Operacija koljena

“Brza Traka” brzo informiranje

“Želim znati više” detaljnije informiranje

Tražite operaciju koljena?

PRETRAGE •  5 MIN

Brza Traka

Operacija koljena odnosi se na kirurške zahvate koljena koji se mogu pronaći na tražilici Algolov.

Koje su najčešće operacije koljena?

Artroskopija, operacija križnog ligamenta, operacija meniskusa, uklanjanje slobodnih tijela iz zgloba, ugradnja parcijalne ili totalne proteze koljena.

Kada je potrebna operacija koljena?

Potrebu za kirurškim zahvatom određuje ortoped (lakši pronalazak ortopeda).

Sve ovisi o zdravstvenom stanju osobe, zanimanju, trenutnim i prijašnjim bolestima te očekivanom životnom vijeku.

Česti razlozi za operaciju su: bol u koljenu koja ne prolazi na liječenje lijekovima protiv bolova, fizikalna terapija ne pomaže te prijelom kostiju koljena.

Kod boli u koljenu potrebna je obrada uz procjenu moguće štete i koristi samog zahvata.

Tko odlučuje o operaciji?

Ortoped određuje potrebu za operacijom, a anesteziolog o zdravstvenoj sposobnosti pacijenta.

Kada se, u pravilu, ne izvodi operacija koljena?

Kada se očekuje da lijekovi protiv bolova i fizikalna terapija mogu dovesti do djelomičnog ili potpunog oporavka zgloba. Osim toga, kod osoba kod kojih se ne očekuje dulji životni vijek nastoji se izbjeći operacija.
Osobe koje imaju visoke rizike za komplikacije od operacije (teški srčani bolesnici, plućni bolesnici, kod značajne osteoporoze, dijabetesa, oštećene bubrežne funkcije i sl.), anesteziolozi takve osobe mogu smatrati prerizičnima za zahvat.

Tražite fizikalnu terapiju?

Koje pretrage se izvode za utvrđivanje oštećenja koljena?

Najčešće se počinje običnim rendgenom (RTG koljena). Nakon toga slijede: ultrazvuk koljena (UZV koljena), magnet koljena (MR) ili kompjutorizirana tomografija (CT), ovisno o mogućem uzročniku tegobe (CT za kosti, MR i UZV za ligamente i mišiće).

Koje su moguće komplikacije operacije koljena?

Svaka operacija ima svoje rizike. U komplikacije operacije koljena najčešće spadaju: infekcija koljena, krvarenje, nestabilnost zgloba, puknuće operiranog ligamenta, oštećenje živca, istrošenost umjetnog zgloba, krvni ugrušak i sl.

Koje su glavne koristi operacije koljena?

Povratak funkcije zgloba i vraćanje pokretljivosti. Time se nastoji ukloniti bol u zglobu te povećati kvaliteta života jer se osoba može vratiti svakodnevnim aktivnostima, pogotovo kod ozljeda u mlađoj životnoj dobi i sportaša.

Što znači da se zahvat može izvesti artroskopski?

To znači da nije potrebno napraviti velike rezove na koljenu čime se oštećuju zdravi mišići i okolno tkivo. Kod artroskopije se kroz male rezove uvodi kamera i alati koji omogućuju operaciju nakon koje je oporavak puno brži. Potrebno je napomenuti da se ne mogu svi zahvati izvesti tom tehnikom, npr. ugradnja totalne proteze koljena.

Tražite artroskopiju?

Želim znati više

Artroplastika (ugradnja proteze) koljena čini veliki napredak u liječenju dugotrajne boli u zglobu. Indicirana je kod pacijenata kod kojih je konzervativna terapija (mirovanje, lijekovi protiv bolova, fizikalna terapija i sl.) bila bezuspješna. Ugradnja totalne proteze kuka i koljena dvije su učestale operacije koje smanjuju bol i poboljšavaju kvalitetu života kod pacijenata s poremećajima koljena i kuka.
Osteoartritis najčešće je stanje koje dovodi do ugradnje proteze. Druga stanja koja dovode do ugradnje proteze su: upalni artritis (npr. psorijatični artritis, reumatoidni artritis), prijelomi, displazija, tumori itd. Iako postoje neke razlike u ishodu ugradnje proteze kuka i koljena zbog različite anatomije i bolesti koje ih uzrokuju, većina pacijenata postiže značajno dugoročno poboljšanje uz te operacije.

Uz starenje populacije i produljenje kvalitetnog dijela života, očekuje se da će doći do još većeg porasta broja ugradnji proteze kuka i koljena. (1)

Ozljeda prednjeg križnog ligamenta česta je ozljeda, pogotovo u mlađoj populaciji sportaša koji se ozlijede za vrijeme sporta u pokretima okretanja. Opcije liječenja uključuju: konzervativno liječenje (koje uključuje progresivnu fizikalnu terapiju), edukaciju pacijenta o sprječavanju nestabilnosti i korištenjem steznika za koljeno. Kirurško liječenje uključuje rekonstrukciju rupturiranog ligamenta korištenjem autografta ili alografta (dio vlastitog tijela ili donora) te popravak prednjeg križnog ligamenta kod kojega se pokidani ligament ponovno vrati na tibiju ili femur. Izbor liječenja ovisi o jačini ozljede, ozljedama povezanih struktura (npr. okolni mišići), razina fizičke spreme i sportske ciljeve pacijenta.

To je pogotovo bitno za sportaše koji su u sportu kod kojeg se radi puno okretanja (pivotiranja), brzog usporavanja i brzih promjena smjera kretanja.

Kratkotrajne komplikacije rupture prednjeg križnog ligamenta uključuju smanjenu pokretljivost koljena, bol te smanjenu stabilnost zgloba.

Dugotrajne komplikacije su osteoartritis, nestabilnost koljena i rizik od ponovne ozljede.

Opcije operacije prednjeg križnog ligamenta uključuju zamjenu ligamenta korištenjem tetive patele, tetive kvadricepsa, tetive stražnjih mišića natkoljenice, Ahilove tetive, semitendinosusa, gracilisa ili tetive stražnjeg tibialisa.

Mnogi čimbenici utječu na odluku o načinu liječenja. Veća uspješnost nekirurških metoda uočena je kod pacijenata: s djelomičnom rupturom i bez simptoma nestabilnosti koljena, kod kompletne rupture za pacijente bez simptoma nestabilnosti koljena kod sportova niske zahtjevnosti, kod niske potrebe za fizičkom aktivnosti te kod djece jer su njihove ploče rasta još uvijek aktivne.

Zbog toga, aktivni odrasli pacijenti uključeni u sport ili fizičke poslove uglavnom su kandidati za operaciju.
Nadalje, pojedinci s velikim fizičkim zahtjevima (npr. sportaši), imali su više koristi od kirurškog zahvata nego od odmaranja. Potrebna su velika randomizirana istraživanja koja prate pacijente dovoljno dugo kako bi se dokazalo postoji li značajna korist kirurškog liječenja u odnosu na konzervativno liječenje. (2)

Meniskus ima kritičnu ulogu u smanjenju opterećenja i ravnomjerne distribucije opterećenja na zglob koljena. Ozljede meniskusa predstavljaju najčešće ozljede koljena i mogu značajno utjecati na kvalitetu života pacijenta.
Ozljede meniskusa mogu biti traumatske – povezane s ozljedom koljena, pokazujući se kao nagla bol, ili mogu biti povezani s dobi – dolazi do “propadanja” hrskavice i vezivnog tkiva.

Razlučivanje uzroka oštećenja, je li zbog ozljede ili dobi, određuje se detaljnom kliničkom povijesti pacijenta i uzorcima na MR-u te se također mogu odrediti na histološkoj razini (uzimanje uzorka tkiva).
Degenerativna (“propadanje”) oštećenja meniskusa razvijaju se polako te su povezana s rastom dobi osobe. Takva oštećenja nalaze se često u koljenu kod osteoartritisa i smatraju se jednim od mnogih znakova degeneracije koljena, zbog čega je otkrivanje pravog uzroka problema veliki izazov.
Nadalje, MR pretrage potvrđuju da su takve ozljede česte kod osoba srednje dobi, koje nemaju simptome, zbog čega je upitan klinički značaj samih oštećenja meniskusa.
Parcijalna meniscektomija (uklanjanje dijela oštećenog meniskusa) artroskopijom za liječenje simptomatske rupture meniskusa bila je tema velikih rasprava u nedavnoj literaturi.
Ovaj sustavni pregled nedavnih sustavnih pregleda predlaže da osobe srednje dobi s degenerativnim oštećenjem meniskusa nemaju dugoročno poboljšanje artroskopskom parcijalnom meniscektomijom i debridmanom u funkciji i smanjenju bola u odnosu na terapiju vježbanjem ili placebom.

Operacija pruža malu razliku u smanjenju boli i funkcionalnosti. Međutim, poboljšanja nisu trajala dugoročno.
Na temelju tih rezultata, konzervativno liječenje trebalo bi biti prva linija liječenja kod rupture meniskusa pacijenata srednje dobi.

Međutim, većina radova opisala je podgrupe pacijenata koji nisu imali poboljšanje stanja čekanjem te je došlo do poboljšanja stanja nakon operacije.
Zbog toga dokazi navode da bi artroskopska parcijalna meniscektomija mogla biti opravdana i poželjna kod nedovoljnih rezultata fizikalne terapije te bi buduća istraživanja trebala više obratiti pozornost na ovu hipotezu. (3)

Nakon ozljeda koljena, prva opcija slikovne pretrage je rendgen kada se javljaju bol, otok koljena ili otežano oslanjanje na nogu ili savijanje u koljenu. Nakon toga, kod sumnje na prijelom kosti može se preporučiti CT ili MR, pogotovo kod sumnje na skrivene prijelome. Kod sumnje na ozljedu meniskusa ili prednjeg križnog ligamenta, preporučuje se MR, a kod sumnje na ozljedu okolnih tetiva ultrazvuk.

Izbor same slikovne pretrage ovisi o kliničkom pregledu. Rendgen se preporučuje kod početnih pretraga kod traume i artritisa. Površinske ozljede mekog tkiva mogu se procijeniti ultrazvukom. Unutarnja slobodna tijela (npr. hrskavica, ligament ili meniskus) mogu se vidjeti samo MR-om koljena. Dodatno, MR pruža informacije o mehanizmu ozljede na temelju uzorka koštane srži kod privremene dislokacije patele, hiperekstenzijske ozljede ili ozljede prilikom okreta (pivotiranja).

Tim Algomed

05./26.

Literatura

1. Singh JA. Epidemiology of knee and hip arthroplasty: a systematic review. Open Orthop J. 2011 Mar 16;5:80-5. doi: 10.2174/1874325001105010080. PMID: 21584277; PMCID: PMC3092498.
2. Papaleontiou A, Poupard AM, Mahajan UD, Tsantanis P. Conservative vs Surgical Treatment of Anterior Cruciate Ligament Rupture: A Systematic Review. Cureus. 2024 Mar 20;16(3):e56532. doi: 10.7759/cureus.56532. PMID: 38646275; PMCID: PMC11027445.
3. Rotini M, Papalia G, Setaro N, Luciani P, Marinelli M, Specchia N, Gigante A. Arthroscopic surgery or exercise therapy for degenerative meniscal lesions: a systematic review of systematic reviews. Musculoskelet Surg. 2023 Jun;107(2):127-141. doi: 10.1007/s12306-022-00760-z. Epub 2022 Sep 3. PMID: 36057031; PMCID: PMC10192166.
4. Ridley U, Ridley L. Imaging of the knee: Common acute presentations to general practice. Aust J Gen Pract. 2020 Jun;49(6):344-349. doi: 10.31128/AJGP-10-19-5120. PMID: 32464725.