LDL, odnosno lipoproteini niske gustoće (engl. low-density lipoproteins), čestice su koje putem krvotoka prenose kolesterol (masnoću) iz jetre u druge dijelove tijela. Iz toga se može zaključiti da LDL prenosi masnoće do stanica u tijelu, ali i do stanica krvnih žila, gdje (ako ga ima previše) može dovesti do nastanka plaka (masnih naslaga koje mogu začepiti krvne žile).

LDL se može odrediti na dva načina:
1. LDL-C (LDL cholesterol) – količina kolesterola koju prenose LDL čestice. Ovo je danas standardni način mjerenja i dobro predviđa rizik od srčanih i krvožilnih bolesti.
2. LDL-P (LDL particle number) – stvarni broj LDL čestica u krvi, bez obzira na količinu kolesterola koju svaka sadrži. Ova metoda bi u budućnosti mogla biti još bolji pokazatelj rizika od bolesti, no još nije široko prihvaćena u standardnoj medicinskoj praksi, vjerojatno zbog troškova. Sada se uglavnom korisit za istraživanja.

Zašto bi ovaj LDL-P mogao postati važan, ako već imamo LDL-C?


Zato što postoje osobe koje imaju normalnu razinu LDL-C, a zapravo povišen LDL-P.Na primjer, dvije osobe mogu imati istu razinu LDL-C (kolesterola u LDL-u), ali vrlo različit broj LDL čestica (LDL-P). Jedna osoba može imati velike, „pahuljaste“ LDL čestice bogate kolesterolom, dok druga može imati mnogo manjih, gušćih čestica s manje kolesterola. U tom slučaju, osoba s manjim i brojnijim česticama imat će viši LDL-P i rizik za razvoj bolesti srca, iako joj LDL-C može izgledati “normalno”.

To je osobito važno za osobe s povišenim trigliceridima (druga vrsta masnoća u krvi) ili s metaboličkim poremećajima (poput inzulinske rezistencije ili pretilosti), jer one često imaju upravo te sitne i brojne LDL čestice koje se smatraju opasnijima.

Kod koga LDL-C može biti normalan, a rizik ipak povišen – i kako tome pristupiti ako kada NE MOŽEMO odrediti LDL-P?

Kao što je gore navedeno, LDL-C mjeri samo količinu kolesterola unutar LDL čestica, ali ne daje informaciju o njihovu broju niti o drugim vrstama štetnih čestica.
Kod osoba s povišenim trigliceridima, dijabetesom, pretilošću ili metaboličkim sindromom često se događa da LDL čestice postaju manje i gušće. To znači da ukupna količina kolesterola (LDL-C) može biti normalna, ali je broj čestica u krvi zapravo veći – što povećava rizik.

Kako nemamo mogućnost mjerenja LDL-P (broj LDL čestica), možemo si pomoći s još dva pokazatelja: non-HDL kolesterolom i ApoB-om.

– Non-HDL-C uključuje sav kolesterol u svim aterogenim česticama — LDL, VLDL, IDL i drugima — te tako pruža širu sliku ukupnog štetnog kolesterola. Računa se formulom:
Non-HDL-C = Ukupni kolesterol – HDL kolesterol.
– ApoB izravno odražava broj svih aterogenih čestica (VLDL, IDL, LDL i drugih koje sadrže apoB), jer svaka takva čestica nosi točno jednu molekulu ApoB.

Stoga se može zaključiti da su ApoB i non-HDL-C slični pokazatelji, jer oba bolje procjenjuju rizik od u situacijama kada je LDL-C nedovoljno informativan.

Što su trigliceridi i što nam govore?

Odgovor nije jednostavan, ali u svakom slučaju povišena razina triglicerida ukazuje na veći rizik za razvoj srčanih i krvnožilnih bolesti.

Povišeni trigliceridi često idu „ruku pod ruku“ s niskim LDL-C i niskim HDL-om – što se naziva aterogenom trijadom. Takav lipoproteinski profil, tipičan za osobe s metaboličkim sindromom i inzulinskom rezistencijom.
Čak i ako se LDL-C normalizira, prisutnost povišenih triglicerida upućuje na „kvar“ u metabolizmu lipida, koji povećava količinu aterogenih ostataka (remnant čestica).

Važno je naglasiti da smanjenje ukupnih triglicerida u terapiji jest korisno, ali razina triglicerida pokazuje ukupnu masu triglicerida u cirkulaciji, a ne izravno broj aterogenih čestica.
Iz toga proizlazi da različiti genetski i metabolički mehanizmi mogu dovesti do njihove povišene razine – što objašnjava i različite odgovore na terapiju, poput fibrata ili omega-3 masnih kiselina.

Sve navedeno ukazuje na dodatnu vrijednost mjerenja triglicerida u cjelovitijoj procjeni poremećaja metabolizma lipida.

(1)(2)

Pokušajmo navedeno sažeti kroz dva primjera:

Primjer 1


Osoba ima povišen LDL-C. U tom slučaju, liječnik prema ukupnom kardiovaskularnom riziku (određivanje ostalih čimbenika rizika, npr. krvni tlak, šećer itd. ) preporučuje mjere s ciljem sniženja LDL-C vrijednosti.

Primjer 2

Osoba ima normalan LDL-C, ali ima povišenu tjelesnu masu, dijabetes ili predijabetes. Tada je potrebno dodatno procijeniti rizik. U takvih pacijenata često su prisutne promjene u sastavu lipoproteina: povišeni trigliceridi, sniženi HDL te normalan LDL-C. Budući da standardno određivanje LDL-C ne odražava broj čestica, preporučuje se dodatno određivanje non-HDL-kolesterola i apolipoproteina B (ApoB). Non-HDL-C i ApoB bolje prikazuju stvarni broj aterogenih lipoproteina u krvi, osobito u stanjima s povišenim trigliceridima. Ako su ApoB i non-HDL-C povišeni, čak i uz uredan LDL-C, riječ je o riziku koji također zahtijeva liječenje.

Što je lipoprotein(a)?


U revidiranoj verziji ESC/EAS smjernica, lipoprotein(a) po prvi se put prepoznaje kao neovisan čimbenik kardiovaskularnog rizika (rizik oboljenja srčanih i krvožilnih bolesti). Stoga se preporučuje određivanje Lp(a) prilikom procjene ukupnog kardiovaskularnog rizika. Kardiovaskularni rizik (npr. srčani ili moždani udar) počinje kontinuirano rasti već pri vrijednostima oko 20 mg/dL. Kada koncentracija Lp(a) premaši 50 mg/dL, povećava se vjerojatnost razvoja srčanih i krvožilnih bolesti.

Prijeđimo sada na laboratorijske vrijednosti:

Nakon što se analizom krvi dobiju svi važni parametri, sljedeći korak je procjena ukupnog kardiovaskularnog rizika. U obzir se pritom uzimaju i drugi čimbenici kao što su krvni tlak, šećerna bolest, pušenje, nasljedna opterećenost i opće zdravstveno stanje. Na temelju te procjene određuje se treba li osoba terapiju, koliko intenzivnu i koje ciljne vrijednosti treba postići.

Za više informacija o tome kako se određuje razina rizika, preporučujemo da pročitate naš blog: Rizici za srce i krvne žile.

LDL-C: Kod osoba s vrlo visokim rizikom (npr. već preboljeli srčani ili moždani udar, ili imaju više ozbiljnih rizičnih faktora), cilj je sniziti LDL-C („loš kolesterol“) za najmanje 50% u odnosu na početnu vrijednost, te postići vrijednost manju od 1,4 mmol/L (55 mg/dL). Kod osoba s visokim rizikom, cilj je također sniziti LDL-C za više od 50% te spustiti vrijednost ispod 1,8 mmol/L (70 mg/dL). Kod umjerenog rizika, LDL-C bi trebao biti ispod 2,6 mmol/L (100 mg/dL), a kod niskog rizika ispod 3,0 mmol/L (116 mg/dL).

Non-HDL-C: Kod vrlo visokog rizika, cilj je vrijednost manja od 2,2 mmol/L (85 mg/dL), kod visokog rizika ispod 2,6 mmol/L (100 mg/dL), a kod umjerenog rizika ispod 3,4 mmol/L (130 mg/dL).

Apolipoprotein B (ApoB): Kod vrlo visokog rizika cilj je ApoB manji od 65 mg/dL, kod visokog manji od 80 mg/dL, a kod umjerenog manji od 100 mg/dL.

Trigliceridi nemaju strogo određenu ciljnu vrijednost, ali razina ispod 1,7 mmol/L (150 mg/dL) se smatra poželjnom i povezuje se s nižim rizikom. Ako su trigliceridi povišeni, potrebno je dodatno analizirati ostale parametre i prilagoditi liječenje.

(1)

Koje mjere životnog stila imaju najveći utjecaj na pojedine skupine masnoća u krvi i lijekovi te suplementi biti će obrađeni u zasebnom blogu.

Algomed donosi povezne teme:

O debljini na: Kako smršavjeti?
O krvnom tlaku na: Krvni tlak
O poznatoj DASH dijeti na: DASH dijeta
O pušenju i niktonskim proizvodima pročitajte na: IQOS i E-cigarete

Pronađite željenu medicinsku uslugu na Algolov tražilici.

6/2025

Martin Novosel, dr. med.

Literatura:

1. ESC (European Society of Cardiology) and EAS (European Atherosclerosis Society) guidelines on dyslipidemias is: “2019 ESC/EAS Guidelines for the management of dyslipidaemias
2. Laufs U, Parhofer KG, Ginsberg HN, Hegele RA. Clinical review on triglycerides. Eur Heart J. 2020 Jan 1;41(1):99-109c. doi: 10.1093/eurheartj/ehz785. PMID: 31764986; PMCID: PMC6938588.