Iako Onkologija – kirurgija i radiokrirugija oba naziva sadrže riječ “kirurgija”, radi se o različitim pristupima koje često provode različiti specijalisti onkološki kirurg za operaciju, a radioterapeut-onkolog (ponekad zajedno s neurokirurgom) za radiokirurgiju. Odluka koja je metoda prikladna donosi se na sastanku multidisciplinarnog tima, u kojem sudjeluju kirurg, onkolog, radioterapeut i patolog, a ovisi o vrsti, veličini i lokaciji tumora te općem stanju pacijenta.

Kirurgija kod mnogih vrsta tumora ostaje jedini način potpunog izlječenja, jer omogućuje fizičko uklanjanje tumorskog tkiva i jednako važno, uzimanje uzoraka za patohistološku analizu koja potvrđuje jesu li rubovi reza “čisti” (bez tumorskih stanica) i pruža ključne podatke o proširenosti bolesti. Moderna kirurgija sve više koristi manje invazivne, laparoskopske ili robotski asistirane tehnike koje ubrzavaju oporavak uz jednako dobar onkološki ishod, kada je takav pristup prikladan. Radiokirurgija djeluje drugačije – zračenje oštećuje DNA tumorskih stanica, koje zbog toga postupno gube sposobnost diobe i odumiru tijekom sljedećih tjedana do mjeseci, pa se učinak prati kontrolnim snimkama, a ne vidi odmah nakon zahvata. Važno je zapamtiti: radiokirurgija ne nosi rizike klasične operacije (rez, krvarenje, opća anestezija), ali zato zahtijeva vrijeme da se učinak razvije, dok kirurgija daje trenutačan fizički rezultat i odmah dostupan materijal za analizu tkiva.

Prije dolaska
Za kirurgiju slijedi predanestezijski pregled, laboratorijske pretrage i upute o postu te eventualnom prekidu terapije. Za radiokirurgiju radi se detaljno plansko snimanje (CT i/ili MR) na temelju kojeg se izrađuje individualni plan zračenja, a ponekad se izrađuje i osobna fiksacijska maska; poseban post obično nije potreban.

Tijekom usluge
Kirurgija se izvodi u sterilnim uvjetima operacijske dvorane u anesteziji prilagođenoj zahvatu. Radiokirurgija se izvodi u jednoj do nekoliko seansi u trajanju od 15 do 60 minuta: pacijent nepomično leži na stolu uređaja dok se zračenje isporučuje iz više kutova prema unaprijed izrađenom planu, bez ikakve boli.

Nakon usluge
Nakon kirurgije oporavak i duljina bolničkog boravka ovise o opsegu zahvata, a slijedi kontrola s objašnjenjem patohistološkog nalaza. Nakon radiokirurgije najčešće se možete odmah vratiti kući, a učinak liječenja prati se kontrolnim snimkama nakon nekoliko tjedana do mjeseci.

Algomed

Onkologija se posljednjih godina brzo mijenja. Umjesto da se liječenje bira samo prema tome iz kojeg organa tumor potječe (npr. “rak pluća”, “rak dojke”), sve više se gleda i na molekularne osobine samog tumora, koje su promjene (mutacije) prisutne u tumorskim stanicama. ESMO doista opisuje preciznu/personaliziranu onkologiju kao pristup u kojem se terapija odabire prema molekularnim značajkama tumora, a ne samo prema organu iz kojeg je tumor potekao. ESMO također izričito govori o „tumour-agnostic“ (tumor-agnostičkom/tkivno-agnostičkom) razvoju lijekova, gdje se isti lijek može primijeniti kod različitih vrsta raka ako imaju odgovarajuću molekularnu značajku. Primjer je MSI-H/dMMR: pembrolizumab je prvi lijek koji je dobio tumor-agnostičku regulatornu indikaciju za tumore s tom karakteristikom, neovisno o tome gdje su nastali. U liječenju se sve više koriste i takozvani “konjugati protutijela i lijeka” (ADC) – lijekovi koji poput malog “pametnog projektila” nose kemoterapiju izravno do tumorskih stanica, prepoznajući ih po specifičnom biljegu na njihovoj površini, čime se manje oštećuje zdravo tkivo u odnosu na klasičnu kemoterapiju. Uz to, imunoterapija (lijekovi koji potiču vlastiti imunosni sustav da prepozna i napadne tumor) danas je standardni dio liječenja kod sve većeg broja vrsta raka. Bez obzira na sve ove napretke, temelj liječenja i dalje čine dobro poznate metode:  kirurgija, zračenje (radioterapija) i klasična kemoterapija koje se sada sve češće kombiniraju s novijim, ciljanim pristupima kako bi liječenje bilo učinkovitije i podnošljivije.

Prije dolaska

Ponesite svu dostupnu medicinsku dokumentaciju: patohistološki nalaz (nalaz biopsije), snimke i nalaze slikovnih pretraga (CT, MR, PET/CT), laboratorijske nalaze te popis lijekova koje trenutno uzimate. Ako ste imali pregled kod drugog liječnika ili u drugoj ustanovi, ponesite i tu dokumentaciju radi cjelovitog uvida u dosadašnji tijek bolesti.

Tijekom usluge

Onkolog razgovara s vama o dosadašnjem tijeku bolesti i simptomima, pregledava dokumentaciju te objašnjava stadij bolesti i mogućnosti liječenja. Po potrebi se naručuju dodatne pretrage (npr. molekularna analiza tumora) prije konačne odluke o terapiji, koja se donosi u dogovoru s multidisciplinarnim timom.

Nakon usluge

Nakon pregleda dobit ćete jasan plan koje su sljedeće pretrage potrebne, kada počinje liječenje i što ono uključuje, te kontakt informacije za pitanja koja se mogu pojaviti do sljedećeg dogovorenog termina.

Kada se javiti hitno liječniku?

Hitnu procjenu zahtijevaju visoka temperatura tijekom kemoterapije ili imunoterapije, jaka bol koja se ne smanjuje propisanom terapijom, otežano disanje, obilno krvarenje, nagla zbunjenost ili gubitak svijesti. Za blaže, ali trajne nuspojave liječenja (mučnina, umor, promjene apetita) potrebno je kontaktirati onkološki tim koji vas prati.

Algomed

Literatura:

1. https://www.esmo.org/

Kod male djece u dojenačkoj dobi fiziološka nemogućnost potpunog povlačenja prepucija uobičajena je pojava koja se s odrastanjem u velike većine dječaka spontano povlači, stoga je u većini slučajeva preporučeno praćenje, a kod potrebe, kraća terapija lokalnim kortikosteroidnim kremama koja u velikom broju slučajeva uspješno riješi problem bez kirurškog zahvata. Kirurško obrezivanje razmatra se tek kod prave, dokazane patološke fimoze koja uzrokuje tegobe (otežano mokrenje, ponavljane upale, bol), balanitis xerotica obliterans ili parafimozu koja se ne može konzervativno riješiti. Obrezivanje izvedeno iz nemedicinskih, kulturnih ili vjerskih razloga u europskim zemljama regulirano je različitim nacionalnim propisima i etičkim smjernicama koje naglašavaju važnost informiranog pristanka, sigurnosti zahvata i adekvatne kontrole boli, neovisno o dobi djeteta.

Prije dolaska

Prije zahvata liječnik obavlja klinički pregled i razgovor o razlogu obrezivanja, vrsti anestezije i očekivanom oporavku. Kod planirane opće anestezije ili sedacije potreban je predanestezijski pregled te upute o postu prije zahvata. Ponesite popis lijekova i alergija, a kod djece i knjižicu cijepljenja ako je zatraženo.

Tijekom usluge

Zahvat se izvodi u sterilnim uvjetima; kirurg uklanja prepucij prema planiranoj tehnici, a ranu zatvara resorptivnim (samotopivim) šavovima koji se ne moraju naknadno vaditi. Trajanje zahvata obično je između 20 i 40 minuta.

Nakon usluge

Nakon zahvata uobičajena je blaga do umjerena bol i oticanje koji se ublažavaju analgeticima prema uputi liječnika. Ranu je potrebno održavati čistom i suhom prema danim uputama, a potpuno cijeljenje obično traje dva do tri tjedna, tijekom kojih se preporučuje izbjegavanje naprezanja i spolne aktivnosti.

Kada se javiti liječniku?

Hitno se javite u slučaju obilnog krvarenja koje se ne zaustavlja pritiskom, izraženog oticanja koje brzo napreduje, znakova infekcije (crvenilo koje se širi, gnojni iscjedak, povišena temperatura) ili nemogućnosti mokrenja nakon zahvata.

Algomed

Prije dolaska

Ponesite trudničku i porodničku dokumentaciju, knjižicu cijepljenja, zapise o razvojnim prekretnicama te sve dosadašnje nalaze (ultrazvuk mozga u novorođenačkoj dobi, laboratorijske ili genetske nalaze) ako postoje. Ako je moguće, snimite video neobičnih
pokreta ili epizoda koje su razlog dolaska.

Tijekom usluge

Neurolog razgovara s roditeljima i, prema dobi, s djetetom, promatra djetetovo ponašanje i pokrete te obavlja neurološki pregled prilagođen dobi, uvijek u obliku koji je za dijete što manje stresan.

Nakon usluge

Nakon pregleda dobit ćete objašnjenje nalaza te, po potrebi, plan dodatne obrade (EEG, slikovna dijagnostika, laboratorijske ili genetske pretrage) ili uputnicu za habilitacijske usluge poput fizioterapije ili logopeda.

Algomed

Najčešći uzrok tetanije je hipokalcemija, no uzrok pada kalcija može biti vrlo različit, što izravno utječe na liječenje. U kliničkoj praksi jedan od najčešćih scenarija je postoperativna hipoparatireoza (smanjena funkcija doštitnih žlijezda nakon operacije štitnjače). Nakon operacije štitnjače (osobito totalne tireoidektomije) paratireoidne (doštitne) žlijezde, koje su smještene tik uz štitnjaču i regulatiraju razinu kalcija, mogu biti privremeno “omamljene” zbog manipulacije tijekom zahvata ili trajno oštećene ako su nehotice odstranjene ili im je prekinuta opskrba krvlju. Zbog toga se kod svakog bolesnika nakon operacije štitnjače rutinski prati kalcij u danima nakon zahvata, a simptomi poput trnaca oko usta ili u prstima u tom razdoblju uvijek treba shvatiti ozbiljno.

Osim hipoparatireoze, do hipokalcemije i tetanije mogu dovesti i drugi uzroci: nedostatak magnezija (jer magnezij je nužan za pravilno lučenje i djelovanje paratireoidnog hormona, pa njegov manjak može uzrokovati hipokalcemiju otpornu na sam nadomjestak kalcija), teško zatajenje bubrega (poremećena aktivacija vitamina D i zadržavanje fosfata), nedostatak vitamina D, akutni pankreatitis (akutna upala gušterače), te masovne transfuzije krvi (citrat iz konzervirane krvi veže kalcij). Poseban i vrlo čest slučaj u svakodnevnoj praksi je respiratorna alkaloza uslijed hiperventilacije – kod izražene tjeskobe ili panike osoba diše brzo i duboko.

Zbog ove raznolikosti uzroka, kod svakog bolesnika s tetanijom preporučuje se, uz ukupni i ionizirani kalcij, provjeriti i magnezij, fosfat, kalij, paratireoidni hormon te acidobazni status (plinsku analizu krvi)  jer liječenje bitno ovisi o tome je li riječ o pravoj hipokalcemiji, hipomagnezemiji ili funkcionalnom padu ioniziranog kalcija zbog alkaloze, pri čemu se treći scenarij liječi prije svega smirivanjem disanja, a ne davanjem kalcija.

Uloga EMNG-a u dijagnostici tetanije

Elektromioneurografija nije prva pretraga koja se radi kod tetanije, ali ima jasno definiranu, specijaliziranu ulogu u nejasnim slučajevima. Kod izražene, jasne hipokalcemije dijagnoza se postavlja kliničkim znakovima i laboratorijskim nalazom, bez potrebe za EMNG-om.

Elektromioneurografija postaje korisna kada su klinički znakovi granični ili nejasni, a liječnik želi objektivno potvrditi da je neuromuskularna razdražljivost doista povišena. Kod tzv. normokalcemične (“latentne”) tetanije.  Stanja u kojem osoba ima tipične simptome (trnci, grčevi, pojačana osjetljivost na podražaje) uz naizgled uredan standardni nalaz kalcija u krvi, gdje se sumnja na suptilniji poremećaj (npr. granični manjak magnezija ili ioniziranog kalcija koji standardna pretraga nije uhvatila). Na EMG-u se kod tetanije opisuje karakterističan nalaz spontanih, ponavljanih izbijanja motoričkih jedinica u parovima ili skupinama (“dubleti”, “tripleti” ili “multipleti”) , to je specifičan elektrofiziološki obrazac koji odražava povećanu spontanu razdražljivost živaca i mišića. Taj se nalaz može dodatno pojačati i standardiziranom provokacijom, tzv. elektromiografskim testom tetanije s ishemijom  kombinacijom kratkotrajnog prekida cirkulacije u podlaktici (isto načelo kao kod Trousseauovog znaka) uz istovremeno EMG snimanje, pri čemu broj i trajanje ovih izbijanja pomažu razlikovati osobe sa stvarnim poremećajem neuromuskularne razdražljivosti od zdravih ispitanika.

Algomed

Literatura:

1. Williams A, Liddle D, Abraham V. Tetany: A diagnostic dilemma. J Anaesthesiol Clin Pharmacol. 2011 Jul;27(3):393-4. doi: 10.4103/0970-9185.83691. PMID: 21897517; PMCID: PMC3161471.

Protutijela na acetilkolinske receptore (anti-AChR) najspecifičniji su laboratorijski marker ove bolesti i prisutna su kod većine bolesnika s generaliziranim oblikom miastenije. Kod bolesnika čiji su simptomi ograničeni samo na oči (ptoza, dvoslike) ova su protutijela nešto rjeđe pozitivna, pa sam negativan nalaz kod takvih bolesnika ne isključuje dijagnozu. Repetitivna živčana stimulacija i elektromiografija jednog vlakna (single-fiber EMG) dodatno potvrđuju da je poremećen sam prijenos signala sa živca na mišić. Te su pretrage osobito korisne kod bolesnika kod kojih su protutijela negativna, a klinička sumnja na miasteniju ostaje visoka.

Kod svakog novodijagnosticiranog bolesnika s miastenijom gravis smjernice preporučuju CT prsnog koša radi procjene timusne žlijezde, jer se tumor timusa (timom) javlja kod dijela bolesnika, osobito onih s pozitivnim anti-AChR protutijelima. Kod pažljivo odabranih bolesnika uklanjanje timusa (timektomija) prema smjernicama može dugoročno poboljšati tijek bolesti. Rezultat svih ovih testova uvijek se tumači zajedno s kliničkom slikom karakterističnom promjenjivom mišićnom slabošću koja se pogoršava naporom, a poboljšava odmorom. Sama prisutnost protutijela bez odgovarajućih simptoma nije dovoljna za postavljanje dijagnoze.

Prije dolaska

Za vađenje krvi na protutijela posebna priprema obično nije potrebna. Za neurofiziološke pretrage (repetitivna stimulacija, single-fiber EMG) liječnik može zatražiti privremeni prekid pojedinih lijekova koji utječu na neuromuskularni prijenos  o tome ćete prije termina dobiti jasne pisane upute, prilagođene vašoj terapiji.

Tijekom usluge

Vađenje krvi izvodi se standardnim postupkom venepunkcije. Neurofiziološke pretrage provode se u ambulanti kliničke neurofiziologije uz blage električne podražaje, a kod single-fiber EMG-a i uz tanku iglenu elektrodu, što može izazvati kratkotrajnu nelagodu.

Nakon usluge

Nakon vađenja krvi nema posebnih ograničenja. Nakon neurofizioloških pretraga moguća je blaga, prolazna osjetljivost na mjestu uboda, koja prolazi unutar jednog do dva dana.

Algomed

Literatura:

1. https://www.aanem.org/clinical-practice-resources/patient-information/faqs-before-edx-testing

Liječnik (neurolog) prije pretrage uzima anamnezu i klinički pregled kako bi unaprijed odredio koje živce i mišiće treba testirati.

EMNG se najčešće radi kada postoji sumnja na:

Pritisak na živac u zglobu ili kanalu – primjerice sindrom karpalnog tunela (utrnulost i trnci u prstima, osobito noću) ili sličan pritisak na živac lakta ili gležnja.

Pritisnut živčani korijen u kralježnici (radikulopatija) – bol koja se širi u ruku ili nogu uz trnce, slabost ili promjenu osjeta u točno određenom području kože koje odgovara jednom živčanom korijenu.

Rasprostranjeno oštećenje perifernih živaca (polineuropatija) –  primjerice kod dijabetesa, kada se utrnulost i trnci simetrično javljaju u oba stopala ili obje šake.

Bolest neuromuskularne spojnice ili mišića – kada se javlja neuobičajen zamor mišića pri naporu ili slabost bez jasnog uzroka na živcu.

U svim ovim slučajevima EMNG daje objektivan, mjerljiv nalaz koji pomaže odrediti gdje je točno problem (živac, spoj živca i mišića, ili sam mišić), koliko je izražen te je li riječ o svježem ili dugotrajnom oštećenju. Taj podatak liječniku često izravno usmjerava odluku o daljnjem liječenju,  na primjer, hoće li se sindrom karpalnog tunela liječiti konzervativno ili operacijom, ili je kod radikulopatije potrebna dodatna snimka kralježnice. Opseg pretrage koji se živci i mišići testiraju te hoće li se raditi samo neurografija ili i igleni EMG uvijek se prilagođava pojedinačnim simptomima pacijenta, a ne provodi se po jednom fiksnom protokolu za sve.

Prije dolaska
Nije potreban post niti prekid uobičajene terapije. Preporučuje se doći bez krema i losiona na koži ruku i nogu te obavijestiti tehničara/liječnika o pacemakeru, defibrilatoru, spinalnom stimulatoru ili terapiji koja utječe na zgrušavanje krvi.
Tijekom usluge
Neurografski dio izvodi se postavljanjem površinskih elektroda i kratkim, blagim električnim podražajima preko kože iznad živca, uz bilježenje odgovora. Igleni EMG dio uključuje uvođenje tanke igle-elektrode u odabrane mišiće, pri čemu se bilježi njihova električna aktivnost u mirovanju i tijekom kontrakcije. Cijela pretraga obično traje 30–60 minuta, ovisno o broju testiranih živaca i mišića.
Nakon usluge
Nakon pretrage moguć je blag osjećaj neugode ili manja modrica na mjestima uboda igle, što se povlači unutar par dana. Nema posebnih ograničenja aktivnosti niti potrebe za pratnjom kući. Nalaz liječnik tumači zajedno s kliničkom slikom i  po potrebi, drugim pretragama.

Algomed

Literatura:

1. https://www.aanem.org/clinical-practice-resources/patient-information/faqs-before-edx-testing

Među najčešće korištenim postupcima nuklearne medicine u kliničkoj praksi su scintigrafija kostiju, scintigrafija štitnjače, scintigrafija bubrega, perfuzijska scintigrafija srca te PET/CT pretrage.

Scintigrafija kostiju osjetljiva je metoda za otkrivanje promjena u kostima, uključujući koštane metastaze i neke upalne ili druge patološke promjene. Takve promjene mogu postati vidljive prije nego što se uoče na konvencionalnoj rendgenskoj snimci, iako scintigrafija nije specifična samo za metastaze. Scintigrafija štitnjače omogućuje procjenu funkcije štitnjače i funkcionalne aktivnosti pojedinih čvorova. Scintigrafija bubrega može se koristiti za procjenu funkcije pojedinog bubrega te, ovisno o vrsti pretrage, protoka i odljeva mokraće. Perfuzijska scintigrafija srca procjenjuje prokrvljenost srčanog mišića, najčešće u mirovanju i tijekom opterećenja.

FDG-PET/CT koristi radiofarmak 18F-fluorodeoksiglukozu (FDG), čije nakupljanje odražava metabolizam glukoze. Primjenjuje se u dijagnostici, određivanju proširenosti bolesti, procjeni odgovora na liječenje i otkrivanju ponovne pojave bolesti kod brojnih malignih bolesti (tumorske bolesti).

Nuklearna medicina ima i terapijsku primjenu. Radioaktivni jod primjenjuje se u liječenju određenih oblika hipertireoze i diferenciranog raka štitnjače. Nakon terapije mogu biti potrebne privremene mjere zaštite od zračenja, poput ograničavanja bliskog kontakta s drugim osobama. Trajanje i opseg tih mjera ovise o primijenjenoj aktivnosti, vrsti terapije i individualnoj procjeni stručnjaka za zaštitu od zračenja.Radioligandna terapija, primjerice terapija 177Lu-PSMA-617, koristi se kod određenih bolesnika s metastatskim kastracijski rezistentnim rakom prostate. Primjena ovisi o prethodnom liječenju, općem stanju bolesnika, prisutnosti metastaza koje izražavaju PSMA i drugim kriterijima.

(1)(2)

Prije dolaska
Priprema ovisi o vrsti pretrage. Za neke postupke nije potrebna posebna priprema, dok druge mogu zahtijevati gladovanje, prilagodbu ili privremeni prekid određenih lijekova ili posebne prehrambene upute. Kod FDG-PET/CT-a obično je potrebno nekoliko sati gladovanja, uz dopušten unos obične vode. Ovisno o protokolu, preporučuje se i izbjegavanje hrane bogate jednostavnim ugljikohidratima te intenzivne tjelesne aktivnosti prije pretrage. Kod pretraga štitnjače određeni lijekovi i unos joda mogu utjecati na nalaz, pa se njihova primjena može privremeno prilagoditi prema uputama liječnika.
Prije svake nuklearnomedicinske pretrage potrebno je obavijestiti zdravstvenog djelatnika o trudnoći ili mogućnosti trudnoće i dojenju. Uvijek treba slijediti konkretne upute ustanove jer se priprema razlikuje ovisno o vrsti pretrage i radiofarmaku.
Tijekom postupka
Zdravstveni djelatnik prije postupka objašnjava njegov tijek i primjenjuje odgovarajući radiofarmak, najčešće intravenskim putem. Nakon primjene slijedi razdoblje čekanja potrebno za raspodjelu radiofarmaka u organizmu. Zatim se provodi snimanje odgovarajućom kamerom, a njegovo trajanje ovisi o vrsti pretrage. Ukupno vrijeme boravka u ustanovi može biti znatno dulje od samog vremena snimanja zbog potrebnog čekanja nakon primjene radiofarmaka.
Nakon postupka
Nakon većine dijagnostičkih nuklearnomedicinskih pretraga moguće je nastaviti uobičajene aktivnosti, osim ako zdravstveni djelatnik ne preporuči drukčije. Često se preporučuje dovoljan unos tekućine kako bi se radiofarmak koji se izlučuje mokraćom brže uklonio iz organizma. Nakon terapijske primjene radiojoda potrebno je pridržavati se individualnih pisanih uputa o zaštiti od zračenja. One mogu uključivati privremeno ograničavanje bliskog i dugotrajnog kontakta s drugim osobama, osobito djecom i trudnicama. 

Literatura:

1.  Beheshti M, Mottaghy FM, Paycha F, et al. The EANM practice guidelines for bone scintigraphy. Eur J Nucl Med Mol Imaging. 2016;43:1723–1738. doi:10.1007/s00259-016-3415-4.

2. Boellaard R, Herrmann K, Garon EB, et al. [^18F]FDG PET/CT: EANM procedure guidelines for tumour imaging: version 3.0. Eur J Nucl Med Mol Imaging. 2025. doi:10.1016/j.eanmj.2025.100006.

Polisomnografija predstavlja zlatni standard  za potvrdu i procjenu težine opstruktivne apneje u snu, jer za razliku od pojednostavljenih kućnih testova istovremeno bilježi strukturu sna putem EEG- a, što omogućuje preciznu procjenu koliko su prekidi disanja povezani s buđenjima i fragmentacijom sna. Težina apneje izražava se indeksom apneje-hipopneje (broj prekida disanja po satu sna), koji je ključan podatak za odluku o uvođenju terapije kontinuiranim pozitivnim tlakom u dišnim putovima (CPAP). Kod jasne kliničke sumnje na opstruktivnu apneju u snu bez značajnih popratnih bolesti srca ili pluća, ESRS smjernice dopuštaju korištenje pojednostavljenog kućnog testa spavanja kao pristupačnije alternative, no kod djece, bolesnika sa sumnjom na druge poremećaje spavanja (parasomnije, narkolepsiju, periodičke pokrete udova) ili nejasnog nalaza kućnog testa, laboratorijska polisomnografija ostaje metoda izbora. Kod sumnje na narkolepsiju, polisomnografija se prema istim smjernicama nadopunjuje testom višestrukih latencija usnivanja (MSLT) sljedećeg dana, koji mjeri brzinu i vrstu usnivanja tijekom niza kratkih dnevnih prilika za odmor. (1) Nalaz polisomnografije uvijek se tumači zajedno s kliničkom slikom i prema potrebi, dodatnim laboratorijskim pretragama , jer izolirani nalaz bez odgovarajućih simptoma ne mora imati klinički značaj.

Prije dolaska
Operite kosu bez gela ili laka, izbjegavajte kofein i alkohol na dan pretrage te ponesite udobnu odjeću za spavanje i osobne higijenske potrepštine. Ponesite popis lijekova i dnevnik spavanja ako ga vodite, kao i opažanja partnera ili ukućana o hrkanju ili
neobičnim pokretima tijekom noći.

Tijekom usluge
Medicinsko osoblje postavlja elektrode i senzore prije spavanja te provjerava kvalitetu signala. Tijekom noći moguć je nadzor putem video-kamere i interfona, a tehnolog je dostupan u slučaju potrebe za pomoći, primjerice odlaska na toalet.

Nakon usluge
Ujutro se elektrode i senzori uklanjaju, a pacijent se može odmah vratiti uobičajenim aktivnostima. Rezultat analize snimljenih podataka i pisani nalaz obično su dostupni u roku od nekoliko dana do dva tjedna, ovisno o ustanovi. Potencijalno će trebati uključiti i specijaliste drugih grana medicine popur kardiologa i pulmologa.

Algomed

Literatura:

1.The European Insomnia Guideline: An update on the diagnosis and treatment of insomnia 2023Riemann, D., Espie, C. A., Altena, E., Arnardottir, E. S., Baglioni, C., Bassetti, C. L. A., Bastien, C., Berzina, N., Bjorvatn, B., Dikeos, D., Dolenc Groselj, L., Ellis, J. G., Garcia-Borreguero, D., Geoffroy, P. A., Gjerstad, M., Gonçalves, M., Hertenstein, E., Hoedlmoser, K., Hion, T., … Spiegelhalder, K. (2023). The European Insomnia Guideline: An update on the diagnosis and treatment of insomnia 2023. Journal of Sleep Research, 32(6), e14035. https://doi.org/10.1111/jsr.14035