Prije početka laserskog uklanjanja tetovaža bitno je znati koji se pigmnet (boja ili tinta) uopće koristila pri tetoviranju.

Zašto?

Mnoge tinte sastoje se od više pigmenata koji različito reagiraju na laser, pa se tetovaža može samo djelomično posvijetliti ili promijeniti boju umjesto da potpuno izblijedi.  Neke tinte sadrže željezov oksid ili titanijev dioksid koji se pod djelovanjem lasera mogu kemijski promijeniti i uzrokovati paradoksalno tamnjenje tetovaže.

Malo „fun factova“ o tetovažama uopće

Tetovaže su najčešće u afroameričkoj populaciji (39%), a najmanje u azijskoj (14%). Više obrazovani ih imaju rjeđe (24%), dok ih 37% osoba bez završenog fakulteta ima. Također su češće kod osoba s nižim prihodima (43%) nego kod visokih primanja (21%), te kod onih koji se ne smatraju religioznima (41%) u usporedbi s religioznima (29%). Kod seksualne orijentacije, 31% heteroseksualnih osoba ima tetovažu, dok ih ima 51% LGBT osoba, a 68% homoseksualnih žena. Pušači i osobe s poviješću zlouporabe alkohola ili droga otprilike su dvostruko češće tetovirani. Nema jasne povezanosti s političkim stavovima, tipom mjesta stanovanja ili služenjem vojske. Oko 24% osoba s tetovažama kasnije žali zbog odluke, a 11% ih je imalo ili planira uklanjanje tetovaže. (Statstika je na populaciji SAD-a)

Kako laser radi?

Lasersko uklanjanje tetovaže razgrađuje čestice pigmenta pomoću fototermalnog (učinak topline) i fotomehaničkog učinka (udarni val nastao širenjem topline). Nastale manje čestice zatim uklanjaju makrofagi (stanice imunološkog sustava koje „pojedu” strane tvari u tijelu).

U nekim slučajevima makrofagi mogu pokrenuti imunološku reakciju (odgovor obrambenog sustava tijela), što može dovesti do reakcije preosjetljivosti (pretjerane reakcije imunološkog sustava) koja se može očitovati kao eritem (crvenilo kože), edem (oteklina), pruritus (svrbež), urtikarija (vrsta osipa) ili čak anafilaksija (teška, potencijalno životno ugrožavajuća alergijska reakcija).

Zašto treba čak i kod uklanjanja tetovaža tražiti dobrog pružatelja usluge?

Tako da se isto učini ispravno. Važno je uzeti povijest bolesti pacijenta. Treba provjeriti je li pacijent već imao uklanjanje tetovaže i jesu li nastale komplikacije. Također je bitno saznati ima li pacijent problema sa zacjeljivanjem rana, sklonost hipertrofičnim ožiljcima (zadebljani ožiljci) ili keloidima (pretjerano narasli ožiljci izvan granica rane). Ako postoji povijest infekcije herpes simplex virusom (virus koji uzrokuje mjehuriće, često na usnama), posebno kod uklanjanja tetovaža na licu, može se preventivno dati antivirusna terapija (lijekovi koji sprječavaju aktivaciju virusa).

Potrebno je uzeti i popis lijekova koje pacijent koristi. Najvažnije je odrediti boju kože pacijenta, najčešće pomoću Fitzpatrickove skale (skala koja klasificira tipove kože prema osjetljivosti na sunce i količini pigmenta). Količina pigmenta određuje rizik od promjena pigmentacije nakon lasera, pa je kod tamnije kože veći rizik od hipopigmentacije (gubitka pigmenta) ili hiperpigmentacije (pojačane pigmentacije), što utječe na izbor najsigurnijeg lasera.

Sada detaljnije o samim laserima i postupku laserskom uklanjanja tetovaža

Kožu pacijenta treba pripremiti alkoholom ili klorheksidinom, ali alkohol mora potpuno ispariti prije početka zahvata zbog opasnosti od požara. Budući da je postupak bolan, može se primijeniti lokalna anestezija (ublažavanje boli), u obliku kreme s lidokainom i prilokainom (lijekovi koji umrtvljuju kožu) ili injekcijom lokalnih anestetika poput lidokaina i bupivakaina (lijekovi za blokadu živčanog osjeta). Ako se koristi krema, ona se stavlja pod okluzivni zavoj (zaštitna nepropusna obloga) 45–60 minuta, a zatim se potpuno uklanja prije tretmana.

Prije rada laserom moraju se poštovati sigurnosne mjere. Svi prisutni moraju nositi zaštitne naočale prilagođene valnoj duljini lasera (specijalne naočale koje štite oči od laserske svjetlosti). Ako je tetovaža blizu očiju, koriste se metalni štitnici ili zaštita rožnice (zaštita površine oka). Prozori u prostoriji trebaju biti prekriveni kako bi se spriječilo izlazak laserske svjetlosti. Posebno je opasan Nd:YAG laser (vrsta lasera s dugom valnom duljinom) jer može prodrijeti kroz oko do mrežnice (dio oka osjetljiv na svjetlost) i oštetiti stanice koje sadrže melanin (pigment u oku). Preporučuje se i nošenje maski kako bi se izbjeglo udisanje sitnih čestica tkiva.

Prije prvog tretmana često se radi „test patch” (probni mali tretman), gdje se laser primijeni na mali dio tetovaže kako bi se vidjela reakcija kože. To je posebno važno kod tamnije kože, sklonosti ožiljcima ili rizika od promjene boje tetovaže. Ako nakon 2–4 tjedna nema neželjenih reakcija, može se nastaviti s punim tretmanom.

Laseri imaju zadane početne postavke (preporučene vrijednosti), ali se često mora povećavati energija (fluenca -količina energije po površini kože, mjerena u J/cm²) kako bi se postigao učinak. Kako tetovaža blijedi, ponekad treba dodatno povećati energiju jer ima manje pigmenta koji apsorbira laser.

Različiti laseri koriste različite valne duljine: rubinski (694 nm), alexandrite (755 nm), Nd:YAG (1064 nm) i KTP laser (532 nm). Općenito, boja pigmenta se ne tretira laserom iste boje jer ga tada odbija. Crveni pigment se, primjerice, bolje uklanja KTP laserom, dok su za plave i zelene pigmente učinkovitiji drugi laseri. Crna boja dobro upija više valnih duljina pa se može tretirati više vrsta lasera.

Tijekom tretmana točke lasera se preklapaju 10-20%, a nakon toga se koristi hlađenje kože radi smanjenja boli i otekline. Učinkovit tretman često izaziva „bijeljenje” kože (stvaranje plinskih mjehurića u koži), što je znak da je energija adekvatna.

Tretmani se obično ponavljaju svakih 6–8 tjedana. Postoje i ubrzani protokoli koji uključuju više prolaza u jednoj sesiji (npr. R20 i R0 metode) kako bi se ubrzalo uklanjanje pigmenta.

Osim neablativnih lasera (koji ne uništavaju površinu kože), ponekad se koriste i ablativni laseri (koji uklanjaju površinski sloj kože isparavanjem), ali se oni rjeđe koriste kod tamnije kože zbog većeg rizika od komplikacija.

Nakon tretmamna laserskog uklanjanja tetovaža

Edem (oteknuće), eritem (crveničo) i pruritus (svrbež) često se razvijaju unutar prvih 24 sata nakon tretmana te se obično povlače u roku od 1 do 2 tjedna. Može se pojaviti i stvaranje krasta ili mjehura, koje treba očistiti kako bi se smanjio rizik od infekcije; veći mjehuri mogu se isprazniti ako uzrokuju nelagodu, dok se manji obično spontano povlače u roku od nekoliko dana. Neki kliničari preporučuju primjenu emolijenasa ili antibiotskih masti, ali to nije univerzalno prihvaćena praksa. Češkanje ili uklanjanje krasta može povećati rizik od infekcije, pa se pacijentima savjetuje da to izbjegavaju. Također, treba izbjegavati naporne fizičke aktivnosti i pretjeranu toplinu (vrući tuševi ili saune) tijekom 24 do 48 sati. Izlaganje suncu treba svesti na minimum barem 2 tjedna nakon tretmana kako bi se smanjile pigmentacijske promjene. Ako se izlaganje suncu ne može izbjeći, treba primijeniti topikalni pripravak za zaštitu od sunca s faktorom zaštite od najmanje 30.

(1)

Algomed

Pregled svih zahvata iz estetske medicine na jednom mjestu: Algolov – estetska medicina i kozmetologija

Literatura:
1. Hohman MH, Ramsey ML. Laser Tattoo Removal. [Updated 2025 Feb 6]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2026 Jan-. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK442007/