Zatezanje trbuha, poznato i kao abdominoplastika ili „tummy tuck”, kirurški je zahvat kojim se uklanja višak kože i potkožnog masnog tkiva s područja trbuha. Namijenjen je osobama koje imaju opuštenu kožu i oslabljene trbušne mišiće koji više ne mogu vratiti svoj prirodni tonus. Zahvat se često kombinira s liposukcijom radi uklanjanja viška masnog tkiva.

Abdominoplastika je jedan od najčešće izvođenih estetskih zahvata oblikovanja tijela u svijetu. Njezina je svrha poboljšati oblik i izgled trbušne stijenke uklanjanjem viška kože i masnog tkiva te, prema potrebi, učvršćivanjem trbušne muskulature. Od prvih opisa početkom dvadesetog stoljeća tehnika je prošla brojne dorade kako bi se povećala sigurnost zahvata, smanjio rizik komplikacija te poboljšali funkcionalni i estetski rezultati.

Odabir kandidata za zahvat

Pravilan odabir pacijenata jedan je od najvažnijih čimbenika uspješnog ishoda operacije. Prije zahvata potrebno je prikupiti detaljnu medicinsku anamnezu, uključujući osobnu i obiteljsku povijest poremećaja zgrušavanja krvi te pregled svih lijekova koje pacijent uzima, osobito antikoagulansa (lijekovi protiv zgrušavanja krvi) i imunosupresiva (npr. kortikosteroidi, biološka terapija itd.).

Važan je i uvid u životne navike, posebno pušenje i korištenje električnih cigareta, jer značajno utječu na cijeljenje rana nakon operacije. Preporučuje se prestanak pušenja najmanje četiri tjedna prije i četiri tjedna nakon zahvata.

Tijekom pregleda procjenjuju se kvaliteta kože, prisutnost osipa te opseg spuštanja viška kože i masnog tkiva na trbuhu. Stupanj opuštenosti kože i njezin položaj važni su za planiranje operacije i konačni rezultat. Prema procjeni liječnika mogu se učiniti laboratorijske pretrage kojima se procjenjuje nutritivni status organizma, uključujući razinu albumina, prealbumina, vitamina te osnovne krvne i biokemijske nalaze.

Kontraindikacije

Abdominoplastika se ne preporučuje osobama kod kojih postoje stanja koja značajno povećavaju rizik operacije ili anestezije.

Apsolutne kontraindikacije uključuju:
• aktivnu infekciju

• nekontrolirane kronične bolesti
• nestabilne poremećaje zgrušavanja krvi

• loše reguliran dijabetes (šećerna bolest)

• trudnoću

• nedovoljnu potporu trbušne stijenke

• psihološke poremećaje poput nerealnih očekivanja ili tjelesnog dismorfnog poremećaja

Relativne kontraindikacije uključuju:

• pušenje

• pretilost

• imunosupresiju

• loš nutritivni status

• prethodne operacije trbuha

Posebno su važne ranije otvorene operacije poput uklanjanja žučnog mjehura, operacija jetre ili bubrega izvedenih kroz velike rezove, jer mogu narušiti opskrbu krvlju gornjeg dijela trbušne stijenke. Temeljita procjena i optimizacija svih rizičnih čimbenika ključne su za smanjenje komplikacija i postizanje dobrog rezultata.

Moguće komplikacije

Ukupna stopa komplikacija nakon abdominoplastike kreće se između 10 i 20%. Kod osoba koje su izgubile veliku količinu tjelesne težine može doseći i 30 do 50 %.

Najčešće komplikacije uključuju:

• serom (5 do 43 %)

• infekciju (3 do 14 %)

• hematom (3 do 7 %)

• nekrozu kože (1,6 %)

• duboku vensku trombozu (manje od 1 %)

• ožiljke, bolove, probleme s pupkom i izbijanje šavnog materijala

Serom
Serom predstavlja nakupljanje bistre tekućine ispod odignutog kožnog režnja nakon operacije. Rizik se može smanjiti očuvanjem Scarpine fascije i primjenom progresivnih šavova koji raspoređuju napetost tkiva. Veći rizik imaju osobe s povišenim indeksom tjelesne mase, nakon velikog gubitka težine, prethodnih operacija trbuha, nedovoljnog unosa proteina te kod opsežnijeg odvajanja tkiva tijekom zahvata.

Infekcija
Infekcije operacijskog područja najčešće uzrokuju bakterije koje prirodno nastanjuju kožu, ali ponekad mogu biti prisutni i crijevni mikroorganizmi. Rizik povećavaju pothlađenost tijekom operacije, neadekvatna primjena antibiotika, narušavanje sterilnih uvjeta, dulje trajanje operacije, imunosupresija, pothranjenost, pušenje i pretilost. U rijetkim slučajevima mogu se razviti teške i životno ugrožavajuće infekcije poput nekrotizirajućeg fasciitisa.

Hematom
Hematom je nakupina krvi u operiranom području koja najčešće nastaje zbog nedovoljno zaustavljenog krvarenja. Osim što može uzrokovati pritisak na tkiva i povećati rizik od nekroze, hematom predstavlja pogodno mjesto za razvoj bakterija i može usporiti cijeljenje.

Nekroza kože
Nekroza kože jedna je od ozbiljnijih komplikacija. Najčešće nastaje zbog oštećenja krvnih žila tijekom operacije ili zbog pretjerane napetosti kože nakon uklanjanja viška tkiva. Najosjetljivije područje nalazi se u donjem središnjem dijelu trbuha, na mjestu gdje se spajaju kožni režnjevi. Rizik dodatno povećavaju pušenje, pretilost, dijabetes i povišen krvni tlak.
Posebno je značajna nekroza pupka jer može ozbiljno narušiti estetski izgled trbuha.

Meralgija parestetika
Rijetka, ali poznata komplikacija nastaje zbog ozljede lateralnog femoralnog kožnog živca. Može uzrokovati utrnulost, trnce, peckanje, žarenje ili pojačanu osjetljivost vanjske strane bedra. Učestalost se procjenjuje između 1,36 i 1,94 %.

Klinički značaj
Abdominoplastika je danas jedan od najčešće izvođenih zahvata oblikovanja tijela. Posebno je važna za osobe nakon velikog gubitka težine, nakon trudnoće te kod promjena povezanih sa starenjem. Sve veći broj barijatrijskih operacija, široka primjena GLP-1 (npr. Ozempic) lijekova za mršavljenje i promjene životnih navika doveli su do povećane potrebe za uklanjanjem viška trbušnog tkiva. Zbog toga broj izvedenih abdominoplastika i dalje raste.

Osnovni pregled kirurških tehnika

Postoji više tehnika abdominoplastike, a izbor ovisi o anatomiji pacijenta, količini viška kože i masnog tkiva te procjeni kirurga. Konačnu odluku potrebno je donijeti u razgovoru s operaterom.

Klasična abdominoplastika
Najčešće izvođena metoda. Uključuje vodoravni rez u donjem dijelu trbuha, odvajanje kože i potkožnog tkiva od trbušne stijenke, učvršćivanje razdvojenih ravnih trbušnih mišića po potrebi te uklanjanje viška kože i masnog tkiva. Pupak se premješta na novi položaj kako bi odgovarao novom obliku trbuha.

Mini abdominoplastika
Koristi kraći rez smješten niže na trbuhu i ne zahtijeva premještanje pupka. Najprikladnija je za osobe koje imaju višak kože uglavnom u donjem dijelu trbuha.

Fleur-de-Lis abdominoplastika
Osim vodoravnog reza koristi i okomiti rez po sredini trbuha. Omogućuje uklanjanje viška kože u vodoravnom i okomitom smjeru. Poznata komplikacija ove metode jest otežano cijeljenje na mjestu gdje se dva reza sijeku.

Cirkumferencijalna abdominoplastika
Poznata i kao belt lipektomija. Omogućuje oblikovanje tijela u punom opsegu od 360 stupnjeva te se često kombinira sa zatezanjem bedara i podizanjem stražnjice.

Reverzna abdominoplastika
Namijenjena je osobama koje imaju višak kože prvenstveno u gornjem dijelu trbuha. Rez se postavlja u području ispod dojki.

Alogmed

 06/26

Literatura:
1. Dawson-Amoah K, Kelecy M, Szymanski KD. Abdominoplasty. [Updated 2026 Mar 3]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2026 Jan-. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK431058/

Prosječno vrijeme začeća kod zdravog para u prosjeku nastaje nakon 8 mjeseci redovitog nezaštićenog spolnog odnosa.
Neplodnost se definira kao nemogućnost začeća nakon jedne godine nezaštićene spolne aktivnosti. Neplodnost je u porastu u svijetu zbog više različitih čimbenika.

Uzrok neplodnosti moguće je pronaći kod žene ili muškarca, ponekad oboje.
Ženski spolni sustav može imati uzrok u reproduktivnim organima (urođena stanja), sistemske bolesti ili psihološki čimbenici.
Muška neplodnost može se podijeliti u tri kategorije. Neopstruktivna (problem sa stvaranjem spermija), opstruktivni uzroci (spermiji imaju poteškoću prolaska spolnim sustavom) te poteškoće spolnog odnosa kod kojih ne dolazi do erekcije i ejakulacije.
Kod 10% – 15% osoba uzrok neplodnost ostaje nepoznat (idiopatski).

Neuspješno planiranje obitelji ima negativne učinke na osjećaje pojedinca i mnogi parovi opisuju razdoblje dijagnoze i liječenja neplodnosti kao najstresnije razdoblje u njihovom životu.
Mogućnost začeća usko je povezana sa samopoštovanjem, slikom o sebi te seksualnosti.
Spolni odnosi mogu izgubiti spontanost i erotsku vrijednost jer glavni cilj postaje začeće. To može uzrokovati određene seksualne disfunkcije. Zbog točno određenog vremena i učestalosti potrebe za spolnim odnosom sam čin postaje reguliran, kontroliran i parovi često imaju osjećaj da je tim liječnika također prisutan za vrijeme spolnog odnosa. (1)

Postoji širok raspon čimbenika koji se povezuju s neplodnosti muškaraca i žena, uključujući fizičke tegobe, način života, genetski sastav, psihološke probleme te hormonske poremećaje iz nepoznatog razloga. Utjecaj stresa na psihu i endokrinološke promjene reproduktivnog sustava istražuje se desetljećima, što je dovelo do otkrića raznih uloga hormona kao što su: kortizol, katekolamini, vazopresin, gonadotropini, hormoni štitnjače, hormon rasta, prolaktin te inzulim kod mehanizma stresa. Promjene nekih od navedenih hormona uočeni su kod neplodnosti.
To je dovelo do potrebe za istraživanjem utjecaja hormona stresa na neplodnost.

Meta analiza Hodgsona RM i suradnika koristi podatke više studija slučaja i kontrole s oko 400 ispitanika ukupno te navodi da je samo jedno od istraživanja utvrdilo povišene razine kortizola u grupi s povećanom neplodnosti. Osim toga, spominje se i prijašnja meta analiza kod koje je 7 od 11 istraživanja imalo skupine s povišenim kortizolom kod neplodnosti.

Zbog različitih rezultata istraživanja koji dolaze od različitih provođenja istraživanja, malih uzoraka i slično, nije jasno dovodi li povišena razina kortizola neplodnost kod muškaraca i žena. (2)

Iako još uvijek ne postoji jasan dogovor liječnika oko posljedica infekcije Chlamydiae trachomatis (klamidija), u ovom sustavnom pregledu nalazi se bitna poveznica između prethodne infekcije klamidijom i neplodnosti kod žena.
Dokazi pokazuju da bi neplodnost trebala nastati kao posljedica oštećenja jajovoda, ali potrebna su dodatna istraživanja za utvrđivanje oštećenja na molekularnoj razini.
Zaključno, autori smatraju da je probir na klamidiju izrazito bitno i opravdano kod otkrivanja uzroka neplodnosti. (3)

Tražite li pretragu na spolne bolesti?

Tjelesna aktivnost potencijalni je kandidat koji se sve češće koristi za liječenje neplodnosti.
WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) definira tjelesnu aktivnost kao svako pokretanje tijela nastalo djelovanjem mišića uz potrošnju energije te preporučuje više od 150 minuta visoke tjelesne aktivnosti tjedno za smanjenje rizika reprodukcije.

Kada se propiše kao terapija, tjelesna aktivnost je jeftin i univerzalan lijek s minimalnim mogućim nuspojavama. Fizička aktivnost djeluje na biološke i psihološke mehanizme jačanjem antioksidansne obrane te smanjenjem upale tjelesnih tekućina, tkiva i organa.

Meta analiza Xiea F i suradnika, koja je ukupno uključila 12,580 slučajeva, pokazala je da visoke razine tjelesne aktivnost smanjuju rizik od neplodnosti u usporedbi s niskom razinom tjelesne aktivnost kod muškaraca i žena.

Istraživanje navodi da bi umjerena aktivnost također mogla sniziti rizik od neplodnosti u usporedbi s niskom razinom tjelesne aktivnosti.
Međutim, visoka tjelesna aktivnost pokazala je mali dodatni rizik za neplodnosti u odnosu na umjerenu tjelesnu aktivnost (nije dobro ni previše tjelesne aktivnosti).

Veliki broj nedavnih meta analiza pokazao je da tjelesna aktivnost smanjuje rizik od endometrioze te da povećava mogućnost začeća kod sindroma policističnih jajnika. (4)

Najčešći uzroci neplodnosti kod žena su poremećaji ovulacije i bolesti jajovoda (25%). Najčešći uzročnik neplodnosti zbog izostanka ovulacije je policistični sindrom jajnika (PCOS), ukupno 80% poremećaja ovulacije.

Neplodnost zbog neprohodnosti jajovoda nastaje zbog priraslica u zdjelici, često nakon spolno prenosivih bolesti.
Endometrioza također može uzrokovati nastanak priraslica zbog nastanka upale te ožiljka.
Dodatno, neplodnost kod žena raste s dobi, od ukupne prevalencije (broj neplodnih žena od ukupnog broja žena) od 1% s 25 godina do 55 % s 45 godina.
Životne navike koje mogu štetno djelovati na plodnost uključuju nezdravu prehranu, pretilost, pušenje, stres i konzumaciju alkohola.

Liječenje ženske neplodnosti ovisi ovisno o dijagnozi i može uključivati praćenje, operaciju ili medicinski potpomognutu oplodnju.
Operacija je invazivna, dok samo praćenje može biti neučinkovito kada već postoje mogućnosti liječenja za neke bolesti.

Medicinski potpomognuta oplodnja uključuje poticanje ovulacije, potaknutu inseminaciju te in vitro oplodnju (IVF). Sami postupci su skupi, ne izvode se u svim centrima te otprilike 29% postupaka rezultira rođenjem živog djeteta kod prijenosa svježe jajne stanice.

Zajedno, ovi izazovi ističu potrebu pronalaska ispravne terapije kako bi se poboljšala plodnost žene uz minimalan trošak i komplikacije.

Mnoge žene se zbog toga koriste dodatne terapije, kao što su suplementi. Neki podaci navode da između 50 i 70 % žena u Australiji, Singapuru i Nizozemskoj koriste suplemente prije začeća.

U ovom istraživanju promatrao se učinak: inozitola, N-acetilcisteina, vitamina D, NAC, L-arginina, L-karnitina, koenzim q10, melatonin, kompleks vitamina B, vitamin C, vitamin E i više mikronutrijenata.

Folna kiselina koristi se kao dokazana metoda za sprječavanje poremećaja neuralne cijevi te se u nekim od navedenih istraživanjima koristila kao “standardna terapija”. Dva su istraživanja koristila metformin kao standardnu terapiju.

Ukupno, dokazi o korištenju navedenih suplemenata su iznimno niski te nije pronađena poveznica s povećanjem živorođene djece. Učestalost začeća možda se povećava korištenjem L-karnitina, koenzima q10, melatonina, mio-inozitola, NAC te vitamina D, iako su dokazi vrlo nesigurni, osim kod L-arginina, kompleksa vitamina B te vitamina C i E.

Iako su se nuspojave slabo prijavljivale, postoji niska do vrlo niska vjerojatnost da korištenje NAC, vitamina D i antioksidansa nije dovelo do više pobačaja, višestrukih ili ektopičnih trudnoća.
Kod većine ishoda koji su se pratili, dostupni dokazi su bili niske ili vrlo niske kvalitete zbog ograničenog broja i kvalitete uključenih istraživanja. Zbog toga je rezultate potrebno tumačiti s oprezom.
Dostupni dokazi nisu dovoljni za preporuku suplementacije za poboljšanje ženske plodnosti zbog niske razine dokaza, učinkovitosti i sigurnosti terapije. Međutim, trenutno nema ni dokaza da ovi suplementi predstavljaju nekakav rizik ili štetu. Zbog toga su potrebna dodatna kvalitetna randomizirana kontrolirana ispitivanja kako bi se utvrdila korist i moguća šteta kod korištenja suplemenata za liječenje neplodnosti kod žena, koje pokušavaju začeti prirodnim putem ili korištenjem medicinski potpomognute oplodnje. (5)

Kod neplodnosti muškaraca, najčešći uzrok čine primarni defekti testisa (65%-80%). Oni označavaju poremećaj broja i kvalitete spermija bez jasnog uzroka.
Idiopatski uzročnici (nepoznat uzrok) čini 10%-20% uzročnika neplodnosti, poremećaji transporta spermija 5% (npr. nakon vazektomije) te endokrini poremećaji koji čine 2%-5% (uglavnom zbog hipogonadizma – smanjene funkcije testisa).

Postoje brojni uzročnici koji se mogu svrstati u iznad navedene kategorije, a ovo je samo kratak popis.

Izloženost kemikalijama, pesticidima, pušenje, alkohol, droge, spolne bolesti (klamidija, sifilis, gonoreja), endokrini poremećaji (Kallmanov sindrom, trauma glave, nakon zračenja mozga, suplementacija testosteronom, hipertireoza itd.), genetski poremećaji, tumori (tumori samog testisa ili hipofize), seksualna disfunkcija (izostanak ejakulacije, nemogućnost erekcije itd.), imunološki uzroci, stanja nakon kirurških zahvata itd.

Izlječivi uzročnici prisutni su u otprilike 18% slučajeva (varikokela, izloženost toksinima, seksualna disfunkcija itd.).

Uzročnici koje nije moguće izliječiti iznose oko 70% slučajeva (oligozoospermia, astenozoospermia, teratozoospermia, normospermia i sl.) Kod njih je uglavnom potrebna neka vrsta medicinski potpomognute oplodnje.

Neizlječiva stanja nalaze se u oko 12% slučajeva (nepravilna građa testisa, obostrano uklanjanje testisa i slično). (6)

Zaključno

Bitno je čuvati svoje zdravlje i krenuti na vrijeme, a ako se dogode poteškoće, tada je bitno reagirati na vrijeme te potražiti liječničku pomoć!

06./26.

Tim Algomed

Literatura

1. Starc A, Trampuš M, Pavan Jukić D, Rotim C, Jukić T, Polona Mivšek A. INFERTILITY AND SEXUAL DYSFUNCTIONS: A SYSTEMATIC LITERATURE REVIEW. Acta Clin Croat. 2019 Sep;58(3):508-515. doi: 10.20471/acc.2019.58.03.15. PMID: 31969764; PMCID: PMC6971809.

2. Karunyam BV, Abdul Karim AK, Naina Mohamed I, Ugusman A, Mohamed WMY, Faizal AM, Abu MA, Kumar J. Infertility and cortisol: a systematic review. Front Endocrinol (Lausanne). 2023 Jun 29;14:1147306. doi: 10.3389/fendo.2023.1147306. PMID: 37455908; PMCID: PMC10344356.
3. Passos LG, Terraciano P, Wolf N, Oliveira FDS, Almeida I, Passos EP. The Correlation between Chlamydia Trachomatis and Female Infertility: A Systematic Review. Rev Bras Ginecol Obstet. 2022 Jun;44(6):614-620. doi: 10.1055/s-0042-1748023. Epub 2022 May 16. PMID: 35576969; PMCID: PMC9948125.
4. Xie F, You Y, Guan C, Gu Y, Yao F, Xu J. Association between physical activity and infertility: a comprehensive systematic review and meta-analysis. J Transl Med. 2022 May 23;20(1):237. doi: 10.1186/s12967-022-03426-3. PMID: 35606876; PMCID: PMC9125843.
5. Pandey C, Maunder A, Liu J, Vaddiparthi V, Costello MF, Bahri-Khomami M, Mousa A, Ee C. The Role of Nutrient Supplements in Female Infertility: An Umbrella Review and Hierarchical Evidence Synthesis. Nutrients. 2024 Dec 27;17(1):57. doi: 10.3390/nu17010057. PMID: 39796491; PMCID: PMC11722770.
6. Leslie SW, Soon-Sutton TL, Khan MAB. Male Infertility. 2024 Feb 25. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2026 Jan–. PMID: 32965929.

Potražnja za estetskim zahvatima posljednjih godina kontinuirano raste diljem svijeta. Prema podacima Međunarodnog društva za estetsku plastičnu kirurgiju (ISAPS), tijekom 2021. godine izvedeno je ukupno 30.439.576 estetskih zahvata, kirurških i nekirurških. Među nekirurškim zahvatima vodeće mjesto i dalje zauzima botoks, s ukupno 7.312.616 tretmana, što predstavlja porast od 17,7 % u odnosu na 2020. godinu.

Fileri – Biomaterijali koji se koriste u estetskoj medicini mogu biti prirodnog ili sintetskog podrijetla te se ugrađuju u različite dijelove tijela, najčešće lice. Njihova svrha je povećanje volumena, obnova ili nadoknada tkiva. Kod dermalnih filera osnovni je učinak povećanje volumena, dok takozvani biostimulatori potiču upalne procese koji rezultiraju stvaranjem novog kolagena i obnovom kože. Hijaluronska kiselina poznata je po svom volumizirajućem učinku, dok kalcijev hidroksiapatit i polilaktična kiselina prvenstveno djeluju stimulirajući fibroblaste, stanice odgovorne za stvaranje kolagena.

Tijekom 2019. godine zahvati hijaluronskim filerima činili su 4.315.859 tretmana, što predstavlja porast od 15,7 % u odnosu na 2018. godinu. U 2020. godini zabilježen je pad od 6,1 %, vjerojatno zbog pandemije, no i dalje je izvedeno više od četiri milijuna aplikacija hijaluronske kiseline.

Koji čimbenici kod primjene botoksa odlučuju o kvaliteti rezultata?

– kvalitetu proizvoda
– karakteristike otapala koje se koristi za pripremu preparata
– stručnost i iskustvo osobe koja izvodi zahvat
– individualne anatomske karakteristike lica

Komplikacije povezane s botoksom uglavnom su manje ozbiljne od onih koje se mogu javiti kod primjene hijaluronskih filera i drugih biomaterijala.

Koje su najčešće nuspojave kod primjene botoksa?

– modrice (ekhimoze)
– manji hematomi
– prolazna osjetljivost na mjestu uboda

Koje su ozbiljnije nuspojave botoksa?

Botoks djeluje kao neurotoksin koji privremeno smanjuje aktivnost mišića. Kada se primijeni u ciljani mišić, postiže željeni terapijski ili estetski učinak. Međutim, ako dođe do širenja preparata na okolne mišiće ili do primjene izvan planiranog područja, mogu nastati neželjeni učinci.
Najčešći uzroci ozbiljnijih nuspojava botoksa su:

– Spušteni kapci i obrve

– Ako botoks zahvati mišić koji podiže gornji kapak, može doći do spuštanja kapka (ptoze).
Spuštanje obrva također je relativno česta nuspojava i povezana je s tretmanom čeonog mišića. Učestalost se kreće od manje od 1 % do približno 5 % slučajeva. Može se javiti i asimetrija obrva, najčešće kada obje strane lica ne reagiraju jednako ili kada preparat nije ravnomjerno raspoređen. Detaljna procjena anatomije lica prije zahvata značajno smanjuje rizik od ovih komplikacija.

– Ektropij i suhoća oka. Ako se tretman izvodi u području donjeg kapka, botoks se može proširiti na okolne mišiće oka te uzrokovati ektropij (stanje u kojem se donji kapak okreće prema van).
Takvo stanje može dovesti do: pojačanog isušivanja oka, iritacije rožnice, povećanog rizika od oštećenja površine oka

– Najčešća ozbiljnija nuspojava botoksa je ptoza gornjeg kapka, koja se javlja u približno 3,39 % slučajeva. Glavobolja je druga najčešće prijavljena nuspojava. Kod ektropija i nepotpunog zatvaranja oka nužno je redovito vlaženje oka kako bi se spriječilo isušivanje rožnice.

– Također se može razviti kseroftalmija, odnosno sindrom suhog oka, ako preparat zahvati područje suzne žlijezde.

Zašto je važna pravilna primjena u sterilnim uvjetima?

Svaka injekcija privremeno narušava zaštitnu barijeru kože i stvara mogućnost ulaska mikroorganizama.
U literaturi su opisane infekcije uzrokovane atipičnim mikobakterijama nakon primjene botoksa. Takve infekcije često nalikuju uobičajenim bakterijskim infekcijama pa ih je teško prepoznati.
Mogu se pojaviti:
– crvene upalne promjene na koži
– čvorići
– bolne nakupine tkiva
– apscesi

Dijagnoza često zahtijeva mikrobiološke pretrage i biopsiju. Liječenje može uključivati:
dugotrajnu primjenu antibiotika: kombinaciju više antibiotika i kirurško čišćenje zahvaćenog tkiva.

Posebno su problematične vrste:
Mycobacterium abscessus
Mycobacterium chelonae
Mycobacterium fortuitum
Infekcije uzrokovane ovim bakterijama često se teško liječe i imaju povećan rizik ponovnog javljanja.
Vrste hijaluronskih filera i drugih biomaterijala

Dermani fileri

Trajanje učinka (učinka nije trajan!) ovisi o vrsti proizvoda i području primjene.
Najčešće korišteni proizvodi uključuju:

– hijaluronsku kiselinu

– kalcijev hidroksiapatit

– poli-L-mliječnu kiselinu

– polimetilmetakrilat

– polikaprolakton

Njihova svojstva razlikuju se prema: kemijskom sastavu, gustoći, viskoznosti, kohezivnosti, elastičnosti i vremenu razgradnje u organizmu

Nuspojave i komplikacije dermalnih filera
Većina nuspojava je blaga i prolazna.

Najčešće su povezane sa samim postupkom i kratkotrajnom upalnom reakcijom organizma.
Međutim, stručna literatura potvrđuje da se komplikacije ne javljaju isključivo zbog tehničkih pogrešaka. Značajnu ulogu ima i imunološki odgovor organizma (svi smo mi individualni i možemo reagirati drugačije).

Mogu se razviti:
– otok
– čvorići
– zadebljanja kože
– granulomi
– reakcije stranog tijela
– eozinofilni panikulitis (vrsta imunološke reakcije)

Klasifikacija komplikacija
Prema preporukama regulatornih tijela i Svjetske zdravstvene organizacije, komplikacije se dijele na:
1. blage
2. umjerene
3. teške

Komplikacije mogu varirati od estetskih nepravilnosti, poput asimetrije lica zbog prevelike količine proizvoda, pa sve do vrlo ozbiljnih stanja.

Najopasnije komplikacije uključuju:
– teške infekcije
– začepljenje krvnih žila
– odumiranje tkiva i u iznimno rijetkim slučajevima i smrtni ishod

Smatra se da povećani broj komplikacija djelomično proizlazi iz naglog rasta popularnosti zahvata te nedovoljne kontrole kvalitete proizvoda i stručnosti izvođača.

(1)

Ako imate bilo koje od sljedećih stanja ili simptoma prije zahvata, obavijestite svog liječnika:

– Vaša koža je upaljena ili inficirana. Ako imate aktivno upalno stanje (ciste, prištiće, osip ili urtikariju) ili infekciju, injekcije dermalnih filera treba odgoditi dok se to stanje ne sanira.
– Imate poremećaj zgrušavanja krvi.
– Imate teške alergije ili povijest anafilaksije (akutne alergijske reakcije).
– Alergični ste na kolagen ili jaja (neki dermalni fileri sadrže kolagen ili sastojke dobivene iz jaja).
– Alergični ste na životinjske proizvode (neki dermalni fileri sadrže materijale životinjskog podrijetla).
– Alergični ste na lokalni anestetik poput lidokaina (neki dermalni fileri sadrže lidokain).
– Alergični ste na bakterije (neki dermalni fileri sadrže hijaluronsku kiselinu dobivenu bakterijskom fermentacijom).
– Imate bolest zglobova, tetiva ili krvnih žila koja zahvaća šaku, ako razmatrate povećanje šake.

Neodobrene primjene dermalnih filera prema FDA (rizična područja ako se primjenuje je takozvana off label primjena)

FDA ne preporučuje uporabu dermalnih filera niti bilo kojih injekcijskih punila u svrhu oblikovanja tijela ili estetskog povećanja:
– povećanja grudi (augmentacija dojki)
– povećanja stražnjice
– povećanja volumena stopala
– implantacije u kost, tetivu, ligament ili mišić
– injektiranja u glabelu (područje između obrva), nos, periorbitalno područje (oko očiju), čelo ili vrat

(2)

Zaključak
Botoks i hijaluronski fileri danas su među najčešće izvođenim estetskim zahvatima na svijetu. U većini slučajeva riječ je o sigurnim postupcima kada ih izvodi educiran i iskusan medicinski stručnjak te kada se koriste kvalitetni i registrirani proizvodi. Ipak, svaki zahvat nosi određeni rizik. Komplikacije mogu biti blage i prolazne, ali u rijetkim slučajevima mogu biti ozbiljne i zahtijevati dugotrajno liječenje. Upravo zato informiranost pacijenta, detaljna procjena prije zahvata i stručna izvedba predstavljaju temelj sigurne estetske medicine.

Još korisnih blogova pogledajte Algomed

Osim estetike zanima vas prevencija isprobajte Algoprev

Literatura:

1. Di Santis ÉP, Hirata SH, Di Santis GM, Yarak S. Adverse effects of the aesthetic use of botulinum toxin and dermal fillers on the face: a narrative review. An Bras Dermatol. 2025 Jan-Feb;100(1):87-103. doi: 10.1016/j.abd.2024.04.007. Epub 2024 Nov 29. PMID: 39616095; PMCID: PMC11745296.
2. https://www.fda.gov/medical-devices/aesthetic-cosmetic-devices/dermal-fillers-soft-tissue-fillers#uses

Labiaplastika (korekcija stidnih usana)

Labiaplastika je kirurški zahvat usmjeren na korekciju veličine, oblika i izgleda malih stidnih usana (labia minora), s ciljem poboljšanja estetskog dojma i smanjenja fizičke nelagode.

Najčešće korištene tehnike su trim i wedge, a temeljni princip je uklanjanje viška tkiva kako bi se postigla simetrija i prirodniji izgled. Zahvat može ublažiti nelagodu tijekom fizičkih aktivnosti poput sporta ili spolnog odnosa te smanjiti psihološku nelagodu povezanu s izgledom intimnog područja.

Prijeoperativna obrada i priprema

Prije zahvata provodi se detaljan klinički pregled i razgovor s pacijenticom radi usklađivanja očekivanja i kirurških ciljeva. Po potrebi se radi fotografska dokumentacija te se procjenjuje medicinska, kirurška i psihološka anamneza. Pacijentica mora biti informirana o svim rizicima, koristima, alternativama i očekivanom postoperativnom tijeku. Također se procjenjuje funkcionalno i seksualno zdravlje kako bi se osigurao cjelovit pristup. Zahvat se može izvoditi u lokalnoj ili općoj anesteziji, uz standardnu primjenu profilaktičkih antibiotika prije operacije.

Postoperativni ishodi i komplikacije

Većina pacijentica postiže vrlo dobre rezultate cijeljenja. Oporavk je ovisan o tehnici, ali traje u prosjeku 2 tjedna. Manje komplikacije, poput blagog razdvajanja rane ili stvaranja male fistule, javljaju se u manje od 2 % slučajeva i najčešće se uspješno liječe konzervativno ili manjim korektivnim zahvatima.
Ozbiljnije komplikacije su rijetke. Povremeno se mogu javiti kronična nelagoda ožiljka ili smetnje tijekom spolnog odnosa, koje se po potrebi mogu korigirati dodatnim zahvatima.

(1)

Pregled tehnika labioplastike:

Trim tehnika – uklanjanje viška tkiva duž slobodnog ruba malih usana izravnim rezom, čime se smanjuje njihova veličina i postiže simetrija.
Wedge tehnika – uklanjanje klinastog (trokutastog) segmenta tkiva uz očuvanje prirodnog ruba, što omogućuje prirodniji izgled.
Deepitelizacija – uklanjanje površinskog sloja kože bez potpunog odstranjivanja tkiva, čime se smanjuje volumen uz očuvanje prirodne konture.
Butterfly tehnika – kombinirana metoda oblikovanja i redukcije tkiva s ciljem očuvanja prirodnog izgleda i funkcije ruba.
Composite reduction– kombinirani kirurški pristup koji uključuje više vrsta resekcija radi izraženijeg smanjenja i remodeliranja tkiva.

Koja tehnika je najbolja?

Ne postoji jedna optimalna tehnika za sve pacijentice. Najbolja tehnika ovisi o iskustvu operatera te o kvalitetnom preoperativnom razgovoru s jasno definiranim ciljevima i željama pacijentice. Ključno je prilagoditi kiruršku tehniku individualnoj anatomiji.

Sažetak studije Géczi i sur. (2024)

Studija Géczi i sur. (2024) je sustavni pregled i meta-analiza koja je obuhvatila 86 studija s gotovo 4.000 pacijentica, s ciljem procjene uspješnosti različitih tehnika labioplastike, razine zadovoljstva i učestalosti komplikacija.

Rezultati pokazuju vrlo visoku ukupnu stopu zadovoljstva od oko 94 %, neovisno o tehnici. Najviše zadovoljstvo zabilježeno je kod deepitelizacije i wedge tehnike, uz male razlike među metodama.

Komplikacije su općenito bile rijetke i uključivale su dehiscenciju rane, hematom, otok i infekciju. Wedge tehnika imala je nešto višu stopu dehiscencije, dok je kompozitna redukcija bila povezana s nešto većim postoperativnim otokom, ali bez povećanja ozbiljnih komplikacija.

Usporedba instrumenata pokazala je da laser može smanjiti krvarenje, hematom i otok u odnosu na skalpel, dok su stope zadovoljstva bile slične.

Zaključak studije je da ne postoji jedna optimalna tehnika za sve pacijentice, već se pristup mora individualizirati prema anatomiji, simptomima i estetskim ciljevima. Općenito, labioplastika se pokazuje kao siguran zahvat s visokom učinkovitošću i niskom stopom komplikacija, pri čemu je iskustvo kirurga ključan faktor uspjeha.

(2)

Algomed

Tražite dodatne medicinske usluge isprobajte Algolov

Literatura:

1.Willis RN, Szymanski KD, Patel BC. Labiaplasty, Labia Minora Reduction. [Updated 2025 Apr 26]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2026 Jan-. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK448086/

2.Géczi AM, Varga T, Vajna R, Pataki G, Meznerics FA, Ács N, Hegyi P, Nyirády L, Pál P, Farkas N, Fazekas A, Várbíró S, Sára L. Comprehensive Assessment of Labiaplasty Techniques and Tools, Satisfaction Rates, and Risk Factors: A Systematic Review and Meta-analysis. Aesthet Surg J. 2024 Oct 15;44(11):NP798-NP808. doi: 10.1093/asj/sjae143. PMID: 38957153; PMCID: PMC11474617.

Algomed za Svjetski dan upalnih bolesti cijeva pridonosi novim istraživanjima.

1.

Randomizirano kontrolirano ispitivanje Acherman Y i suradnika prikazuje prednosti odstranjenja slijepog crijeva kod osoba s ulceroznim kolitisom.

Kako bi ste razumijeli istraživanje važno je razumijeti dva pojma:

1. Remisija znači razdoblje kada je bolest mirna i nema izraženih simptoma ili su oni minimalni (osoba se osjeća relativno dobro, upala je pod kontrolom).

2. Relaps znači ponovno pogoršanje bolesti nakon razdoblja poboljšanja, simptomi se vraćaju (npr. proljev, bolovi u trbuhu, krv u stolici kod ulceroznog kolitisa).

3. Apendektomija – kirurško odstranjeje slijepog crijeva

Nakon 12 mjeseci, relaps se javio kod oko trećine bolesnika u skupini s apendektomijom, dok je u kontrolnoj skupini relaps bio prisutan kod više od polovice bolesnika. Što upućuje da apendektomija može biti dodatna terapijska opcija za održavanje remisije.

Bolesnici koji su apendektomirani imali su:

– rjeđe vraćanje bolesti (manje relapsa)
– nižu aktivnost bolesti (bolest je bila blaža ili mirnija)
– rjeđe uvođenje biološke terapije (snažnijih lijekova koji se koriste kod težih oblika bolesti)
– bolju kvalitetu života u usporedbi sa standardnom terapijom

Ranija istraživanja su već sugerirala da apendektomija može imati povoljan učinak, a ovo randomizirano ispitivanje daje jače dokaze za tu povezanost. Smatra se da slijepo crijevo ima ulogu u imunološkom sustavu jer sadrži bakterije i limfno tkivo. Kod ulceroznog kolitisa imunološki sustav pretjerano reagira i uzrokuje kroničnu upalu crijeva. Uklanjanje slijepog crijeva može smanjiti aktivnost određenih imunoloških stanica (posebno CD4 T-stanica), pa time i upalu.

Ipak, studija je promatrala samo kliničke ishode (kako se pacijent osjeća i kako se bolest ponaša), a ne točan biološki mehanizam, pa su potrebna daljnja istraživanja. U skupini s apendektomijom biološka terapija se rjeđe uvodila, a učinak je bio izraženiji u prvih 6 mjeseci. Biološka terapija započinjala se rjeđe u skupini s apendektomijom nego u kontrolnoj skupini, s najvećom razlikom nakon 6 mjeseci (0,0% naspram 4,4%). Nakon 12 mjeseci ta se razlika smanjila (3,2% naspram 5,5%), što sugerira da apendektomija može odgoditi potrebu za biološkom terapijom. Također, bolesnici su imali bolju kvalitetu života, osobito u vezi s crijevnim simptomima.

Ograničenja studije su nedostatak prave placebo skupine (ne možeš lažno operirati) dugo trajanje istraživanja, što može utjecati na rezultate i njihovu primjenjivost u svakodnevnoj medicinskoj praksi.

(1)

2.

Tim američkih istraživača klinički je ispitao manje zahtjevnu alternativu prehrani. Kod takozvane „dijete koja oponaša post” (Fasting Mimicking Diet, FMD) pacijenti smanjuju energetski unos na 700 do 1100 kalorija dnevno tijekom 5 uzastopnih dana u mjesecu. FMD smanjuje unos kalorija izbjegavanjem životinjskih proizvoda, šećera, bijele riže, kruha i tjestenine. Prehrana se sastoji od juha i variva od povrća, maslina, krekera od kelja i pločica od orašastih plodova, uz dodatak vitamina, mineralnih soli i omega-3 masnih kiselina.

Nakon provedena tri ciklusa dijete koja oponaša post (FMD) istraživanje je pokazala razliku između skupine koja je provodila dijetu i kontrolne skupine (skupina koja nije provodila dijetu). U skupini koja je provodila FMD dijetu poboljšanje bolesti, odnosno smanjenje aktivnosti Crohnove bolesti, postiglo je 69,2% ispitanika, dok je u kontrolnoj skupini poboljšanje zabilježeno kod 43,8% ispitanika. To pokazuje da je u skupini s dijetom veći udio bolesnika imao smanjenje simptoma i aktivnosti bolesti.
Kada se promatra klinička remisija (povlaćenje simptoma bolesti/bez simptoma), odnosno stanje u kojem je bolest mirna ili vrlo blaga, remisiju je postiglo 64,6% ispitanika u FMD skupini, dok je u kontrolnoj skupini taj udio iznosio 37,5%. Posebno izražen učinak zabilježen je kod osoba koje nisu primale nikakvu terapiju. U toj podskupini remisiju je postiglo 76,9% ispitanika koji su provodili FMD dijetu, u usporedbi s 33,3% u kontrolnoj skupini.

Također je zabilježen češći pad fekalnog kalprotektina (upalnog biljega u stolici) u FMD skupini u odnosu na kontrolnu skupinu (22,0% naspram 8,0%), što dodatno upućuje na smanjenje upale u crijevima. Sveukupno, rezultati upućuju na to da je dijeta koja oponaša post povezana s većim poboljšanjem simptoma i većom stopom remisije u usporedbi s uobičajenom prehranom, iako se nalazi trebaju tumačiti oprezno zbog mogućih subjektivnih utjecaja u procjeni simptoma i mali broj ispitanika.

(2)

 Tražite li kolonoskopiju?

3.

Prema autorima predvođenima Natashom Haskey sa Sveučilišta British Columbia u Kelowni, oko 40% bolesnika s Crohnovom bolešću ima prekomjernu tjelesnu težinu ili pretilost. Posebno nepovoljna je povećana visceralna masnoća (masno tkivo oko unutarnjih organa), koja je povezana s metaboličkim promjenama, sustavnom upalom i lošijim kliničkim ishodima.

Iako je intermitentni post u općoj populaciji već pokazao povoljne metaboličke i protuupalne učinke, kod osoba s kroničnim upalnim bolestima crijeva ovaj pristup do sada nije bio sustavno kontrolirano ispitan.

U 12-tjednoj studiji sudjelovalo je 35 bolesnika s Crohnovom bolešću i prekomjernom tjelesnom težinom ili pretilošću. Sudionici su randomizirani u dvije skupine: 20 ih je provodilo intermitentni post šest dana u tjednu (unos hrane unutar 8-satnog vremenskog prozora i 16 sati posta), dok je 15 osoba nastavilo svoju uobičajenu prehranu. Ukupan kalorijski unos i kvaliteta prehrane nisu se razlikovali između skupina.
Tijekom studije zabilježeno je smanjenje učestalosti stolice i abdominalnih tegoba u skupini koja je provodila intermitentni post. U usporedbi s kontrolnom skupinom, osoba koje su provodile post imale su bolji metabolički i upalni profil.

Zabilježeno je smanjenje nekoliko tvari povezanih s masnim tkivom i upalom u krvi, uključujući leptin (hormon koji je povezan s količinom masnog tkiva i upalom), PAI-1 i adipsin. Leptin se posebno značajno smanjio u skupini koja je postila, što upućuje na smanjenje upalne aktivnosti i masnog tkiva.

U kontrolnoj skupini, koja nije provodila post, zabilježene su više razine proupalnih citokina (tvari koje potiču upalu), što znači da je upalna aktivnost bila izraženija nego u skupini s postom.
Također je u skupini s postom primijećen trend veće raznolikosti crijevne mikrobiote te veći udio bakterija koje proizvode korisne kratkolančane masne kiseline.

Iako je dio učinka vjerojatno povezan s gubitkom tjelesne mase, rezultati upućuju da vremenski ograničeno hranjenje može imati dodatne učinke na metabolizam, upalu i imunološku ravnotežu.
Istraživanje je bilo malo i kratko, pa se rezultati smatraju početnim i potrebna su daljnja istraživanja za potvrdu.

(3)

Svjetski dan bolesti crijeva obilježavamo istraživanjima koja možda pomognu nekim pacijentima.

Martin Novosel dr. med.

05/26

Literatura:

1. Acherman Y, Arebi N, Arthurs E et al.Appendicectomy plus standard medical therapy versus standard medical therapy alone for maintenance of remission in ulcerative colitis (ACCURE): a pragmatic, open-label, international, randomised trial
The Lancet Gastroenterology & Hepatology, 2025; 10, 550-561

2. Kulkarni, C., Fardeen, T., Gubatan, J. et al. A fasting-mimicking diet in patients with mild-to-moderate Crohn’s disease: a randomized controlled trial. Nat Med 32, 1023–1033 (2026). https://doi.org/10.1038/s41591-025-04173-w

3. Haskey N, Ye J, Lewis A …
Time-Restricted Feeding Reduces Body Mass Index, Visceral Adiposity, Systemic Inflammation, and Clinical Disease Activity in Adults With Crohn’s Disease: A Randomized Controlled Study
Gastroenterology, 2026; 170, 1051-1054

Ultrazvuk testisa slikovna je pretraga izbora za prikaz i dijagnozu oštećenja i masa mošnje (skrotuma), kao i za procjenu i otkrivanje uzroka boli testisa, kao što je torzija testisa.
Color Doppler (CD) dokazao se preciznom tehnikom za dijagnozu torzije testisa (Color Doppler druga je metoda rada uobičajenog ultrazvuka i kod torzije može otkriti prekid toka krvi u testise, što je hitno stanje!). (1)

UZV testisa omogućuje razlikovanje ciste epididimisa (spermatokele) od čvrstih masa i tumora. Ova tehnika omogućuje mjerenje promjera proširenih vena testisa kao varikokele, pregled kod hidrokele kada se testisi ne mogu palpirati, otkriti postoji li ruptura testisa zbog traume, otkriti torziju testisa, otkriti zloćudne tumore testisa, infekciju testisa (orhitis, epididimitis), prikazati testis nakon traume i izmjeriti brzinu i kvalitetu krvotoka testisa (Color Doppler način rada).

Prošireni popis razloga (indikacija) za ultrazvuk testisa:

– Povećana mošnja (hidrokela ili spermatokela)
– Nepravilnosti mošnje
– Povećani limfni čvorovi u retroperitoneumu (dio trbuha)
– Prijašnji tumor testisa, leukemija ili limfom
– Neplodnost
– Sumnja na torziju testisa
– Apsces u mošnji (infekcija)
– Tvorba na mošnji utvrđena na nekoj drugoj slikovnoj pretrazi
– Oteklina testisa
– Praćenje operacije testisa
– Kvržica, masa na testisu
– Bolni testisi (nedavna tegoba ili traje mjesecima/godinama)
– Trauma testisa (udarac, pad, ozljeda)
– Varikokela. (2)

Ultrazvuk testisa početna je slikovna tehnika za abnormalnosti testisa i mošnje. MR (magnetska rezonanca) može služiti kao dodatna tehnika u odabranim slučajevima. Glavni cilj pretraga je odrediti mjesto izrasline. Izrasline unutar samog testisa imaju veću vjerojatnost za zloćudnost u odnosu na one koje se nalaze izvan testisa, uključujući epididimis (iako postoje određene iznimke).

Tvorbe epididimisa ili promjene koje im nalikuju, često se nalaze tijekom ultrazvuka mošnje. Uglavnom se radi o dobroćudnim promjenama kod kojih nije potrebno liječenje.

Kao kod epididimalnih tumora, većina izraslina izvan testisa je dobroćudna. Uglavnom je riječ o lipomima i fibroznim pseudotumorima. Skrotoliti su kalcificirane tvorbe koje nalikuju na tumor te se mogu pronaći u svim dijelovima mošnje.

Rijetke iznimke su rabdomiosarkom kod djece i adolescenata, kao i sarkomi, metastaze i lokalno uznapredovali karcinom kože kod odraslih. (3)

Istražite više tema iz urologije na Algomed blogu!

Tim Algomed

05./26.

Literatura

1. Wibmer AG, Vargas HA. Imaging of Testicular and Scrotal Masses: The Essentials. 2018 Mar 21. In: Hodler J, Kubik-Huch RA, von Schulthess GK, editors. Diseases of the Abdomen and Pelvis 2018-2021:

2. Diagnostic Imaging – IDKD Book [Internet]. Cham (CH): Springer; 2018. Chapter 24. PMID: 31314374.
Benn M, Leslie SW. Ultrasound of the Urinary Tract. 2025 Sep 14. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2026 Jan–. PMID: 30571002.

3. Dahlgren N, Sundström G, Wagenius M, Navntoft A, Nilsson C. A validation of ultrasound as a diagnostic tool for the detection of testicular torsion. Acta Radiol. 2025 Aug;66(8):878-884. doi: 10.1177/02841851251331560. Epub 2025 Apr 15. PMID: 40232242.

U Sjevernoj Americi MR artrografija lakta najčešće se provodi radi ispitivanja boli kod sportaša koji izvode bacačke pokrete te kod pacijenata koji su pretrpjeli traumu (najčešće usred prisilne rotacije). Nije iznenađujuće da značajan dio ovih pacijenata čine bacači bejzbola, kako amaterski tako i profesionalni.
Najčešća indikacija za MR artrografiju lakta jest bol u zglobu (s medijalne strane, strane lakta okrenute prema trupu), osobito ako se javlja tijekom bacanja preko glave.

Tražite li pregled ortopeda?

Također nakon operacija MR ima svoju ulogu

Rekonstrukcija ulnarnog kolateralnog ligamenta (UCL) često se izvodi kod pacijenata s medijalnom nestabilnošću lakta uzrokovanom potpunim rupturama ligamenta. Kod vrhunskih sportaša težnja za brzim povratkom na normalnu razinu aktivnosti nakon operacije može dovesti do postoperativne patologije (poremećaja nakon operacije). U određenim slučajevima MR artrografija može biti korisna za procjenu rekonstrukcije kao i susjednih stabilizatora lakta. Zbog varijabilnog izgleda rekonstruiranog UCL-a u pogledu debljine i intenziteta signala, interpretacija nalaza može biti izazovna. (1)

Osim MR artrografije, postoje i istraživanja koja pokazuju da kombinacija ultrazvuka i magnetske rezonancije može biti vrlo učinkovita metoda za dijagnosticiranje ozljeda lakta (U istraživanju se opet radi o igračima bejzbola jer su tu ozljede lakta česte).

Tražite li artroskopiju?

Analizirani su sportaši s boli na unutarnjoj strani lakta, a posebno se proučavala ozljeda ulnarnog kolateralnog ligamenta, važnog ligamenta koji stabilizira lakat tijekom bacanja. Rezultati su pokazali da ultrazvuk pod opterećenjem može vrlo dobro otkriti nestabilnost lakta, dok MR artrografija detaljno prikazuje ligamente i druge strukture unutar zgloba. Kada se koristila samo MR artrografija, točnost dijagnoze ozljede UCL-a bila je vrlo visoka. Međutim, kombinacijom MR artrografije i ultrazvuka dijagnostička preciznost dodatno se povećala gotovo do potpune sigurnosti.

Slični rezultati dobiveni su i kod upale ulnarnog živca (živac koji se nalazi u blizini lakatnog zgloba), gdje je zajednička primjena obje metode omogućila pouzdanije prepoznavanje problema nego MR pregled samostalno. Za ozljede mišića, tetiva i hrskavice MR artrografija već sama po sebi pokazala je vrlo visoku točnost, pa dodatni ultrazvuk nije značajno poboljšao rezultate. Ipak, kod nestabilnosti lakta i ozljeda ligamenta kombinacija ultrazvuka i MR-a pokazala se kao iznimno vrijedna dijagnostička opcija. (2)

Algomed

05./26.

Pronađite svoju pretragu na Algolov tražilici!

Literatura

1. LiMarzi GM, O’Dell MC, Scherer K, Pettis C, Wasyliw CW, Bancroft LW. Magnetic Resonance Arthrography of the Wrist and Elbow. Magn Reson Imaging Clin N Am. 2015 Aug;23(3):441-55. doi: 10.1016/j.mric.2015.04.003. PMID: 26216774.
2. Potential Utility of a Combined Approach with US and MR Arthrography to Image Medial Elbow Pain in Baseball PlayersAuthors: Johannes B. Roedl, MD, PhD johannes.roedl@jefferson.edu, Felix M. Gonzalez, MD, Adam C. Zoga, MD, William B. Morrison, MD, Mika T. Nevalainen, MD, Michael G. Ciccotti, MD, and Levon N. Nazarian, MDAUTHORS INFO & AFFILIATIONSPublication: RadiologyVolume 279, Number 3https://doi.org/10.1148/radiol.2015151256

Poremećaji stopala i gležnja skupina su različitih stanja koja imaju veliki utjecaj na javno zdravlje. Povezani su s problemima hodanja, nepokretnosti i zbog toga ograničenjem obavljanja dnevnih aktivnosti te smanjenjem kvalitete života.
Operacija gležnja i stopala postala je važnija opcija liječenja. Kako bi se omogućilo optimalno liječenje pacijenata, potrebno je nadzirati učinkovitost operativnih zahvata.

Nažalost, različitost procjene ishoda i varijacije kvalitete samih istraživanja otežava usporedbu različitih metoda liječenja problema sa stopalom i gležnjem. (1)

Osteoartritis je stanje kod kojeg se hrskavica, koja oblaže zglob, istroši. Hrskavica ima ulogu ublažavanja opterećenja te omogućava glatkost pokreta.
Odsutnost hrskavice i posljedično nastanak osteofita, kalcifikacija i nastanak ožiljaka kapsule zgloba dovode postepeno do boli i krutosti zgloba. (3)

Najčešći faktori za razvoj osteoartritisa gležnja su prijašnja trauma, često nakon prijeloma ili teškog uganuća gležnja. Učestalost oba slučaja je u porastu, zbog toga bi posttraumatski osteoartritis gležnja mogao postati sve češće opterećenje zdravlju.
Bitno je istaknuti da je uganuće gležnja jedan od najčešćih razloga za posjet hitnom prijemu.

Drugi uzročnici osteoartritisa gležnja uključuju kronične upalne artritise (reumatoidni artritis, hemokromatoza, hemofilijska artropatija i sl.).

U ranim fazama bolesti preporučuju se neoperativne mjere, kao što su smanjenje fizičke aktivnosti, gubitak tjelesne težine, fizikalna terapija, lijekovi protiv bolova i steznici. Potrebno je razmotriti operaciju kada ove konzervativne metode ne pomažu dulje od najmanje 6 mjeseci. Osim toga, kirurg treba potvrditi dijagnozu osteoartritisa kliničkim i slikovnim metodama (npr. RTG i simptomi koji ne prolaze).

Prema ovom istraživanju, ovo je prvi randomizirano kontrolirano ispitivanje koje uspoređuje ugradnju totalne proteze gležnja sa spajanjem kostiju gležnja, odnosno artrodezom kod uznapredovale faze osteoartritisa. Cilj je ovog istraživanja odrediti kliničku učinkovitost i financijsku isplativost između ova dva priznata načina liječenja uznapredovalog artritisa kod pacijenata u dobi između 50 i 85 godina.

I ugradnja proteze gležnja i spajanje kostiju povećavaju kvalitetu života pacijenata tijekom prve godine praćenja, ali nije utvrđeno koja grupa ima veću korist i bolje ishode.

Obje operacije smatraju se sigurnima, ali bilo je više problema s cijeljenjem i ozljedom živca u skupini s ugradnjom proteze. 7% pacijenata kod artrodeze imalo je simptomatsko razdvajanje kostiju zbog čega će vjerojatno biti potrebna ponovna operacija. (2)

Ahilova tetiva najveća je i najjača tetiva u ljudskom tijelu, povezuje mišiće lista (gastrocnemius i soleus) za petnu kost (calcaneus). Ahilova tetiva bitna je za održavanje uspravnog stava, hodanje, trčanje i skakanje. Rupture Ahilove tetive klasificiraju se kao kronične nakon 4-6 tjedana od početne ozljede. Pacijenti s kroničnom rupturom Ahilove tetive imaju simptome: slabost stopala, nestabilnost, pojačanu dorzalnu fleksiju stopala, oticanje, bol i zadebljanje tetive.
Trenutno je liječenje kronične rupture Ahilove tetive izazovno, uz mnogo različitih tehnika i metoda. Također postoje značajne razlike u kirurškim pristupima te nema jedinstvenog stava oko načinu operacije.

Glavne preporuke navedenog istraživanja (pojednostavljeno):

operacija kod pacijenata koji imaju simptome nakon konzervativnog liječenja (npr. fizikalna i lijekovi protiv bolova) na kliničkom pregledu i slikovnim tehnikama.

Operativni zahvat kod rupture manje od 2 cm.

Napredni režnjevi kod ruptura manjih od 5 cm.

Transfer tetive (npr. tetiva musculusa fibularisa brevisa) kod ruptura 3-6 cm.

Presađivanje tetive kod rupture veće od 6 cm.

Povratak svakodnevnim aktivnostima i sportu preporučuje se 12 tjedana nakon operacije, a 12 mjeseci za veće fizičke napore. (3)

CT, MR ili RTG kod snimanja gležnja ili stopala?

Kada se u obzir uzme općeniti princip kod kojeg nastaje edem koštane srži nakon prijeloma kosti zbog udarca, a distrakcijske frakture (dijelovi kosti se odvajaju, razmiču) stvaraju minimalan edem, MR može biti lošija metoda od RTG-a i CT-a kod avulzijskih fraktura (vrsta distrakcijske frakture) zbog izostajanja edema koštane srži na mjestu odvajanja i edema koji okružuje male fragmente korteksa kosti. Komplementarne uloge RTG-a, CT-a i MR-a stopala posebno dobivaju na važnosti kod avulzijskih ozljeda koje uključuju hvatište ključnih ligamenata, kao što je Lisfrancova ozljeda. (4)

Zbog navedenog, uvijek je potrebno uzeti u obzir da se ne mogu sve ozljede vidjeti jednom tehnikom snimanja te da je odluku o operaciji potrebno donijeti zajedno s ortopedom!

05./26.

Tim Algomed

Literatura

1. Palmen LN, Belt M, van Hooff ML, Witteveen AGH. Outcome measures after foot and ankle surgery: A Systematic Review. Foot Ankle Surg. 2025 Dec;31(8):654-671. doi: 10.1016/j.fas.2025.02.005. Epub 2025 Feb 22. PMID: 40021414.
2. Goldberg AJ, Chowdhury K, Bordea E, Blackstone J, Brooking D, Deane EL, Hauptmannova I, Cooke P, Cumbers M, Skene SS, Doré CJ. Total ankle replacement versus ankle arthrodesis for patients aged 50-85 years with end-stage ankle osteoarthritis: the TARVA RCT. Health Technol Assess. 2023 Mar;27(5):1-80. doi: 10.3310/PTYJ1146. PMID: 37022932; PMCID: PMC10150410.
3. Feng SM, Maffulli N, Oliva F, Saxena A, Hao YF, Hua YH, Xu HL, Tao X, Xu W, Migliorini F, Ma C. Surgical management of chronic Achilles tendon rupture: evidence-based guidelines. J Orthop Surg Res. 2024 Feb 10;19(1):132. doi: 10.1186/s13018-024-04559-5. PMID: 38341569; PMCID: PMC10858558.
4. Gorbachova T. Magnetic resonance imaging of the ankle and foot. Pol J Radiol. 2020 Sep 18;85:e532-e549. doi: 10.5114/pjr.2020.99472. PMID: 33101556; PMCID: PMC7571512.