MR LS kralježnice
“Brza Traka” brzo informiranje
“Želim znati više” detaljnije informiranje
PRETRAGE• 5 MIN
Brza Traka
Magnetna rezonancija (MR) je dijagnostička metoda koja se koristi za prikaz mekih tkiva u tijelu, poput živaca, diskova između kralježaka, mišića i drugih organa. Bezbolna je, neinvazivna te ne koristi ionizirajuće zračenje.
Istražite detalje pripreme i bitne informacije za magnetsku rezonanciju!
Kada se koristi MR lumbosakralne (LS) kralježnice?
Kada se sumnja na bolesti koje zahvaćaju donji dio kralježnice (lumbalna i sakralna kralježnica). Najčešće se pacijenti javljaju s tegobom bolova u leđima.
Je li rendgen dovoljan za pregled kralježnice?
Rendgen nije dovoljan. Zato se rade dodatne pretrage kao što su MR ili CT.
Magnet ili CT kralježnice?
CT kralježnice bolje prikazuje samu kost, dok magnet bolje prikazuje živce, diskove između kralježaka, mišiće i sl. (magnet bolje prikazuje tvari koje sadrže vodu).
Znači li svaka vidljiva promjena kralježnice na magnetu da je potrebno liječenje?
Ne! Promjene na kralježnici su česte te ih je sve više s dobi. Istražite u nastavku!
Znače li bolovi u kralježnici odmah i operaciju kralježnice?
Ne! Operacija najčešće nije potrebna i uvijek se nastoji konzervativno liječiti (lijekovi protiv bolova, fizikalna terapija, tjelovježba i sl.).
Želim znati više
Magnetska rezonancija pouzdana je medicinska pretraga za dijagnozu bolesti kralježnice. To je slikovna pretraga koja se preferira kod pacijenata s bolovima u leđima kod kojih konzervativna terapija (lijekovi protiv bolova, fizikalna terapija i sl.) ne pomaže te kod pacijenata koji imaju dodatne kliničke simptome i znakove koji mogu ukazivati na infekciju, tumor ili prijelom. MRI je najbolja metoda za prikaz kompresije korijena živca.
Glavna mana pretrage je kada se metalni predmet nalazi u blizini te dolazi do stvaranja artefakta (iskrivljene slike). Magnet je pogotovo značajan kod edema kosti i kod krvarenja kod akutnih suptilnih fraktura (svježih prijeloma).
Magnet kralježnice može otkriti: stenozu spinalnog kanala (suženje kanala), promjene na zglobovima, hernijaciju diska, prolaps diska, oštećenje diska itd.
Prikaz takvih oštećenja kralježnice omogućuje i dijagnozu upalnih bolesti kralježnice koje nisu uzrokovane infekcijama.
Tu spadaju spondiloartropatija (ankilozantni spondilitis, psorijatični artritis, reaktivni artritis, artritis kod upalnih bolesti crijeva), reumatoidni artritis itd.
To je bitno jer se ranim uočavanjem promjena može započeti liječenje na vrijeme.
U odnosu na CT ili rendgen, MRI je najbolja metoda prikaza upalnih promjena kralježnice jer ima veću osjetljivost i specifičnost.
Klasičan RTG prikaz kralježnice ima glavnu ulogu u procjeni pacijenata s traumom (pad, udarac i sl.). Međutim, pretraga ima minimalnu vrijednost u procjeni kod pacijenata s bolovima u leđima i RTG ima minimalnu vrijednost u procjeni radi li se o promjenama na kralježnici koje bi zahtijevale daljnje liječenje.
Zbog toga nacionalne smjernice UK-a navode da se rendgen ne bi trebao koristiti kod uobičajene boli u leđima. Njegov glavni problem je izlaganje pacijenta zračenju. (1)
CT je najbolja metoda za procjenu prijeloma i otkrivanje tumora kralježnice. Na njemu se neće vidjeti upalne promjene u početnom razdoblju (kada ih je najbolje liječiti), te neće prikazati edem kosti (vidljiv u ranoj fazi nakon ozljede). Također je manje učinkovit od MR-a za procjenu kompresije korijena živca, ali se može koristiti kao alternativa kada nije moguće napraviti MR.
Većina pacijenata, kod ozljede ili oštećenja kralježnice, liječi se konzervativno (mirovanje, lijekovi protiv bolova i fizikalna terapija), dok se kirurško liječenje koristi kod oko 9-15% pacijenata, uglavnom nakon što konzervativno liječenje ne uspije. (2)
Koliko su česte promjene i nepravilnosti kralježnice?
Sustavni pregled u kojem Brinjikji W, Luetmer PH i dr. analiziraju slikovne pretrage (CT ili MR) 3100 osoba bez simptoma, navode prisutnost oštećenja diska u rasponu od 37% kod 20-godišnjaka do 96% kod 80-godišnjaka.
Hernijacija diska raste od 30% kod 20-godišnjaka do 84% kod 80-godišnjaka.
Protruzija diska raste od 29% kod 20-godišnjaka do 43% kod 80-godišnjaka.
Ovo istraživanje govori da su promjene na kralježnici česte te da su često dio slučajnih nalaza na slikovnim pretragama te da ne znače nužno da je potrebno određeno liječenje.
(3)
Zbog toga je bitno tumačiti nalaze uz simptome i kliničku sliku pacijenta!
Ponekad se uz slikovnu obradu traži EMNG (elektromioneurografija) kako bi se ispitala funkcija živaca te je li njihova funkcija u skladu sa slikovnim prikazom na MR-u ili CT-u.
Je li potrebno snimiti kralježnicu kod svih bolova u leđima?
Navedene smjernice iz prakse objavljene u BMJ navode da dokazi trenutno pokazuju da je snimanje jedino korisno za mali postotak pacijenata koji imaju određena stanja i simptome, kao što su: tumori, povišena tjelesna temperatura, upalne bolesti, prijelome i teške neurološke ispade (npr. nemogućnost kontrole mokrenja i stolice, nemogućnost kretanja stopalom i sl.). To se odnosi na otprilike 5-10% pacijenata u ambulantama obiteljske medicine, dok kod ostalih 90-95% slikovna obrada ne donosi korist kod liječenja te u nekim slučajevima može dovesti do više štete nego koristi.
Na temelju napretka u znanju i prikupljenih informacija o ishodima liječenja, potreba za snimanjem kralježnice kod bolova u donjem dijelu leđa bi se trebala smanjiti, ali noviji sustavni pregledi pokazuju suprotno. Došlo je do porasta snimaka zadnjih 20 godina, a od toga je najmanje trećina nepotrebna. (4)
Istražite Algoprev za prave pretrage u pravo vrijeme!
Borna Patrun, dr. med.
04./26.
Literatura: