Kod odraslih, probir sa lipidnim profilom preporučuje se od dobi od 19 godina te najmanje svakih 5 godina nakon toga kako bi se otkrio aterosklerotski kardiovaskularni rizik (ASCVD), uz češći probir kod osoba s dodatnim rizičnim faktorima.

Kod djece u dobi između 9 i 11 godina, koja nisu prethodno radila testove, preporučuje se probir lipidnim profilom kako bi se otkrila obiteljska hiperkolesterolemija (FH) i drugi značajni poremećaji lipida. Abnormalne razine lipida česte su kod odraslih i djece (18 godina i mlađi), prisutno otprilike 20-25%.

Epidemiološka istraživanja i randomizirana klinička ispitivanja pokazuju da su čestice koje sadrže apolipoprotein B (apoB) bitni uzroci aterosklerotskih bolesti kardiovaskularnog sustava te da lijekovi za snižavanje masnoće smanjuju taj rizik.

Probir asimptomatskih osoba može otkriti dislipidemije koje nastaju zbog više faktora te monogenetske poremećaje, kao što je obiteljska hiperkolesterolemija, kod kojih tegobe mogu biti skrivene desetljećima.

Rana izloženost hiperkolesterolemiji u djetinjstvu povezana je sa subkliničkom aterosklerozom i rizikom od ASCVD u srednjoj dobi. Izloženost i trajanje LDL-C-u je važan čimbenik ASCVD rizika, zbog čega je bitno rano uočiti poremećaje metabolizma lipida. Probir na povišene masnoće u djetinjstvu može otkriti obiteljsku hiperkolesterolemiju, što omogućuje liječenje na vrijeme, što se pokazalo kao siguran i učinkovit način za snižavanje LDL-C kratkoročno i dugoročno, kao i smanjenje ranih ASCVD u dugotrajnom praćenju.

U SAD-u otprilike 25% odraslih osoba ima LDL-C iznad 3.4 mmol/L i ozbiljne lipidne abnormalnosti, kao što su heterozigotna obiteljska hiperkolesterolemija koja je prisutna kod 1 od 250- 300 osoba.

Nema kliničkih istraživanja koja su pokazala dobrobiti i štetu ranog probira mladih odraslih za smanjenje ASCVD-a. Međutim, trenutna poveznica između lipoproteina koji sadrže apoB i ASCVD, dostupnosti lijekova za snižavanje masnoća te morbiditet i mortalitet s većom koristi kod mlađih odraslih i nizak trošak dostupnih lipidnih testova podržava općeniti probir kod odraslih.

Abnormalnosti lipida pogađaju oko 20% odraslih, dok ih otprilike 5 % ima LDL-C ≥ 3.4 mmol/L i 1 na 250 djece u SAD-u ima obiteljsku hiperkolesterolemiju.Longitudinalna istraživanja pokazuju da razine masnoća u djetinjstvu kolerilaru sa subkliničkom aterosklerozom u djetinjstvu i ranoj odrasloj dobi te predviđaju rizik od ASCVD u odrasloj dobi.

Trenutno se probir u SAD-u kod djece rijetko provodi, otprilike u 10-20% djece. Obiteljska povijest sama nije dovoljna za otkrivanje poremećaja lipida kod djece, jer više od pola djece s povišenim LDL-C ne prijavljuju obiteljsku povijest na hiperkolesterolemiju ili rane ASCVD.

Probir u dobi od 9-11 godina preporučuje se zbog subkliničke ateroskleroze, koja s procjenjuje mjerenjem zadebljanja karotidne arterije, može se uočiti već u dobi od 8-10 godina jer rani probir u adolescenciji nije toliko dobar zbog pada u ukupnom kolesterolu i LDL-C razinama u iznosu od 10-20% za vrijeme puberteta prije nego što ponovno počnu rasti u odrasloj dobi.

Probir bi trebao biti izveden uz ukupni kolesterol i HDL-C bez posta te izračunati ne- HDL-C ili uz post.Apo B mjerenje nije dio rutinskog probira u pedijatriji.

Heterozigotna obiteljska hiperkolesterolemija pogađa 1-250 do 300 osoba i povezana je s 2-4 puta većim rizikom od ASCVD, s čak višim rizikom kod mladih osoba, što zahvaća otprilike oko 20% odraslih koji imaju rani infarkt miokarda. Međutim, do 90 % njih nije imalo dijagnozu.

Kod odraslih i djece s obiteljskom povijesti dislipidemije i rane ASCVD, potrebno je provesti
lipidni profil uz post.

Kod djece i odraslih, rutinsko napredno testiranje lipoproteina (npr. elektroforeza gradijentnog gela, ultracentrifuga gradijenta gustoće, spektroskopija nuklearnom magnetskom rezonancijom, analiza ionske mobilnosti) za procjenu podklasa lipoproteina i parametara, kao što su veličina LDL čestica, se ne preporučuje za procjenu ASCVD rizika i određivanje terapije za snižavanje masnoće.

Standardni lipidni profil uključuje direktno mjerenje: ukupnog kolesterola, HLD-C i triglicerida uz procjenu LDL-C. Ne-HDLC računa se kao ukupni kolesterol-HDL-C.

Post da ili ne?

Izrada lipidnog profila omogućuje stvaranje temeljnih razina lipida i osnova je za procjenu ASCVD rizika, na temelju čega se određuje terapija i nadzor odgovora na terapiju.

Razine LDL-C često variraju malo između sitosti i posta, a porast triglicerida nakon jela je uglavnom nizak. Određena stanja, kao što su visceralna pretilost i dijabetes mogu stvoriti predispoziciju za više razine LDL-C i triglicerida. Zbog toga što su razine LDL-C slične kod posta i sitosti, uzorci nakon jela se mogu uzeti u obzir.

Post je uglavnom korisna kod povijesti povišenih triglicerida (≥4.5 mmol/L) i kod obiteljske povijesti od ranije ASCVD ili genetske dislipidemije. Također je ograničeno korisna kod procjene rezidualnog rizika kod osoba na terapiji za snižavanje masnoće.

Ponavljanje lipidnog testa ima smisla kod procjene LDL-C razine kod odraslih ako nakon jela imaju razinu triglicerida ≥4.5 mmol/L. Sličan pristup se može primijeniti kod sumnje na poremećaje metabolizma triglicerida ili kod triglicerida iznad ≥2.3 mmol/L ako se smatra da bi mogla biti potrebna daljnja obrada.

Ne-HDL-C izvedena je mjera svih aterogenih lipoproteina. Računa se kao ukupni kolesterol-HDL-C te je povezan s razinama apoB i ima manje neusklađenosti s apoB u odnosu na LDL-C. Posebno je koristan kada su razine triglicerida iznad 3.8 mmol/L. Slično kao apoB, bolji je prediktor ASCVD rizika nego LDL-C, dok istovremeno pruža korist kod određivanja cilja razine lipida. Zbog toga postoje snažni dokazi koji podupiru korištenje ne-HDL-C kao dio standardnog lipidnog profila.

Ukupni kolesterol, HDL-c, LDL-C i trigliceridi prenose se unutar čestica lipoproteina koji variraju u veličini, gustoći i naboju. Mnoge napredne tehnike omogućuju usitnjavanje tih molekula (npr. gradijentna elektroforeza na gelu, ultracentrifuga gradijentom gustoće, spektroskopija nuklearnom magnetskom rezonancijom, analiza kretanja iona), sve u cilju bolje procjene kardiovaskularnog rizika i poboljšanja liječenja. Većina parametara iz naprednih lipoproteinskih testiranje nemaju jasno značenje ili da omogućuju bolje liječenje CVD rizika u odnosu na standardni lipidni profil (uključujući non-HDL-C), zajedno s mjerenjem apoB ili Lp(a). Manjak standardizacije i prekomjeran broj podataka i nesigurnost
kojim pacijentima bi takva obrada najviše odgovarala bitna su ograničenja takvih pretraga i rezultata.

Takva obrada trebala bi biti ograničena samo kod slučajeva kod kojih bi prisutnost takvih informacija mogla dovesti do promjene u liječenju. Razlika je klinički bitna u populaciji s CKM sindromom (kardiovaskularno-bubrežno-metaboličkim sindrom), kod kojih je snižena razina LDL
kolesterola česta! Kod takvih pacijenata, pogotovo ako već imaju ASCVD, CKM sindrom, dijabetes i/ili
povišene trigliceride, može doći do odstupanja razine LDL-C i apoB. LCL-C može naizgled biti u dobrim razinama, dok apoB ostaje povišen, čime se prikriva rizik što može dovesti do toga da se osoba ne liječi.

Određena provedena istraživanja pokazala s uda apoB ima bolju poveznicu s kardiovaskularnim događajima, u odnosu na LDL-C ili ne-HDL-C, kada se koristi Friedewaldova jednadžba za procjenu LDL-C. Ta istraživanja pokazuju korisnost apoB u uočavanju pojedinaca koji bi mogli imati korist od
pojačavanja terapije, nakon što je cilj za LDL-C naizgled postignut.

Maritn/Hoppkins metoda za procjenu LDL-C jasno smanjuje razliku između LDL-C i apoB u odnosu na Fredewaldovu metodu.

Kod svih odraslih, mjerenje Lp(a) koncentracije preporučeno je najmanje jednom u životu za procjenu ACSVD rizika.

Kod osoba s obiteljskom hiperkolesterolemijom, uranjenom ASVCVD ili visokim Lp(a), preporučuje se probir prvog koljena u obitelji za osobe s povišenom razinom Lp(a) kako bi se utvrdio povišen ASCVD rizik.

U kontekstu hipertrigliceridemije, apoB također može pomoći u utvrđivanju lipidnog fenotipa, kao što su nasljedni lipidni poremećaji, što uključuje: obiteljska kombinirana hiperlipidemija, obiteljska disbetalipoproteinemija, multifaktorska teška hipertrigliceridemija i sindromi obiteljske hilomikronemije.

ApoB izravno kvantificira broj aterogenih lipoproteina, što omogućuje preciznije mjerenje rizika aterogenih čestita u odnosu na LDL-C., koji odražava masu kolesterola kojeg prenose LDL čestice.

Kod osoba s LDL-C <1.8 mmol/L ili <(2.6 mmol/L, korištenjem Martin/Hopkins metode, samo ∼2% do ∼1% osoba imalo je ne-HDL-C i apoB razine iznad ciljnih vrijednost smjernica.

Mjerenje Lp(a) jednom u životu općenito je dovoljno za otkrivanje visoko Lp(a) jer su razine Lp(a) uglavnom određene genetikom i ostaju stabilni osim u nekim stanjima, kao što su perimenopauza ili sekundarni uzročnici (npr. bolest bubrega, jetre, štitnjače, trudnoća i neki lijekovi).

Kada i koja preventivna pretraga istražite: Algoprev 

Borna Patrun, dr. med.

Literatura

1. Blumenthal RS, Morris PB, Gaudino M, Johnson HM, Anderson TS, Bittner VA, Blankstein R, Brewer LC, Cho L, de Ferranti SD, Gianos E, Gluckman TJ, Gradney KF, Isiadinso I, Lloyd-Jones DM, Marrs JC, Martin SS, McLain KH, Mehta LS, Mora S, Mulugeta WM, Natarajan P, Navar AM, Orringer CE, Polonsky TS, Reynolds HR, Saseen JJ, Shapiro MD, Soffer DE, Tynes SA, Villavaso CD, Virani SS, Wilkins JT.
2026 ACC/AHA/AACVPR/ABC/ACPM/ADA/AGS/APhA/ASPC/NLA/PCNA Guideline on the Management of Dyslipidemia: A Report of the American College of Cardiology/American Heart Association Joint Committee on Clinical Practice Guidelines. J Am Coll Cardiol. 2026 Mar 13:S0735-1097(25)10254-4. doi: 10.1016/j.jacc.2025.11.016. Epub ahead of print. PMID: 41824590.