditi antibiotik prije i nakon cistoskopije?

Odluku o tome treba donijeti urolog, ali nema preporuke da bi svi trebali koristiti antibiotik prije ili nakon cistoskopije, pogotovo kod osoba s niskim rizikom od komplikacija koji imaju negativnu urinokulturu (nema prisutnosti bakterija ili gljive u uzorku urina).

Rizici koji povećavaju vjerojatnost za korištenje antibiotika tijekom ili nakon cistoskopije:

Starija životna dob, dugotrajno korištenje kortikosteroida, oslabljen imunološki sustav (onkološki pacijenti, pacijenti bez slezene), pušenje, dugotrajna prisutnost stranih tijela (npr. kateter).

Je li bolja fleksibilna ili rigidna cistoskopija?

O tome postoji velika rasprava. Neka istraživanja navode da je fleksibilna cistoskopija manje bolna i ugodnija pacijentu, a neka da nema velikih razlika između te dvije tehnike.

Obje pretrage se mogu izvesti u općoj ili lokalnoj anesteziji.
Kod operativnih zahvata (npr. uklanjanje tumora ili uzimanje uzorka tkiva) se obično koristi opća anestezija, a koristi se resektoskop.

Pročitajte dodatne informacije o pripremama za medicinske pretrage na stranici algomed.hr.

Borna Patrun dr.med. 10./2025.

Literatura

1. The Diagnostic Accuracy of Cystoscopy for Detecting Bladder Cancer in Adults Presenting with Haematuria: A Systematic Review from the European Association of Urology Guidelines Office,Devlies, Wout et al. European Urology Focus, Volume 10, Issue 1, 115 – 122
2. Feng D, Chen G, Yang Y, Wei W, Wei X. Does office-based flexible cystoscopy provide better pain perception than rigid cystoscopy: a systematic review and meta-analysis. Ann Palliat Med. 2021 Jun;10(6):6228-6235. doi: 10.21037/apm-21-316. Epub 2021 Jun 2. PMID: 34118847.
3. Engelsgjerd JS, Deibert CM. Cystoscopy. 2023 Apr 10. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2025 Jan–. PMID: 29630232.
4. Zeng S, Zhang Z, Bai Y, Sun Y, Xu C. Antimicrobial agents for preventing urinary tract infections in adults undergoing cystoscopy. Cochrane Database Syst Rev. 2019 Feb 21;2(2):CD012305. doi: 10.1002/14651858.CD012305.pub2. PMID: 30789676; PMCID: PMC6383548.

Zlatni standard za dijagnozu infekcije mokraćnih puteva, uz odgovarajuću anamnezu i tipične
tegobe, jest pretraga urina, uključujući kvantitativnu urinokulturu i njezinu procjenu.

Problem koji se javlja kod urinkulture

Kada se uzorak ne uzima pravilno te u rezultati krivi (negativni ili narastu bakterije koje nisu uzročnik infekcije, npr. normalne bakterije kože).

Stoga je najbitnije pravilno uzeti uzorak urina!

Kako pravilno uzeti uzorak urina za urinokulturu?

Uzorak treba biti srednji mlaz prve jutarnje mokraće.
Srednji mlaz znači da se mokrenje započne u toalet, a tek nakon nekoliko sekundi mokrenja, bez
prekidanja mlaza, uhvati „srednji“ dio mokraće u sterilnu posudicu. Na taj način se u uzorak ne
unesu bakterije s početka mokraćne cijevi ili kože.

Prije uzimanja uzorka važno je dobro oprati vanjsko spolovilo toplom vodom i blagim sapunom, a
zatim ga osušiti čistim papirnatim ručnikom ili maramicom.
Kod žena:
Prije mokrenja treba raširiti velike usne spolovila čistim prstima, zatim obrisati vanjsko spolovilo
vlažnim papirnatim maramicama (3–4 puta), uvijek od naprijed prema natrag (prema anusu).
Prvi mlaz mokraće pustiti u toalet, a zatim uhvatiti oko 50 mL srednjeg mlaza u sterilnu posudicu,
bez prekidanja mokrenja. Posudicu zatvoriti poklopcem, pazeći da se unutrašnja strana poklopca ne
dodiruje prstima.

Kod muškaraca:
Prije mokrenja treba povući kožni nabor (prepucij) i obrisati vrh spolovila vlažnom, čistom
maramicom. Prvi mlaz mokraće ispustiti u toalet, a srednji mlaz (oko 50 mL) uhvatiti u sterilnu
posudicu bez prekidanja mokrenja.Posudicu zatvoriti čvrsto, bez dodirivanja unutarnje strane
poklopca.

Uzorak mokraće treba dostaviti u laboratorij u roku od dva sata. Ako to nije moguće, uzorak treba
pohraniti na +4 °C i dostaviti u laboratorij najkasnije u roku od 24 sata od uzimanja uzorka.
Izvor: https://www.hzjz.hr/sluzba-mikrobiologija/upute-za-uzimanje-i-slanje-uzoraka/#Urin

Urinokultura određuje tri stvari:

1. Broj kolonija („koliko je bakterija“)
2. Vrstu bakterije/-a
3. Rezistenciju na antibiotike

1. Dosad uobičajeni kriterij za mikrobiološku dijagnozu infekcije mokraćnih puteva uključuje dokaz
prisutnosti više od 10ˆ5 KBE (CFU) (kolonija koje formiraju jedinice) po mililitru tipičnih uropatogena.
Međutim, općeprihvaćeni standard , koji je prema Kassu naveden kao granična vrijednost, jest
između 10ˆ3 i 10ˆ4 KBE(CFU)/ml — što, uz odgovarajuće kliničke simptome, može već imati klinički
značaj, pod uvjetom da se radi o „čistim“ kulturama (tj. o samo jednoj vrsti bakterije) tipičnih
uropatogena (uzročnici infekcija morkaćnog sustava).

2. Tipični uropatogeni (uzročnici infekcija morkaćnog sustava) uključuju: Enterobacterales (npr.
Escherichia coli, Klebsiella spp., Proteus spp., Morganella spp., Providencia spp., Enterobacter spp., Citrobacter spp.), zatim Pseudomonas aeruginosa, Staphylococcus saprophyticus te beta-
hemolitičke streptokoke seroloških skupina A i B.

Često pitanje: “U mojoj urinokulturi pronađeno je više vrsta bakterija, a liječnik mi nije
propisao antibiotik.”
Ako je u nalazu urinokulture dokazano više različitih vrsta bakterija, to najčešće znači da je uzorak
urina bio kontaminiran — odnosno da nije pravilno uzet.
U takvom slučaju se obično ne radi o pravoj infekciji, nego o bakterijama koje se prirodno nalaze na
koži ili u području oko mokraćne cijevi, a koje su slučajno dospjele u uzorak.
Zbog toga se u takvim situacijama antibiotik ne propisuje, nego se preporučuje ponoviti
urinokulturu s pažljivim uzimanjem uzorka prema uputama.

3. Kada se u urinokulturi pronađe bakterija, on se testira na različite antibiotike, a rezultat tog
testiranja naziva se antibiogram.
Antibiogram pokazuje na koje je antibiotike bakterija osjetljiva, a na koje je otporna (rezistentna).

Pročitajte dodatne informacije o pripremama za medicinske pretrage na stranici algomed.hr.

(1) (2)

Martin Novosel, dr. med.

10./2025.

Literatura:
1. S3-Leitlinie Epidemiologie, Diagnostik, Therapie, Prävention und Management
unkomplizierter, bakterieller, ambulant erworbener Harnwegsinfektionen bei Erwachsenen
(HWI) gultig: 2024-2029
2. https://www.hzjz.hr/sluzba-mikrobiologija/upute-za-uzimanje-i-slanje-uzoraka/#Urin

Test trakica za urin (kemijska analiza urina) najčešća je dijagnostička metoda koja pomaže u otkrivanju infekcija mokraćnog sustava (ne dokazuje već pomaže u postavljanju radne dijagnoze) i dostupna je u većini ordinacija obiteljskih liječnika. To je zapravo samo alat koji liječniku pomaže u donošenju odluka kod sumnje na infekciju mokraćnog sustava, ali može biti koristan i u procjeni drugih stanja.
Ovdje ćemo se fokusirati na kontekst urinarnih infekcija.
Prije svega, u većini slučajeva najvažnija je anamneza i klinički pregled. Ako su simptomi jasni, npr. pečenje pri mokrenju, bol u donjem dijelu trbuha, neugodan miris urina i učestalo mokrenje,
radna dijagnoza je obično očita. Čak i ako se u ovom slučaju preskoči test trakice, može se započeti
liječenje zbog visoke vjerojatnosti urinarne infekcije.

Koja dva parametra test trakice najviše upućuju na moguću infekciju mokraćnog sustava i koje su njihove mane?

1. Leukocitna esteraza – Ovaj test otkriva enzime granulocita, što upućuje na moguću upalu.
Infekcije genitalnog područja (npr. kolpitis) također mogu dovesti do pozitivnog rezultata
zbog kontaminacije, ovisno o načinu uzimanja uzorka. Time se smanjuje specifičnost testa
za dijagnosticiranje urinarne infekcije. Test može biti lažno negativan, primjerice zbog
prisutnosti borne kiseline (stabilizator u nekim spremnicima za urin).
2. Nitriti – Ovaj test ovisi o prisutnosti određenih bakterija. Neke bakterije (gram-negativne,
npr. Escherichia coli, Klebsiella) reduciraju nitrate u nitrite pomoću enzima nitrat-reduktaze.
Pozitivan rezultat zahtijeva određenu koncentraciju bakterija, što je obično moguće tek
nakon što urin odstoji u mjehuru više od 4 sata. Kod kratkog zadržavanja urina (npr. kod učestalog mokrenja) postoji veći rizik od lažno negativnog rezultata. Pseudomonas i gram- pozitivni uzročnici (enterokoki, stafilokoki) ne proizvode nitrat-reduktazu, pa test ne detektira te bakterije. Test na nitrite je kod svježeg urina vrlo specifičan, ali manje osjetljiv.

Koje su mane test trakice?

Kada se koristi test trakice, važno je uzeti u obzir njegove ograničenosti. Rezultat može biti lažno
pozitivan (test pokazuje infekciju iako pacijent nije bolestan) ili lažno negativan (test ne detektira
infekciju kod oboljelog). Prema EAU smjernicama iz 2023., lažno pozitivni ili negativni rezultati
mogu nastati zbog različitih tvari ili stanja prisutnih u urinu. Popis slijedi ispod:

Lažno pozitivna leukocit esteraza:

– kontaminacija s vaginalnom tekućinom
– Antibiotici: meropenem, imipenem, klaulonska kiselina
– Formaldehid
Lažno negativna leukocit esteraza:
– Vitamin C
– Boja reakcije je prekrivena zbog: visokih koncentracija bilirubina ili visokih koncentracija
nitrofurantoina

Boja reakcije je oslabljenja zbog: izlučivanja proteina >5 g/l ili izlučivanja glukoze >20 g/l
– Borska kiselina
– Antibiotici: cefaleksin, gentamicin i doksciklin

Lažno pozitivni nitriti:

– Dugo stajanje urina
– Boja u urinu (npr. cikla)

Lažno negativni nitriti:

– Izloženost zraku
– Nedovoljno zadržavanje u mokraćnom mjehuru
– Jako razrijeđen urin
– Vrlo kiseli urin
– Visoka koncentracija urobilinogena
– Hrana siromašna nitratima
– Vitamin C
– Nema reakcije kod odsutnosti nitrat-reduktaze uzročnika

Kako to izgleda u glavi liječnika? („Želim želim znati više ;))

Dijagnostički algoritam za procjenu urinarne infekcije prema simptomima i testu trakicama
(dipstick)

Početna procjena – Simptomi
• Prisutnost ≥1 simptoma mogućeg infekta mokraćnog sustava (IMS)
Pretestna vjerojatnost: 45%
(Pretestna vjerojatnost označava procjenu kolika je vjerojatnost da osoba ima infekciju prije
nego što se učini bilo kakav test.)
1. Urinarni simptomi
a) Prisutna učestala potreba za mokrenjem (frekvencija) i bol pri mokrenju (dizurija)
– Frekvencija (LR+ 1,09)

– Dizurija (LR+ 1,22)
(LR+ označava „pozitivni omjer vjerojatnosti” – pokazuje koliko prisutnost određenog simptoma
povećava vjerojatnost postojanja bolesti.)
– Pretestna vjerojatnost raste na 52%

b) Izostanak frekvencije i dizurije
• Frekvencija (LR– 0,58)
• Dizurija (LR– 0,61)
(LR– označava „negativni omjer vjerojatnosti” – pokazuje koliko odsutnost simptoma
smanjuje vjerojatnost postojanja bolesti.)
• Pretestna vjerojatnost pada na 22%

2. Vaginalni simptomi
Ako su prisutni urinarni simptomi (pretestna vjerojatnost 52%):
1. Bez vaginalnog iscjetka
◦ (LR– 1,10)
◦ Pretestna vjerojatnost raste na 54%
2. S vaginalnim iscjetkom
◦ (LR– 0,65)
◦ Pretestna vjerojatnost pada na 41%
Ako nisu prisutni urinarni simptomi (pretestna vjerojatnost 22%):
3. Bez vaginalnog iscjetka
◦ (LR– 1,10)
◦ Pretestna vjerojatnost raste na 24%
4. S vaginalnim iscjetkom
◦ (LR– 0,65)
◦ Pretestna vjerojatnost pada na 15%

3. Rezultati testa trakicama (dipstick test)
(Dipstick test detektira prisutnost nitrita u urinu. Pozitivan nalaz ukazuje na bakterijsku prisutnost
koja može biti uzrok infekcije mokraćnog sustava.)

+ Urinarni simptomi, – Vaginalni
iscjedak

Pozitivni
nitriti

LR+
4,42 84 %

+ Urinarni simptomi, – Vaginalni
iscjedak

Negativni
nitriti

LR–
0,53 38 %

+ Urinarni simptomi, + Vaginalni
iscjedak

Pozitivni
nitriti

LR+
4,42 75 %

+ Urinarni simptomi, + Vaginalni
iscjedak

Negativni
nitriti

LR–
0,53 27 %

– Urinarni simptomi, – Vaginalni
iscjedak

Pozitivni
nitriti

LR+
4,42 58 %

– Urinarni simptomi, – Vaginalni
iscjedak

Negativni
nitriti

LR–
0,53 14 %

– Urinarni simptomi, + Vaginalni
iscjedak

Pozitivni
nitriti

LR+
4,42 44 %

– Urinarni simptomi, + Vaginalni
iscjedak

Negativni
nitriti

LR–
0,53 9 %

(1)

Pročitajte dodatne informacije o pripremama za medicinske pretrage na stranici algomed.hr.

Martin Novosel dr. med.

10./2025.

Literatura:
1. S3-Leitlinie Epidemiologie, Diagnostik, Therapie, Prävention und Management
unkomplizierter, bakterieller, ambulant erworbener Harnwegsinfektionen bei Erwachsenen
(HWI) gultig: 2024-2029