Mononukleoza je bolest uzrokovana infekcijom Epstein-Barr virusom (EBV). Većina je odraslih osoba (90%) zaražena virusom, ali zaraženost virusom automatski ne označava da bolujete od infektivne mononukleoze, već da se virus nalazi u Vašem tijelu. (1) Razvijanje simptoma zbog infekcije EBV-om naziva se infektivna mononukleoza. Od infektivne mononukleoze najčešće obolijevaju mladi u dobi 18-25 godina.  Zaraziti se može bliskim kontaktom sa slinom osobe koja izlučuje virus. (2) Nadalje virus je dokazan i u sjemenoj tekućini i u stanicama vrata maternice, stoga put zaraze može biti spolni odnos. Također zaraziti se može dijeljenjem predmeta sa zaraženom osobom poput šalica i čaša. (3) 

Tko izlučuje virus? 

Svi koji su zaraženi virusom. Dakle one osobe bez simptoma, ali i one koje aktualno boluju od infekcije, odnosno infektivne mononukleoze. Veće koncentracije izlučivanja virusa nalaze se kod osoba koje trenutno imaju infektivnu mononukleozu. (4)

Infektivna mononukleoza prezentira se povećanim vratnim limfnim čvorovima (bolne kuglice ispod brade, na vratu ili iza uha), povišenom tjelesnom temperaturom i grloboljom. Od popratnih simptoma prisutni su umor, bolovi u mišićima i glavobolja. Povišena tjelesna temperatura i grlobolja traju u prosjeku 10 dana, a povećani limfni čvorovi i do 3 tjedna. (5) 

Koji simptomi mogu trajati duže? 

Simptom umora može perzistirati i do mjesec dana nakon aktivne bolesti što se naziva kronični umor, a opisani su i ekstremni slučajevi do 6 mjeseci. Kronični umor češće je opisan kod ženskog spola i osoba s već poznatim poremećajima raspoloženja. (7)(8) 

Komplikacije akutne infektivne mononukleoze izrazito su rijetke, a to podrazumijeva zatvaranje dišnog puta zbog otoka ždrijela (oticanje grla onemogućuje ulazak zraka u dišne putove), što je opisano u 1% slučajeva. Tijekom infekcije može doći do povećanja slezene (organ koji se nalazi ispod lijevog rebrenog luka, ima ulogu u imunosnom sustavu) te posljedično i do puknuća slezene što je opisano u 0,5 % slučajeva. Posljedice pucanja slezene su krvarenja koja ugrožavaju život. Upravo iz navedenog razloga puknuća slezene preporuča se izbjegavanje kontaktnog sporta tri tjedna nakon mononukleoze. Rijetke komplikacije živčanog sustava opisane su kao slučajevi upale mozga ili moždanih ovojnica. (5)(9) Kao zanimljivost izdvaja se i sindrom „Alise u zemlji čudesa“, gdje je u par slučajeva u djece koja boluju od infektivne mononukleoze opisan skup simptoma poput vizualnih halucinacija (iskrivljene percepcije vlastitog tijela ili predmeta). (10) 

Kako prepoznati ozljedu slezene? 

Naglo nastali bolovi u trbuhu u području ispod lijevog rebrenog luka (lijeva polovica trbuha i leđa). Također bol može biti prenesena i prezentirati se i bolovima u lijevom ramenu. Komplikacija je češća u muškaraca u dobi ispod 35 godina i povezana je s kontaktnim sportom. (11) 

U krvnoj slici može biti povećan broj limfocita (vrsta krvnih stanica) te povećan udio atipičnih limfocita (limfociti koji nemaju normalan izgled jer su inficiranai virusom). Također, mononukleoza može uzrokovati porast jetrenih enzima jer EBV može uzrokovati i upalu jetre, ali gotovo uvijek bez posljedica. (6) Infektivna mononukleoza potvrđuje se prisutnosti protutijela (stvaraju ih imunosne stanice kako bi se borile protiv virusa) u krvi na EBV. Postoje različiti oblici protutijela koji ukazuju na aktivnu ili preboljenu infekciju EBV-a. Zlatni standard su viralni kapsidni antigen (VCA) protutijela. Također postoji test s heterofilnim protutijelima koji je brži i jeftiniji od određivanja VCA – protutijela, ali i manje precizan. (12) 

Što ako je heterofilni test protutijela negativan? 

Lažno negativan test heterofilnim protutijelima u prvom tjednu bolesti iznosi čak 25%. Kod visoke sumnje na bolest ima smisla ponavljanje testa ili provođenje testa VCA-protutijela koji je precizniji. (13) 

Liječenje infektivne mononukleoze je simptomatsko (smanjivanje simptoma bez liječenja uzroka). Simptomatsko liječenje obuhvaća dovoljan unos tekućine, pastile za grlobolju i analgetike (lijekovi protiv bolova) za snižavanje povišene tjelesne temperature. Antiviralna terapija (lijekovi protiv virusa) u ovom trenutku još ne pokazuje dovoljno uspjeha stoga nije preporučena. (14) U slučaju izrazite otečenosti ždrijela i opasnosti od zatvaranja dišnog puta, može se provesti terapija kortikosteroidima (protuupalni lijek). (15) 

Zašto ne antibiotik? 

Antibiotici ne liječe virusne infekcije. Zanimljvost je da pri primjeni antibiotika (najčešće penicilina) kod infektivne mononukleoze nastaje karakterističan osip po tijelu čiji mehanizam nastanka nije jasan. (5) 

Poseban oprez od infektivne mononukleoza mora biti kod ljudi koji već imaju oslabljen imunosni sustav kao što su, primjerice, ljudi koji imaju virus humane imunodeficijencije (HIV), urođeni nedostatak određenih imunosnih stanica (tzv. imunodeficijencije) ili koji koriste imunosupresivnu terapiju. Kod trudnica kod kojih se sumnja na infektivnu mononukleozu trebali bi se isključiti drugi uzročnici koji se mogu slično prezentirati kao EBV. Primjerice, slično EBV-u prezentiraju se i citomegalo virus (CMV), HIV i Toxoplazma koji oštećuju plod. (16) 

Što ako ste trudni i imate EBV? 

EBV ne spada u teratogene (tvar ili supstanca koja može dovesti do oštećenja ploda). (17) 

Prognoza infektivne mononukleoze je dobra, a tome ide u prilog da 90% odraslih ljudi ima EBV, ali nisu imali simptome. (18) 

Pronađite ostale zanimljive teme iz područja infektologije na Algomed upišite u tražilicu pojam “infekcije”.

Tražite pregled ili medicinsku uslugu poslužite se Algolov tražilicom.

Popis testova na virusine infekcije pronađite na poveznici.

10.12. 2023.

Obnovljeno : 03.04.2025.

Martin Novosel, dr. med. specijalizant interne medicine gastroentrologije

Literatura: 

1. Dunmire SK, Verghese PS, Balfour HH Jr. Primary Epstein-Barr virus infection. J Clin Virol. 2018 May;102:84-92. doi: 10.1016/j.jcv.2018.03.001. Epub 2018 Mar 5. PMID: 29525635.
2. Papesch M, Watkins R. Epstein-Barr virus infectious mononucleosis. Clin Otolaryngol Allied Sci (2001) 26(1):3–8. doi:10.1046/j.1365-2273.2001.00431.x
3. CDC. Epstein-Barr Virus and Infectious Mononucleosis. (2016). Available from: https:// www.cdc.gov/epstein-barr/about-mono.html.
4. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/full/10.1038/cti.2016.28
5. Balfour HH Jr, Dunmire SK, Hogquist KA. Infectious mononucleosis. Clin Transl Immunology.
   2015 Feb 27;4(2):e33. doi: 10.1038/cti.2015.1. PMID: 25774295; PMCID: PMC4346501.
6. Schechter S, Lamps L. Epstein-Barr Virus Hepatitis: A Review of Clinicopathologic Features
   and Differential Diagnosis. Arch Pathol Lab Med. 2018 Oct;142(10):1191-1195. doi: 10.5858/
   arpa.2018-0208-RA. PMID: 30281361.
7. CANDY B, CHALDER T, CLEARE AJ, et al. Predictors of fatigue following the onset of
   infectious mononucleosis. Psychological Medicine. 2003;33(5):847-855. doi:10.1017/
   S0033291703007554
8. PETERSEN1*, J.M. THOMAS2, W.T. HAMILTON3 and P.D. WHITE Risk and predictors of
   fatigue after infectious mononucleosis in a large primary-care cohortI. 1From the 1Centre for Psychiatry and 2Department of Information Services, Barts and The London, Queen Mary’s School of Medicine and Dentistry, London, and 3Academic Unit of Primary Health Care, Department of Community-Based Medicine, University of Bristol, Bristol, UK
9. Jenson HB. Acute complications of Epstein-Barr virus infectious mononucleosis. Curr Opin Pediatr. 2000 Jun;12(3):263-8. doi: 10.1097/00008480-200006000-00016. PMID: 10836164.
10. Cinbis M, Aysun S. Alice in Wonderland syndrome as an initial manifestation of Epstein-Barr
    virus infection. Br J Ophthalmol. 1992 May;76(5):316. doi: 10.1136/bjo.76.5.316. PMID:
    1390519; PMCID: PMC504267.
11. Becker JA, Smith JA. Return to play after infectious mononucleosis. Sports Health. 2014
    May;6(3):232-8. doi: 10.1177/1941738114521984. PMID: 24790693; PMCID: PMC4000473.
12. Hess RD. Routine Epstein-Barr virus diagnostics from the laboratory perspective: still
    challenging after 35 years. J Clin Microbiol. 2004 Aug;42(8):3381-7. doi: 10.1128/
    JCM.42.8.3381-3387.2004. PMID: 15297472; PMCID: PMC497621.
13. Womack J, Jimenez M. Common questions about infectious mononucleosis. Am Fam
    Physician. 2015 Mar 15;91(6):372-6. PMID: 25822555.
14. Andrei G, Trompet E, Snoeck R. Novel Therapeutics for Epstein−Barr Virus. Molecules. 2019
    Mar 12;24(5):997. doi: 10.3390/molecules24050997. PMID: 30871092; PMCID: PMC6429425.
15. Gomes K, Goldman RD. Corticosteroids for infectious mononucleosis. Can Fam Physician.
    2023 Feb;69(2):101-102. doi: 10.46747/cfp.6902101. PMID: 36813516; PMCID: PMC9945889.
16. Chiodo F, Verucchi G, Mori F, Attard L, Ricchi E. Infective diseases during pregnancy and their
    teratogenic effects. Ann Ist Super Sanita. 1993;29(1):57-67. PMID: 8129273.
17. Avgil M, Diav-Citrin O, Shechtman S, Arnon J, Wajnberg R, Ornoy A. Epstein-Barr virus
    infection in pregnancy–a prospective controlled study. Reprod Toxicol. 2008
    Aug;25(4):468-71. doi: 10.1016/j.reprotox.2008.04.004. Epub 2008 Apr 30. PMID: 18534816.
18. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK470387/