Funkcionalna dispepsija

“Brza Traka” – brzo informiranje

“Želim znati više” – detaljnije informiranje

Tražite gastroenterologa?

PROBAVA•  9 MIN

Brza Traka

U jednoj rečenici, što je funkcionalna dispepsija?

Funkcionalna dispepsija je kronični poremećaj gornjeg dijela probavnog sustava koji uzrokuje bol, žarenje, osjećaj punoće i preranu sitost, a bez otkrivene strukturne bolesti.

Kako se postavlja dijagnoza funkcionalne dispepsije?


Dijagnoza se postavlja kada su ispunjeni Rome IV kriteriji (odjeljak „želim znati više“) i kada se isključe organski uzroci koji mogu uzrokovati slične simptome.

Zašto se ponekad propisuje samo terapija, a ne radi daljnja dijagnostika?


U takvim slučajevima najčešće se pokušava terapija lijekovima protiv želučane kiseline (IPP), što ima smisla kod mlađih osoba (<45 godina) bez alarmantnih simptoma (simptomi koij upućuju na teške boelsti). Ako tegobe ne reagiraju na IPP, slijedi daljnja dijagnostika, obično gastroskopija.

Kako to izgleda u praksi kada se krene u obradu?


Ako je pacijent mlađa osoba, može se pokušati s terapijom (pitanje iznad). Ako simptomi ne reagiraju, provodi se gastroskopija, koja isključuje prije svega ulkus („čir“) ili promjene na želucu i jednjaku (refluks) te uključuje dijagnostiku na Helicobacter pylori (bakterija). Ako se NE nađu abnormalnosti, postavlja se sumnja na funkcionalnu dispepsiju.

U dijagnostičkom algoritmu liječnik može, ovisno o simptomima, proširiti dijagnostiku: ako prevladavaju klasični simptomi koji upućuju na ostale organske uzroke, nakon gastroskopije mogu se učiniti dodatni testovi poput manometrije, H2-testova, pH-mjerenja itd. (Više u odjeljku „Želim znati više“)

Ako navedeni postupci ne potvrde organsku bolest, liječnik s velikom sigurnošću može govoriti o funkcionalnoj dispepsiji i odlučiti o liječenju.

Liječenje obuhvaća više mogućnosti koje se mogu i kombinirati. Bitno je naglasti da je to proces koji traje. Ne radi se samo o primjeni jednog lijeka. Prva linija obično uključuje nemedikamentarne mjere (edukacija, prehrana i smanjenje stresa) i biljne pripravke (STW-5, menta i kim) koji često značajno ublaže simptome. Farmakološko liječenje uključuje antisekretorne lijekove (PPI ili H2-blokatore) kod izraženih „kiselo“-vezanih simptoma i kratkotrajne prokinetike (npr. domperidon i metoklopramid) kod usporenog pražnjenja želuca. Druga linija uključuje neuromodulatore (antidepresivi), poput niskih doza amitriptilina. Paralelno se često uvodi psihoterapija (CBT, hipnoza) koja dodatno smanjuje simptome.

Koje su teorije iza funkcionalne dispepsije?


Funkcionalna dispepsija je složeno stanje koje se može „objasniti“ biopsihosocijalnim modelom. Mehanizmi koji se najčešće spominju uključuju poremećaje motiliteta želuca i dvanaesnika, pojačanu osjetljivost na bol, promjene u crijevnoj barijeri i imunološkom sustavu, disfunkciju enteričkog živčanog sustava te promjene u centralnoj obradi osjeta. Na ove mehanizme utječu stres, traume, psihički poremećaji, genetski čimbenici i gastroenteralne infekcije. Danas se često spominju i mikrobiota ili pojam „leaky gut“, no nije dokazano da postoji samo jedan jedini uzrok niti da bi rješavanje samo jednog mehanizma riješilo sve simptome. Važno je shvatiti da funkcionalna dispepsija ne može biti objašnjena jednom teorijom i da se ne treba fiksirati na jedan model pokušavajući njime objasniti sve tegobe, što vrijedi i za liječnike i za pacijente.

Želim znati više

Funkcionalna dispepsija čest je poremećaj koji može značajno narušiti kvalitetu života i predstavlja dijagnostički izazov. Iako simptomi mogu biti vrlo uporni, ne skraćuju životni vijek. Sličan poremećaj, ali s drugačijim simptomima i u području crijeva, mnogima je poznat kao sindrom iritabilnog crijeva. Kod funkcionalne dispepsije tegobe se, međutim, javljaju u području želuca.

Za dijagnozu su potrebni prije svega strpljenje, dobra suradnja i povjerenje između pacijenta i liječnika. U ovom blogu usmjerit ćemo se na praktičan i aktualan pregled dijagnostike i liječenja funkcionalne dispepsije prema novim smjernicama objavljenima u Njemačkoj 2025. godine, bez preopterećivanja teorijskim detaljima.

Funkcionalna dispepsija zahvaća više od 20% populacije, a dijagnosticira se prema Rome IV kriterijima temeljenim na simptomima.

Rome IV kriteriji za dijagnozu funkcionalne dispepsije zahtijevaju da je jedan ili više simptoma prisutan najmanje tri mjeseca, s početkom prije šest mjeseci, uz uredan nalaz gastroskopije, odnosno bez dokaza strukturne bolesti.

Simptomi uključuju: neugodu ili bol u gornjem dijelu trbuha, žarenje u epigastriju, osjećaj težine i punoće nakon jela te preranu sitost koja onemogućuje normalan obrok.

Postoje dva podtipa:


Epigastrični bolni sindrom (EPS) – bol ili žarenje u epigastriju najmanje jedan dan u tjednu.


Postprandijalni dispepsijski sindrom (PDS) – postprandijalna punoća ili prerana sitost najmanje tri dana u tjednu.
Potporni znakovi uključuju promjene u intenzitetu simptoma nakon jela ili natašte, nadutost u gornjem dijelu trbuha, podrigivanje i mučninu.

* Dodatno
Žgaravica (Refluks) nije dio dispepsije, ali se može javiti istovremeno.
Promjene stolice nisu obilježje dispepsije, ali se može javiti istovremeno.
= Funkcionalna dispepsija može se pojavljivati zajedno s refluksom ili sindromom iritabilnog crijeva.

(1) (2)

 

Što očekivati od gastroskopije?

Premda gastroskopija otkriva ulkuse u oko 2,5–5 % želuca i dvanaesnika te ezofagitis (upala jednjaka) u približno 14 % slučajeva, <1% tumori, kod više od 70 % bolesnika s dispepsijom nalazi su negativni, što često upućuje na funkcionalnu dispepsiju.

Svim bolesnicima s pozitivnim testom (test koji se provodi često u sklopu gastroskopije) na Helicobacter pylori preporuča se eradicacija (liječenje). Iako se kod samo 10–15 % bolesnika uklanjanjem H. pylori trajno poboljšaju simptomi, terapija je uputna jer sprječava komplikacije H. Pylori-infekcije, poput ulkusa, krvarenja te tumora želuca, uključujući karcinom i limfom!

Dodatne pretrage:
Okvirno, s obzirom na simptome, može se razmotriti dodatna dijagnostika nakon gastroskopije.

– Kada simptom jasno upućuju narefluks može se provesti 24-satna pH-metrija i 24-satna impedancijska mjerenja, a eventualno i ezofagusna manometrij.
– Ako je primarna tegoba nadutost u gornjem dijelu trbuha,može se provesti H2-test daha za isključenje netolerancije na ugljikohidrate i bakterijske kolonizacije.
– Kod jakih tegoba koje upućuju na gastroparezu preporučuju se scintigrafija pražnjenja želuca ili 13C-testovi (13C-oktanoična kiselina, 13C-acetat).
– Ako tegobe upućuju na poremećaj osjetljivosti i akomodacije želuca, mogu se učiniti barostat ili test pijenja (voda ili tekući obrok).
Kod sumnje na generalizirani poremećaj gastrointestinalne motilitete primjenjuje se proširena dijagnostika motiliteta, uključujući ezofagusnu i antroduodenalnu manometriju. 
– Pokazatelji sistemske bolesti zahtijevaju proširenu laboratorijsku dijagnostiku,
– Kod vrlo restriktivnog prehrambenog ponašanja razmatra se poremećaj prehrane, pri čemu upitnici poput SCOFF screening upitnika s pet pitanja mogu pomoći u prepoznavanju. (Npr. bulimija ili anoreksija)

Opet naglašavamo: funkcionalna dispepsija je bolest isključenja. Dijagnoza se postavlja tek kada se isključe organski trenutno dokazivi poremećaji. Drugim riječima, ako se pronađu bilo kakvi strukturni ili organski uzroci, ne radi se o funkcionalnoj dispepsiji. Tek kad takvi poremećaji budu isključeni, može se postaviti dijagnoza funkcionalne dispepsije.

 

Pristup liječenju funkcionalne dispepsije

Empatičan pristup: Ključno je uspostaviti povjerenje i jasno komunicirati. Važno je objasniti da se simptomi shvaćaju ozbiljno, iako nije dokazano organsko oštećenje. Temelj liječenja je edukacija – pojašnjenje uloge mozga u kontroli boli i probave te biopsihosocijalnog modela bolesti. Empatija i detaljno objašnjavanje svih pretraga i terapija znatno poboljšavaju suradnju i zadovoljstvo.
Razgovor o simptomima: Treba poticati otvoreno opisivanje tegoba i zabrinutosti. Strah od raka želuca često je prisutan, stoga je važno naglasiti da je malignitet u dispepsiji bez alarma vrlo rijedak (<1%).
Savjetovanje o prehrani i životnom stilu: Preporučuje se vođenje dnevnika prehrane i tegoba radi identifikacije specifičnih okidača. Savjetuje se konzumacija manjih obroka, izbjegavanje prejedanja, masne i začinjene hrane te ograničenje kave, alkohola i duhana. Naglašava se važnost redovitog ritma obroka i adekvatne hidratacije. U povoljnom raspoloženju potiče se blaga aerobna tjelovježba jer fizička aktivnost može ublažiti tegobe.
Suradnička komunikacija: Cilj je kontrola simptoma i poboljšanja kvalitete života, a ne trenutno potpuno izlječenje. Predviđa se praćenje i prilagođavanje terapije prema potrebi. Strpljivost je važna, jer učinak lijekova i promjena navika često dolazi tek nakon dva do tri mjeseca. Dugoročno, 40–50 % osoba s funkcionalnom dispepsijom bilježi značajno poboljšanje simptoma.

 

Okvirno o terapijskim mogućnostima

Biljna terapija
Biljni pripravci često se koriste kao prva linija liječenja funkcionalne dispepsije. Kombinacija pripravaka STW-5 (Iberis amara i druge biljne komponente) ili ulje lista paprene metvice s uljem kumina dokazano ublažava dispeptične simptome. Ovi pripravci značajno smanjuju epigastričnu bol, osjećaj punoće i preranu sitost, a pritom nemaju ozbiljnih nuspojava. Zbog dobre učinkovitosti i sigurnosti ubrajaju se među prve opcije liječenja funkcionalne dispepsije.

Antisekretorna terapija: Ako prevladavaju žgaravica ili regurgitacija, koriste se inhibitori protonske pumpe (omeprazol, pantoprazol i drugi) ili H2-blokatori. PPI obično nisu učinkoviti kada dominiraju simptomi nadutosti ili bol bez žgaravice, ali mogu značajno ublažiti tegobe povezane s povećanom želučanom kiselinom i refluksom. Ako nema odgovora na terapiju, PPI se prekidaju nakon nekoliko tjedana. Dodatno, antacidi i alginati (npr. alginati s natrijem) mogu privremeno olakšati simptome.
Prokinetici: Lijekovi koji potiču motilitet želuca (npr. domperidon, metoklopramid) mogu poboljšati osjećaj nadutosti i mučnine kod usporenog pražnjenja želuca ili poremećaja akomodacije. Koriste se kratkoročno zbog rizika od nuspojava. U nekim zemljama nisu registrirani za funkcionalnu dispepsiju, ali se mogu probno primijeniti ako nema kontraindikacija.

Neuromodulatori (second-line terapija): Ako osnovna terapija nije dovoljna, mogu se razmotriti niskodozni psihotropni lijekovi. Primjerice, amitriptilin može ublažiti bol i poboljšati apetit kod rezistentnih bolesnika. Sličan učinak pokazuju mirtazapin i sulpirid – smanjuju visceralnu senzitivnost te promiču san i raspoloženje kod osoba s anksioznošću. Terapija se obično provodi barem 8–12 tjedana prije procjene učinkovitosti, uz praćenje nuspojava.

Psihoterapija i mind-body tehnike: Zbog biopsihosocijalne prirode funkcionalne dispepsije preporučuje se psihološki pristup u mnogim slučajevima. Kognitivno-bihevioralna terapija, hipnoterapija ili vježbe disanja mogu značajno smanjiti simptome i tjeskobu. Metaanalize pokazuju da psihoterapija ublažava ukupne dispeptične tegobe i poboljšava kvalitetu života. Ovaj pristup se često primjenjuje paralelno s medikamentoznom terapijom, posebno kod izraženog psihičkog stresa.

Dodatne opcije (dokazi nisu snažni): U slučajevima upornih simptoma mogu se probati manje uobičajene metode, poput akupunkture, hipnoze. Razmatra se i primjena probiotika ili kratkotrajni rifaksimina.

(2)

Tražite gastroskopiju?

Pročitajte naše ostale blogove : Algomed

 

 

11/25

Martin Novosel, dr. med 

 

Literatura:

1. Francis P, Zavala SR. Functional Dyspepsia. [Updated 2024 Jun 8]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2025 Jan-. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK554563/
2. S1-Leitlinie der Deutschen Gesellschaft für Neurogastroenterologieund Motilität (DGNM) zur funktionellen Dyspepsie (Reizmagen),einer Disorder of Gut-Brain Interaction (DGBI)Guideline on functional dyspepsia, a disorder of gut-brain-interaction(DGBI): S1 Guideline of the German Society for Neurogastroenterologyand Motility (DGNM)