Prava defincija ginekomastije – povećanja muških grudi

Kako na mnogim stranicima krvio piše: “ povećanje žljezdanog i masnog tkiva”, što nije točno!

Ginekomastija nije samostalna bolest, nego simptom poremećaja koji dovodi do hormonske neravnoteže između estrogena i androgena u organizmu. Definira se kao povećanje žljezdanog tkiva muške dojke i treba je razlikovati od lipomastije, kod koje dolazi do povećanja masnog tkiva bez sudjelovanja žljezdanog tkiva. Dok ginekothelija označava izolirano povećanje bradavice.

Sada kada znamo pouzdano definiciju, možemo prijeći na učestalost ginekomastije

Ginekomastija se može fiziološki pojaviti (znači nije odmah alarm da se radi o bolesti) u različitim životnim fazama. Kod novorođenčadi i dojenčadi razvija se u 65 do 90 % svih novorođenčadi te se spontano povlači tijekom nekoliko tjedana nakon rođenja. Učestalost ginekomastije kod adolescenata kreće se između 22 i 69 %, a spontano povlačenje očekuje se unutar 6 do 24 mjeseca. U odraslih muškaraca učestalost ginekomastije u literaturi se navodi između 36 i 57 %.

Idemo prijeći na uzroke i podjelit ih u fiziološke i patološke.

1. Fiziloški (javljanje u tipičnoj dobi uz najčešće sponatano povlačenje kroz par mjeseci)

– novorođenačka i dojenačka dob
– adolescencija
– dob iznad 65 godina

Zašto to nastaje fiziološki? Kakvi su to procesi u tijelu koji dovode do povećanja grudi, odnosno ginekomastije?

Ginekomastija kod novorođenčadi nastaje zbog utjecaja majčinih hormona koji tijekom trudnoće prelaze na dijete. U krvi novorođenčeta nalaze se povišene razine estrogena i progesterona, a dodatno se u tom razdoblju pojačava pretvorba hormonskih preteča u spolne hormone. Također se povećava pretvorba muških hormona (androgena) u estrogene zbog djelovanja enzima aromataze, što je povezano s prirodnim porastom određenog hormona u novorođenačkom razdoblju. Zbog toga može doći do privremenog povećanja žljezdanog tkiva dojke, koje se obično spontano povlači.

Ginekomastija u pubertetu nastaje kada se poremeti ravnoteža između muških i ženskih hormona. To se može dogoditi zbog smanjene proizvodnje testosterona ili pojačane pretvorbe muških hormona u estrogene. Kada se poveća udio estrogena u odnosu na testosteron, može doći do privremenog razvoja žljezdanog tkiva dojke. U većini slučajeva stanje se spontano povuče.

Fiziološka ginekomastija u muškaraca starijih od 65 godina najčešće je posljedica prirodnog pada proizvodnje testosterona. Istovremeno se povećava količina proteina u krvi koji veže spolne hormone, što dodatno smanjuje količinu aktivnog testosterona. Tako dolazi do relativnog viška estrogena u odnosu na testosteron, što pogoduje razvoju ginekomastije.

Dodatno, kod povećane tjelesne mase dolazi do jače pretvorbe muških hormona u estrogene u masnom tkivu. Zbog toga se kod pretilih muškaraca može pojaviti samo lipomastija (povećanje masnog tkiva dojke), ali i ginekomastija, a ponekad i kombinacija oba stanja.

 

2. Patološki (kada nešto stoji u pozadini) uzroci uključuju:

Patološka ginekomastija može nastati zbog različitih uzroka, kao što su lijekovi, droge, anabolički steroidi, razne bolesti, pretilost, hormonska proizvodnja tumora (npr. tumori testisa ili drugih organa), poremećaji spolnog razvoja, terapija koja smanjuje djelovanje testosterona kod uznapredovalog raka prostate te manjak testosterona.

Svi ovi uzroci djeluju na jedan ili više načina koji dovode do poremećaja ravnoteže hormona, primjerice:

– povećanje razine estrogena ili smanjenje testosterona
– smanjeno djelovanje testosterona u tijelu
– neosjetljivost na androgene (muške hormone)
– povišena razina prolaktina
– povišena razina hCG hormona

Kod otprilike 45 do 50 % odraslih muškaraca s ginekomastijom ne može se pronaći točan uzrok, pa se takvi slučajevi nazivaju idiopatskima.

Lijekovima izazvana ginekomastija najčešće je povezana s antipsihoticima, osobito lijekom risperidonom. Međutim, važno je naglasiti da je ukupno gledano ginekomastija kao nuspojava lijekova vrlo rijetka u kliničkoj praksi.

Dodatno lijekovi koji mogu dovesti do ginekomastije uključuju digoksin (lijek za srce), tiazide (lijekove za tlak i izlučivanje tekućine), estrogene, fenotiazine (određene psihijatrijske lijekove) i teofilin (lijek za dišne puteve). Upotreba nekih rekreativnih droga, uključujući marihuanu, također je povezana s ovom bolešću.
Kemoterapijski lijekovi koji mogu uzrokovati ginekomastiju uključuju metotreksat, alkilirajuće lijekove, imatinib i vinka alkaloide (lijekove za liječenje raka). Međutim, najčešći lijekovi povezani s ginekomastijom imaju djelovanje slično estrogenu, a među njih spadaju cimetidin (lijek za želučanu kiselinu, danas se rijetko koristi), spironolakton (lijek za tlaki srce), ketokonazol (lijek protiv gljivica) i finasterid (lijek za prostatu i gubitak kose).

 

Nama je prevencija na prvom mjestu! Isprobate Algoprev

Primjer pristupa kod dijagnostike ginekomastije što Vas očekuje

1. Anamneza: pitanja o početku, tijeku i simptomima, druge bolesti i uzimanje lijekova. Konzumacija alkohola i uporaba droga. Kod sumnje na rak dojke: obiteljska anamneza malignih bolesti, znakovi viška estrogena te moguća izloženost zračenju.

2. Fizikalni pregled
Tjelesna visina i težina, indeks tjelesne mase, pregled i palpacija dojki (jednostrana ili obostrana ginekomastija), pregled testisa (veličina i struktura) i pregled limfnih čvorova.

3. Laboratorijske pretrage
Ukupni testosteron (tT), estradiol (E2), LH, hCG i prolaktin (PRL).

4. Slikovna dijagnostika

Ultrazvuk testisa (isključenje tumora testisa)
ultrazvuk dojki (razlikovanje od lipomastije).

5. Praćenje

Kontrola razvoja promjena tijekom vremena.

Proširena dijagnostika (samo za određene slučajeve)

U slučaju da osnovna obrada ne objasni uzrok, ako postoji sumnja na hormonski ili tumorski poremećaj, atipičan klinički nalaz ili progresija bolesti, može se indicirati proširena dijagnostika.

Ona uključuje dodatno

Laboratorij: SHBG, FSH, TSH i slobodni T4, slobodni testosteron (fT), DHEA, AFP, jetreni i bubrežni parametri i kromosomska analiza.
Slikovna dijagnostika: MR hipofize, ultrazvuk abdomena, CT abdomena
Posebna dijagnostika (ako se sumnja na tumor dojke): mamografija i biopsija (uzimanje uzroka tkiva)

(1) (2) (3)

Pronađite želejnu medicinsku uslugu putem Algolov tražilice.

Ako je čak do 50 % uzroka ginekomastije nepoznato, a vi ste ranije naveli da se prije uklanjanja ginekomastije treba pronaći uzrok, što bi osoba trebala učiniti ako ima ginekomastiju koja nije fiziološka, nego patološka, a uzrok nije pronađen?

Poanta je isključiti ozbiljne bolesti. Ako se nakon potpune i pravilno provedene obrade ne pronađe uzrok, tada se radi o idiopatskoj ginekomastiji, što ne predstavlja propust, nego stanje bez dokazive osnovne bolesti. U tom slučaju nema smisla nastaviti beskonačnu potragu za uzrokom, nego se pristup usmjerava na fazu i trajanje promjene: u ranoj fazi moguće je praćenje ili medikamentozno liječenje, dok se dugotrajna i stabilna ginekomastija najčešće rješava kirurški.

Kako izgledaju simptomi ginekomastije?

Glavni simptom ginekomastije je opipljivo povećanje žljezdanog tkiva dojke, koje se nalazi iza bradavice i najčešće je bezbolno. Povećanje može biti na jednoj ili obje strane.

Kod nekih osoba javlja se obostrano povećanje, dok je kod drugih zahvaćena samo jedna dojka
Osim fizičkog simptoma, posebno u adolescenciji, ginekomastija može uzrokovati i psihičke poteškoće poput nelagode zbog izgleda tijela, smanjenog samopouzdanja, povlačenja iz društva, tjeskobe te osjećaja neugode u socijalnim situacijama.

Liječnje ginekomastije koje su sve opcije?

Liječenje ginekomastije ovisi o uzroku koji je doveo do nje, o trajanju, izraženosti promjene te o tome koliko pacijentu smeta. Mogućnosti liječenja kreću se od kontroliranog praćenja, posebno kod pubertetske ginekomastije (do 24 mjeseca), preko liječenja osnovne bolesti, promjene životnih navika (npr. mršavljenje, prekid uzimanja lijekova ili izbjegavanje tvari koje uzrokuju stanje), medikamentoznog liječenja pa sve do kirurških zahvata.

Operacija je indicirana kada ginekomastija i dalje perzistira nakon uklanjanja uzroka i razumnog perioda čekanja, kada nema spontanog povlačenja ili kada nakon pokušaja medikamentoznog liječenja i dalje postoji izražena promjena i/ili značajan psihički teret. To posebno vrijedi za pubertetsku ginekomastiju, gdje se o operaciji obično odlučuje nakon završetka pubertetskog razvoja.

Za korekciju hormonske neravnoteže mogu se koristiti androgeni, antiestrogeni i inhibitori aromataze. Medika­mentozno liječenje treba započeti prije nego što tkivo postane fibrozno (unutar 6 mjeseci; kod pubertetske ginekomastije odluku treba temeljiti na simptomima i mogućnosti spontanog povlačenja). Antiestrogeni lijekovi, poput tamoksifena, posebno se koriste kod novonastale ginekomastije zbog dobre učinkovitosti (smanjenje promjene kod 41 do 77,5 % pacijenata) i relativno kratkog trajanja terapije do 6 mjeseci. Stopa povrata bolesti opisana je do 14 %.  Tamoksifen se najčešće koristi kao terapijski pokušaj izvan odobrene indikacije (off-label), u dozi od 10 do 20 mg dnevno. Terapiju treba prilagoditi veličini ginekomastije, očekivanom spontanom povlačenju i stupnju tegobe pacijenta te je treba prekinuti nakon 3 mjeseca ako ne dođe do značajnog poboljšanja.

Ipak, važno je napomenuti da su studije heterogene, s malim uzorcima i često bez kontrolnih skupina, a spontana regresija dodatno otežava interpretaciju rezultata.

Stručne smjernice Europske akademije za andrologiju ne preporučuju rutinsku široku primjenu selektivnih modulatora estrogenskih receptora, inhibitora aromataze ili nesusceptibilnih androgena, jer za tu indikaciju nedostaju dovoljno jaki dokazi i službena odobrenja.

U SAD-u se trenutno godišnje izvodi više od 24 000 operacija ginekomastije i lipomastije, što predstavlja porast od oko 36 % od 2013. godine. Sličan trend bilježi i Njemačko društvo za estetsku i plastičnu kirurgiju, koje navodi porast operacija s 5,3 % u 2015. na 12,3 % u 2024. godini. Glavni razlozi za operaciju su smanjeno samopouzdanje i emocionalno opterećenje u oko 80 % slučajeva, dok su bol i fizičke tegobe rjeđi razlozi.

Kirurško liječenje ginekomastije obično uključuje kombinaciju liposukcije i uklanjanja žljezdanog tkiva dojke, što se smatra sigurnom metodom s relativno niskom stopom komplikacija. Stopa komplikacija iznosi oko 4,4 % (među njima infekcije i poremećaji cijeljenja rane 1,8 %, te reoperacije 2,4 %). Kod pseudo-ginekomastije (lipomastije) liposukcija se može provoditi i bez kirurškog uklanjanja žljezdanog tkiva.

Zadovoljstvo nakon operacije ginekomastije i lipomastije je vrlo visoko oko 80%, kako u pogledu postoperativnog oporavka, tako i estetskog rezultata.

(3)

Za kraj. Kako se ipak radi o algomedu i našem entuzijamu o zdravlju, a ne estetici, kratki osvrt na karcinom dojke kod MUŠKARACA.

Oko 1 % svih karcinoma dojke javlja se kod muškaraca. Bolesti jetre, bolesti testisa, pretilost, Klinefelterov sindrom te izloženost zračenju u djetinjstvu i adolescenciji povezani su s povećanim rizikom. Također je i ginekomastija povezana s višim rizikom za karcinom dojke.

Uzrok bolesti kod muškaraca može biti nasljedna (patogena) mutacija u genima povezanim s rizikom za rak dojke. Iako su takve mutacije u populaciji rijetke, kod muškaraca s karcinomom dojke nalaze se znatno češće, uključujući gene BRCA1, BRCA2 te rjeđe CHEK2, PALB2 i ATM. Zbog toga se kod svakog muškarca s karcinomom dojke preporučuje genetsko savjetovanje i po potrebi genetsko testiranje. Muškarci s mutacijama BRCA1/2 imaju povećan rizik ne samo za karcinom dojke, nego i za karcinom prostate. Nasljeđivanje je autosomno dominantno, pa se preporučuje informiranje članova obitelji o mogućem riziku.

Najčešći simptom je čvrsta, bezbolna, slabo ograničena promjena u dojci, koja je najčešće smještena iza bradavice. Zbog male količine tkiva dojke kod muškaraca, često su zahvaćeni i bradavica i koža, pa se mogu javiti uvlačenje bradavice, ulceracije ili iscjedak.

Za muškarce ne postoje programi ranog otkrivanja, zbog čega se bolest često otkriva u uznapredovalom stadiju. U više od 40 % slučajeva već su prisutne metastaze u limfnim čvorovima, koje se mogu napipati u području pazuha ili iznad ključne kosti (pročitajte blog: “Povećani limfni čvorovi“).

Dijagnostika uključuje klinički pregled, ultrazvuk dojke i limfnih čvorova te mamografiju. Na mamografiji se tumori obično vide kao nepravilne, guste (hiperdenzne) promjene s nepravilnim rubovima. Na ultrazvuku se najčešće vidi nepravilna, hipoehogena promjena. Ako se nađe sumnjiva promjena, radi se biopsija pod lokalnom anestezijom kako bi se potvrdila dijagnoza. Obrada za udaljene metastaze provodi se samo kod visokog rizika ili prisutnih simptoma, najčešće pomoću CT-a prsnog koša i abdomena te scintigrafije kostiju. Budući da nema dovoljno kliničkih studija za muškarce, liječenje se provodi prema istim smjernicama kao i kod žena s karcinomom dojke. (3)

 

Stoga osvjestimo se da i muškarci mogu imati karcinom dojke!

 

05/2026

 

Martin Novosel, dr. med.

Literatura:

Vandeven HA, Pensler JM. Gynecomastia. [Updated 2023 Aug 8]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2026 Jan-. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK430812/
S1-LeitlinieGynäkomastie im ErwachsenenalterAWMF Registernummer 013-039 S1-Guideline Gynecomastia in Adults
Faridi A, Gerber B, Hartmann S.(Diseases of the Male Breast: Gynecomastia and Breast Cancer, Deutsches Ärzteblatt International, 2025) Poveznica: https://api.aerzteblatt.de/pdf/122/15/m406.pdf