Spolno prenosive bolesti su bolesti uzrokovane mikroorganizmima, virusima i bakterijama, koje se prenose s osobe na osobu seksualnim kontaktom.

Kada se govori o uzročnicima spolno prenosivih bolesti, najčešće se misli na one koji su ujedno i najrasprostranjeniji. Među bakterijskim uzročnicima to su Mycoplasma, Ureaplasma, Neisseria gonorrhoeae, Treponema pallidum i Chlamydia trachomatis. Od virusnih uzročnika najvažniji su Herpes simplex genitalis i humani papilomavirusi (HPV), a tu se ubraja i dobro poznati HIV. Od virusa je važno spomenuti i hepatitis B i C, koji se također mogu prenijeti seksualnim putem, premda obično ne uzrokuju simptome u području spolnog sustava. Kada se govori o parazitima najčešće se misli na Trichomonas vaginalis.

Koliko su spolno prenosive bolesti česte?

Često se govori o porastu broja oboljelih i incidencije, primjerice porastu gonokoknih infekcija od 1,8 slučajeva na 100000 stanovnika 2001. godine do gotovo 20 na 100000 stanovnika 2019. godine (SR Njemačka). No moguće je da se barem djelomično radi o tome da je postojala velika „tamna brojka“, odnosno da je stvarni broj oboljelih oduvijek bio veći, ali se sada provodi više testiranja i prijava.

Kako dolazi do infekcije? 

Prije svega spolnim odnosom, osobito ako je nezaštićen. Veći rizik imaju osobe koje češće mijenjaju partnere. Osobe sa šećernom bolešću ili one koje su imunosuprimirane, poput onkoloških bolesnika, osoba s autoimunim bolestima ili korisnika imunoterapije i kortikosteroida, također imaju povećan rizik zaraze.

Koji se simptomi javljaju i kako posumnjati na spolno prenosivu bolest? 

Različiti uzročnici izazivaju različite tegobe, ali one se najčešće svode na nekoliko glavnih. Prvi znak često je uretritis (upala mokraćne cijevi), osobito na početku, uz iscjedak iz mokraćne cijevi, poput poznate jutarnje kapljice kod gonoreje. Zatim se mogu javiti kožne promjene, primjerice mjehurići kod genitalnog herpesa, zatim bolno povećani limfni čvorovi u preponama. U daljnjem tijeku bolesti mogu se javiti i komplikacije. Kod infekcije klamidijom to mogu biti upala pasjemenika ili upala vrata maternice, a kod sifilisa u kasnijim fazama i neurološke smetnje u sklopu neurosifilisa.

Kako se postavlja dijagnoza i zašto se obratiti liječniku? 

Prvi korak je klinički pregled, koji je sveobuhvatan i prilagođen skupini pacijenata za koju se sumnja da bi mogla imati spolno prenosivu bolest.

Kako se pripremiti na pregled pročitajte na jednom od naših prvih blogova: Spolni sustav.

Kada se pregledava žena, pregled uključuje vizualni pregled vulve, perineuma i perianalne regije te palpaciju prepona. Slijedi pregled spekulumom radi procjene rodnice i vrata maternice i, prema potrebi, kolposkopija. Tada se uzima nativni preparat i određuje pH rodnice, po potrebi se radi KOH test, a uzimaju se i brisevi za mikrobiološku dijagnostiku. Nakon toga slijedi bimanualna palpacija unutarnjih spolnih organa, pregled perianalne regije i prema potrebi rektalni pregled, vaginalni ultrazvuk te pregled usne šupljine, ždrijela i kože.

Tražite li ginekologa?

Pregled heteroseksualnog muškarca uključuje vizualni pregled penisa, uključujući povlačenje prepucija, pregled skrotuma te palpaciju prepona i skrotuma. Pregledavaju se perianalna regija i prema potrebi radi rektalni pregled, a zatim pregled usne šupljine, ždrijela i kože.

Kod muškaraca koji imaju spolne odnose s muškarcima postupak je sličan, ali se posebna pozornost posvećuje perianalnom i rektalnom pregledu te pregledavanju kože trupa, usta i ždrijela.

Tražite li urologa?

Nakon kliničkog pregleda slijedi testiranje na spolno prenosive bolesti. Preporuke se razlikuju ovisno o smjernicama i populaciji, ali okvirno se testiraju sljedeći uzročnici.

Kako se testiraju spolno prenosive bolesti?

Kod muškaraca se obično radi testiranje na HIV, hepatitis B (ako nisu cijepljeni), sifilis, klamidiju, gonoreju, Mycoplasma genitalium i Trichomonas vaginalis. Dodatno se, prema potrebi, rade specifične pretrage poput HPV testiranja.

Kod žena se radi isto testiranje kao i kod muškaraca uz dodatak preventivnog probira za rak vrata maternice, a ovisno o dobi i citološka i HPV dijagnostika.

Uzročnici se testiraju dvjema glavnim metodama. 

Prva je testiranje iz krvi, odnosno serologija. 

Druga je analiza briseva ili drugih izlučevina, uključujući urin, pri čemu se koristi metoda NAAT, najčešće PCR.

1. Među infekcije koje se prvenstveno dijagnosticiraju serološkim testiranjem spadaju HIV, sifilis, hepatitis B i C te herpes virus ako nema vidljivih lezija. Kod HIV-a se preporučuje test četvrte generacije, a u ranoj fazi analiza RNA. Sifilis se dijagnosticira kombinacijom netreponemskog i treponemskog testa. Hepatitis B se ispituje određivanjem antigena i protutijela, a hepatitis C najprije određivanjem protutijela, a zatim, ako je nalaz pozitivan, RNA analizom.

2. Infekcije za koje je NAAT zlatni standard obuhvaćaju klamidiju, gonoreju, Mycoplasma genitalium, Ureaplasma, Trichomonas vaginalis, herpes simplex kada postoje lezije, visokorizične tipove HPV-a te PCR analizu uzročnika sifilisa u ranoj fazi, iako to nije primarna metoda dijagnostike.

Povodom Europskog tjedna testiranja na HIV i sedam spolno prenosivih infekcija provodi se besplatno i anonimno testiranje. Održava se od 17. do 24. studenoga u Zagrebu, u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo u Rockefellerovoj ulici, svaki dan od petnaest do devetnaest sati. U sklopu programa provodi se savjetovanje i testiranje osoba u riziku za infekcije poput klamidije, Mycoplasma genitalium i Mycoplasma hominis, gonoreje, trihomonijaze te infekcija uzrokovanih Ureaplasma parvum i Ureaplasma urealyticum.

Poveznica

Važno je naglasiti i nešto što se često zaboravlja. Ako vam je dijagnosticirana spolno prenosiva infekcija, etički je obavijestiti svoje seksualne partnere kako bi se i oni mogli testirati.

Pročitaje još zanimljivih blogova na Algomed

Potražite medicinske usluge na tražilici Algolov

Martin Novosel, dr. med

Literatura

1. Herausgeber*innen: Axel S. Merseburger, Christian Gratzke, Maximilian Burger. Autorinnen: Philipp Spachmann: Sexuell übertragbare Erkrankungen  https://eref.thieme.de/referenz/referenz_3294#
2. S2k-Leitlinie Sexuell übertragbare Infektionen (STI) – Beratung, Diagnostik, Therapie