Općenito o upali mjehura pročitajte ovdje.

Florokinoloni

Fluorokinoloni (npr. ciprofloksacin, levofloksacin, ofloksacin, norfloksacin (npr. Nolicin), moksifloksacin) su skupina antibiotika koja se danas koristi uglavnom za liječenje teških infekcija. Zbog nuspojava, više se ne preporučuju za liječenje nekompliciranih infekcija mokraćnog sustava, osim ako nema drugih prikladnih opcija. Moguće nuspojave uključuju produljenje QT intervala (što može uzrokovati srčane aritmije), neurotoksičnost (problemi s centralnim i perifernim živčanim sustavom, poput vrtoglavice, neuropatije i psihoze) te oštećenja mišića, zglobova i tetiva (tendinopatije, povećan rizik od puknuća tetiva). Mineralni antacidi (lijekovi za „žgravicu“) i drugi lijekovi koji sadrže dvovalentne ili trovalentne metalne ione (kao što su magnezij, aluminij i željezo), takozvani kelatni spojevi, mogu smanjiti dostupnost fluorokinolona u tijelu za čak 90%.
(1)(2)

Fosfomicin

Fosfomicin (npr. Urifos) je antibiotik koji se koristi za liječenje nekompliciranih infekcija mokraćnog sustava, prvenstveno kod žena. Njegova glavna prednost je jednostavna primjena – uzima se kao jednokratna doza, što olakšava liječenje i smanjuje rizik od zaboravljanja doze. Također, ima relativno malo nuspojava u usporedbi s nekim drugim antibioticima.
Fosfomicin postiže visoke koncentracije u urinu, što mu omogućava snažno baktericidno djelovanje i otežava razvoj otpornosti. Rezistencija na fosfomicin rijetko se javlja jer bakterije koje postanu otporne često gube važne čimbenike virulencije i sporije rastu.
Međutim, fosfomicin se preporučuje isključivo za žene s nekompliciranim infekcijama mokraćnog sustava. Kod muškaraca se infekcije mokraćnog sustava smatraju kompliciranima i nedostaje istraživanja koje podržavaju liječenje fosfomicinom kod muškaraca. Važno je fosfomicin ne uzimati s previše tekućine i na tašte, jer se na taj način može previše razrijediti u mokraći i smanjiti njegova učinkovitost. Od nuspojava javljaju se mučnina i vrtoglavica. (1)(3)

Nitrofurantoin

Nitrofurantoin (npr. Ninur) je antibiotik koji se koristi za liječenje nekompliciranih infekcija mokraćnog sustava, prvenstveno kod žena. Njegova učinkovitost protiv bakterije Escherichia coli je visoka, preko 90%, ali nije djelotvoran protiv svih uzročnika, primjerice Proteus mirabilis je prirodno otporan na njega. Ovaj antibiotik se koristi isključivo za akutne nekomplicirane upale mokraćnog mjehura (cistitis) i za prevenciju ponavljajućih infekcija mokraćnog sustava. Optimalno trajanje terapije je pet do sedam dana, jer se pokazalo učinkovitijim od kraćih režima. Prije propisivanja Nitrofurantoina potrebno je provjeriti funkciju bubrega i jetre, jer može uzrokovati nuspojave kod bolesnika s oštećenjem tih organa. Među nuspojavama se mogu javiti oštećenja pluća, uključujući pneumonitis i fibrozu (ovakve komplikacije su zabilježene uglavnom kod dugotrajne primjene). Također, u posljednja tri mjeseca trudnoće nije preporučeno koristiti Nitrofurantoin zbog rizika od hemolitičke anemije (oštećenja krvnih stanica) kod novorođenčadi. Zbog niske stope bakterijske otpornosti i malog rizika od narušavanja crijevne flore, Nitrofurantoin se smatra jednim od glavnih izbora za liječenje akutnih nekompliciranih infekcija mokraćnog sustava kod žena. Međutim, potrebno je pažljivo pratiti funkciju bubrega i jetre te biti svjestan mogućih, iako rijetkih, ozbiljnih nuspojava. (1)(4)

Nitroksolin

Nitroksolin je antibiotik koji se koristi za liječenje akutnih i kroničnih infekcija mokraćnih puteva, kao i za prevenciju ponavljajućih infekcija. Dostupan je od 1960-ih godina i djeluje protiv širokog spektra bakterija, uključujući Gram-negativne i Gram-pozitivne vrste, Mycoplasma hominis, Ureaplasma urealyticum i Candida spp. Osim toga, sprječava prianjanje bakterija na epitelne stanice mokraćnog sustava i površine urinarnog katetera. Standardna terapijska doza za liječenje akutnih nekompliciranih infekcija mokraćnog sustava iznosi 250 mg tri puta dnevno. Kod sporadičnih infekcija preporučuje se petodnevna terapija, dok se kod ponavljajućih infekcija može produžiti na deset dana. Što se tiče nuspojava, Nitroksolin se pokazao podjednako sigurnim kao i usporedni antibiotici. Najčešće nuspojave bile su probavne smetnje i alergijske reakcije, no ozbiljnije nuspojave nisu zabilježene u značajnom broju slučajeva. Zahvaljujući širokom spektru djelovanja i povoljnom sigurnosnom profilu, ostaje jedna od opcija za liječenje infekcija mokraćnog sustava. Nitroksolin ne treba uzimati istovremeno s magnezijem jer magnezij može smanjiti njegovu apsorpciju u probavnom sustavu. (1)

Pivmecilinam

Pivmecilinam je antibiotik iz skupine penicilina koji se primarno koristi za liječenje infekcija mokraćnog sustava. Njegova popularnost proizlazi iz nekoliko ključnih prednosti, uključujući visoku koncentraciju u urinu, povoljan sigurnosni profil te činjenicu da se može koristiti i kod pacijenata s oštećenom funkcijom bubrega. Treba se paziti kod pacijenta koji imaj alergije na peniciline. Od interakcija s drugim lijekovima izdvaja se Metotreksat: Penicilini poput pivmecillinama mogu smanjiti izlučivanje metotreksata, što može dovesti do povećanja njegove razine u krvi. Valproična kiselina i valproat: Istovremena primjena valproične kiseline, valproata ili drugih lijekova koji oslobađaju pivalinsku kiselinu treba se izbjegavati, jer može povećati rizik od nedostatka karnitina (Bez dovoljno karnitina, tijelo može imati problema s proizvodnjom energije, što može dovesti do umora, slabosti mišića i problema sa srcem ili jetrom.).
(1)(5)

Trimetoprim

Trimetoprim i kombinacija trimetoprima sa sulfametoksazolom (npr. Cotrimoxazol, Sulotrim) pokazali su sličnu učinkovitost u liječenju infekcija mokraćnog sustava, bez značajnih razlika u otpornosti bakterija. Međutim, postoje određene razlike u nuspojavama, koje mogu utjecati na odluku o primjeni monoterapije trimetoprimom ili kombinacije sa sulfametoksazolom.Većina nuspojava je slična kod oba lijeka, ali postoje specifične razlike u učestalosti kožnih reakcija i reakcija središnjeg živčanog sustava. U službenim podacima o lijeku, ozbiljne kožne reakcije poput teških alergijskih reakcija opisane su kao vrlo rijetke kod trimetoprima (manje od 1 na 10.000 slučajeva), dok su za Cotrimoxazol (kombinacija trimetoprima sa sulfametoksazolom) navedene kao rijetke (između 1 na 10.000 i 1 na 1.000 slučajeva). Stevens-Johnsonov sindrom i toksična epidermalna nekroliza su izuzetno rijetke, ali moguće nuspojave oba lijeka. Zbog boljeg sigurnosnog profila, preporučuje se primjena samog trimetoprima u odnosu na kombinaciju sa sulfametoksazolom, ako su bakterije osjetljive. Iako su stope otpornosti na trimetoprim porasle, one u primarnoj zdravstvenoj zaštiti još uvijek ostaju ispod 20%, što je prihvatljiva granica za njegovu primjenu u empirijskom liječenju akutnog nekompliciranog cistitisa. Lijekovi za snižavanje krvnog tlaka (ACE inhibitori, sartani) ili diuretici koji štede kalij (npr. spironolakton) mogu, ako se uzimaju zajedno s trimetoprimom, uzrokovati previsoku razinu kalija u krvi. To je posebno rizično za starije osobe, osobe s HIV-om ili one s oslabljenom funkcijom bubrega. Neželjene nuspojave povezane sa srčanim i dišnim bolestima, navedene su samo u stručnim uputama za Cotrimoksazol. Sve ove nuspojave su vrlo rijetke. Ispitivanja na životinjama pokazala su da trimetoprim (koji ometa sintezu folne kiseline) i sulfametoksazol (koji može poremetiti vezanje bilirubina u krvi) mogu predstavljati teoretski rizik za fetus ako se koriste tijekom trudnoće. No, dostupni podaci o tome su ograničeni već desetljećima. Zbog mogućih rizika, FDA (2015.) dopušta primjenu TMP/SMX-a samo u posebnim slučajevima kada je nužno. (1)(6)

Oralni Cefalosporini

Oralni cefalosporini prema dijele se u tri skupine. U prvu skupinu spadaju cefaleksin i cefadroksil, u drugu cefuroksim-aksetil, dok u treću spadaju cefpodoksim-proksetil, cefiksim. Za cefalosporine postoje ograničeni dokazi iz kliničkih studija, a podaci su najviše dostupni za cefpodoksim-proksetil (npr. Rexocef). Ovi lijekovi se koriste uglavnom za kompliciranije infekcije. Ova skupina lijekova ima druge lijekove koji se daju samo intravenski. (1)

Aminopenicilini s/bez inhibitora beta-laktamaze

Osjetljivost Escherichia coli i cjelokupnog spektra uzročnika na ampicilin iznosi manje od 60%. Zbog niskih stopa osjetljivosti i visoke rezistencije, ampicilin, njegovi bolje resorbirajući esteri te amoksicilin (npr. Ospamox, Amoksicilin) više se NE preporučuju za empirijsku terapiju. Međutim, kombinacija amoksicilina s inhibitorom beta-laktamaze, klavulanskom kiselinom (npr. Klavocin, Betaklav, Klavax), kao i sultamicilin, ester ampicilina i sulbaktama, još uvijek pokazuju razinu osjetljivosti na Escherichia coli i druge patogene koja se kreće ispod granice od 90%. (1)

 Napomena: Moguće je da neki antibiotici nisu dostupni u Republici Hrvatskoj.

Što je s biljnom terapijom?

Pročitajte više o liječenju biljnim preparatima na ovom blogu.

Testirajte svoje tegobe s mokrenjem: Algoritam.

22.02.2025.

Martin Novosel dr. med.

Literatura:

1. https://register.awmf.org/assets/guidelines/043-044l_S3_KF2_Epidemiologie-Diagnostik-Therapie-Praevention-Management-2. Harnwegsinfektionen-Erwachsene_2024-05_1.pdf
2. https://www.gelbe-liste.de/wirkstoffgruppen/fluorchinolone
3. https://www.gelbe-liste.de/wirkstoffe/Fosfomycin_691
4. https://www.gelbe-liste.de/wirkstoffe/Nitrofurantoin_1616
5. https://www.gelbe-liste.de/wirkstoffe/Pivmecillinam_26112
6. https://www.gelbe-liste.de/wirkstoffe/Trimethoprim_2510