Prekomjerno znojenje (Hiperhidroza)
“Brza Traka” brzo informiranje
“Želim znati više” detaljnije informiranje
BOLESTI• 9 MIN
Brza Traka
Što je prekomjerno znojenje (hiperhidroza)?
Hiperhidroza je stanje kod kojeg osoba proizvodi znatno više znoja nego što je potrebno za normalnu regulaciju tjelesne temperature.
Zašto je uopće hiperhidroza problem?
Zbog posljedice svakodnevnih psihičkih, socijalnih i profesionalnih ograničenja, oko polovice oboljelih navodi smanjenu kvalitetu života te izražava potrebu za liječenjem.
Koji je uzrok hiperhidroze?
Postoje dva oblika i nazivaju se primarna i sekundarna hiperhidroza. Primarna je takozvana idiopatska kojoj se točan uzrok ne zna, a javlja se u najčešće u mlađoj dobi. Sekundarna je oblik kod kojeg je u pozadini određena bolest ili lijekovi.
Kako se treba pristupiti osobi koja ima problema s prekomjernim znojenjem?
Znamo da sada želite odgovor u kojem kažemo kako trebate napravite ovu terapiju i onda će sve biti dobro. Nažalost, Algomed ne pristupa problemima na „tik tok“ pristup već dajemo na jednom mjestu provjerene informacije. Stoga je naš odgovor: “Pristupa se individualno.”
Prekomjerno znojenje, individualni pristup
1. Prikupljaju se podaci o lijekovima, postojećim bolestima i obiteljskoj anamnezi, kao i o trajanju, učestalosti i lokalizaciji znojenja te utjecaju na svakodnevni život.
2. Procjenjuje se tipičan primarni oblik koji počinje rano (djetinjstvo/adolescencija), javlja se nepredvidivo i nevoljno, lokaliziran je i simetričan, pojavljuje se barem jednom tjedno, ne javlja se tijekom spavanja te često postoji obiteljska pojavnost.
3. Simptomi: Jačina simptoma procjenjuje se prema zahvaćenosti područja poput pazuha, dlanova i stopala.
4. Testovi: Koriste se fotodokumentacija, Minorov test (jodno-škrobni test), gravimetrija (mjerenje količine znoja) i dinamička sudometrija (mjerenje aktivnosti znojenja). Kao patološke vrijednosti uzimaju se >20 mg/min za dlanove i >50 mg/min za pazuhe.
5. Procjenjuje se pomoću DLQI i HDSS upitnika. (Upitnik na hrvatskom jeziku u odjeljku “želim znati više”) Upitnici govore koliko je osoba ograničena zbog tegoba prekomjernog znojenja na objektiva način.
I sada možemo kada se svi podaci skupe ići na liječenje prekomjernog znojenja odnosno hiperhidracije (skraćena verzija za punu verziji pročitajte: “želim znati više”);
Primjer 1. (Sekundarna hiperhidroza)
Dobra anamneza i pregled je dovela do sumnje da je problem u štitnjači. Izvađeni hormoni i protutijela to potvrđuju i nakon liječenja uzroka (bolesti štitnjače) problem je riješen.
Primjer 2. (Primarna hiperhidroza)
Dobar pregled i anamneza je isključila potencijalni sekundarni uzrok. Stoga se liječi primarna hiperhidroza (primjerice lokalna terapija kreme ili botoks terapija)
Iscrpan blog u odjeljku “Želim znati više” sadrži popis raznih terapija koje često stoje kao proizvoljan izbor brojnih privatnih klinika.
Želim znati više
Prekomjerno znojenje ili hiperhidroza dijeli se na primarnu (nepoznati uzrok odnosno povezano s genetikom) i sekundarnu (kada u pozadini postoji neka bolest koja se može dokazati).
Prevalencija primarne hiperhidroze iznosi 4,8 % u SAD-u, 4,6 % u Njemačkoj i 5,5 % u Švedskoj. Ukupna prevalencija oba oblika raste na 16,3 % u Njemačkoj i na 20,3 % u Švedskoj. Primarna, idiopatska hiperhidroza tipično se javlja između 14. i 25. godine života, lokalizirano (ograničeno na određene dijelove tijela) i u različitim kombinacijama. Učestalost pojavljivanja pojedinih oblika pokazuje veliku varijabilnost: 30 do 60 % aksilarno (pazusi), 10 do 40 % palmarno (dlanovi) i plantarno (stopala), te 10 do 20 % fasciokranijalno (lice i glava). Uzrok bolesti još uvijek nije jasno razjašnjena. Obiteljska pojavnost (genetika) prisutna je u 30 % do 65 % slučajeva.
Sekundarna hiperhidroza češće se javlja kraniofacijalno (lice i glava) ili generalizirano (po cijelom tijelu) te postaje učestalija s porastom dobi, osobito kod osoba starijih od 60 godina, a povezana je s komorbiditetima (pridruženim bolestima) ili lijekovima.
Kada govorimo u primarnoj (uzrok nepoznat) hiperhidrozi, koji su to kriteriji koji upućuju da se baš radi o primarnoj?
Tipični simptomi primarne hiperhidroza izgleda ovako:
– početak simptoma u djetinjstvu ili adolescenciji (razdoblje odrastanja, prije ili oko 25. godine života);
– znojenje dlanova često počinje već prije puberteta (prije spolnog sazrijevanja)
– znojenje je neovisno o temperaturi (javlja se i kada nije vruće), nepredvidivo (ne može se unaprijed znati kada će se pojaviti) i nevoljno (osoba ga ne može kontrolirati)
– najčešće u jednoj ili više predilekcijskih zona (tipična mjesta pojave), s obostranim i simetričnim zahvaćanjem (na obje strane tijela jednako)
– javlja se više od jednom tjedno i može značajno ometati svakodnevni život
– nema pojačanog znojenja tijekom spavanja (noću se simptomi obično smanjuju ili nestaju)
– često je prisutna pozitivna obiteljska anamneza (slični slučajevi u obitelji)
Koji su uzroci sekundarnog oblika (kada određeni bolest ili lijek stoji u pozadini)
Potencijalni uzroci uključuju:
Konzumaciju alkohola i zlouporabu droga (prekomjerno i štetno korištenje psihoaktivnih tvari), diabetes mellitus (šećerna bolest), hiper- ili hipotireozu (pojačana ili smanjena funkcija štitnjače), hipoglikemiju (nizak šećer u krvi), hiperpituitarizam (pojačano lučenje hormona hipofize), infekcije poput tuberkuloze (TBC), HIV-a i gripe (Influenza), gustatorno znojenje (znojenje izazvano unosom začinjene hrane), tumorske bolesti kao što su karcinoid (hormonski aktivan tumor) i feokromocitom (tumor nadbubrežne žlijezde), B-simptomatika (simptomi poput noćnog znojenja, gubitka težine i povišene temperature), moždani infarkt (moždani udar), neurološke bolesti poput Arnold-Chiari malformacije (kongenitalni poremećaj mozga), Parkinsonove bolesti, ozljede leđne moždine i polineuropatije (oštećenje više živaca), menopauzu (prirodni prestanak menstruacije), psihijatrijske poremećaje poput anksioznih poremećaja i depresije, te pretilost.
Također, određeni lijekovi mogu izazvati sekundarnu hiperhidrozu, uključujući antidepresive poput inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI) i serotonina-noradrenalina (SNRI), parasimpatomimetike (lijekovi koji pojačavaju aktivnost parasimpatičkog živčanog sustava), lijekove za dijabetes kao što su inzulin i selektivne modulatore estrogenskih receptora poput tamoksifena, druge lijekove poput sildenafila, infliksimaba i niacinamida, te opioide (jake lijekove protiv bolova).
Nakon anamneze, u određenim slučajevima se provode objektivni testovi kako bi se vidjelo „koliko je to previše znoja“ što se stvara.
Tu su primjer dva test (testovi su bezbolni):
– Gravimetrija: mjerenje količine znoja tijekom određenog vremenskog razdoblja (npr. tijekom 5 minuta) pomoću filter papira i preciznih vaga
– Minortest (jod-škrobni test): Određivanje područja kože koja se jako znoje korištenjem škrobnog praha s jodom
Nakon što liječnik uzme detaljnu anamnezu i po potrebi izvede testove koji su potrebni za određivanje stupnja znojenja slijedeći korak je odrediti koliko osoba koja je pogođena hiperhidrozom je ograničena u svojim dnevnim aktivnostima.
Skala težine bolesti hiperhidroze (HDSS)
„Kako biste procijenili težinu svoje hiperhidroze?“
Stupanj 1
Moj znoj nikada nije primjetan i ne utječe na moje svakodnevne aktivnosti.
Stupanj 2
Moj znoj je podnošljiv, ali povremeno utječe na moje svakodnevne aktivnosti.
Stupanj 3
Moj znoj je teško podnošljiv i često utječe na moje svakodnevne aktivnosti.
Stupanj 4
Moj znoj je nepodnošljiv i stalno utječe na moje svakodnevne aktivnosti.
Liječenje hiperhidroze prema lokalizaciji i stupnju (težini bolesti):
Ovdje se govori i primarnoj hiperhidorzi (sekundarna se liječi tako što se liječi problem koji stoji u pozadini npr. lijek, infekcija, tumor i sl.).
Napomena ovo je samo primjer stupnjevite terapije koja je aktualno razrađena u velikom pregledom radu Waldemar Schreiner i suradnika iz 2026. godine. Preporuke se mogu razlikovati s obzirom na smjernice i literaturu. Algomed je uzeo ove kao primjer zbog aktualnosti i dobre strukturiranosti.
Uzmimo dva primjera (za pazuh i za cijelo tijelo)
Aksilarna hiperhidroza (pazusi)
– blagi oblik (HDSS stupanj 2) do 20 % aluminijevog klorida lokalno (topikalno), glikopironijev bromid lokalno, injekcije botulinum toksina
– umjereni/teški oblik (HDSS stupanj 3/4)do 20 % aluminijevog klorida lokalno i/ili glikopironijev bromid lokalno, injekcije botulinum toksina, po potrebi kombinacija 20 % aluminijevog klorida lokalno i/ili glikopironijevog bromida lokalno i injekcija botulinum toksina, oralni antikolinergici (lijekovi koji smanjuju aktivnost znojenja) po potrebi u kombinaciji sa stupnjevima 1 i 2, po potrebi radiofrekvencijska terapija, mikrovalna terapija ili terapija fokusiranim ultrazvukom,
– Ako gore naveden metode ne pomažu: kiretaža znojnih žlijezda, zahvat na simpatičkom živčanom sustavu
Generalizirana hiperhidroza (po cijelom tijelu)
– oralni antikolinergici (lijekovi koji smanjuju funkciju znojnih žlijezda), po potrebi kombinacija s lokalnim mjerama i/ili injekcijama botulinum toksina, ovisno o težini i lokalizaciji hiperhidroze
Idemo sada zaroniti u terapijske opcije za kraj
1. Topikalni proizvodi (kreme i gelovi)
U prvom koraku najčešće se koristi aluminijev klorid u koncentraciji 10–30 %, koji lokalno smanjuje znojenje. Djeluje tako da se kemijski veže s mukopolisaharidima (komponentama sluzi i tkivne tekućine) te uzrokuje začepljenje izvodnih kanala endokrinih znojnih žlijezda, čime se smanjuje izlučivanje znoja. U studijama je većina bolesnika bila zadovoljna učinkom, osobito kod koncentracije od 15 %. Najčešće nuspojave bile su svrbež i iritacija kože, osobito na početku terapije.
Kod aksilarne Hiperhidroza koriste se i lokalno (topikalno) antikolinergične tvari poput glikopironija tozilata i bromida u obliku natopljenih maramica, ili oksibutininklorida (lijek koji blokira muskarinske receptore koji sudjeluju u poticanju znojenja), u obliku gela u koncentracijama od 1 %, 3 % ili 10 %. Zabilježene su sljedeće nuspojave: suha usta (24 % naspram 6 % u placebo skupini), lokalne kožne reakcije (u obje skupine oko 30 %), smanjena sposobnost akomodacije oka (3,5 % naspram 0 % – otežano fokusiranje vida na blizinu), midrijaza (7 % naspram 0 % – proširenje zjenica), glavobolja (5 % naspram 2,2 %) te retencija urina (zadržavanje mokraće).
2. Iontoforeza vodom koristi se posebno za liječenje palmo-plantarne hiperhidroze (dlanovi i stopala)
Pomoću elektroda na koži (uređaja koji se postavljaju na kožu) na zahvaćeno područje dovodi se kontinuirana ili pulsirajuća električna struja (kontrolirani električni impulsi). Mehanizam djelovanja još nije potpuno razjašnjen, ali se smatra da dolazi do reverzibilnog poremećaja transporta iona (privremenog poremećaja kretanja električki nabijenih čestica) u sekretornom dijelu znojnih žlijezda. Terapiju pacijenti najčešće provode samostalno kod kuće. Mogu se javiti nuspojave poput boli uz osjećaj trnaca, povremeno crvenilo kože i stvaranje mjehurića (blisteri). Kontraindikacije (stanja kod kojih se terapija ne smije primjenjivati) uključuju ugrađeni elektrostimulator srca (pacemaker), prisutnost metalnih implantata, trudnoću te otvorene rane.
U studijama kod osoba s palmarno lokaliziranom hiperhidrozom, nakon 2 tjedna liječenja zabilježeno je poboljšanje simptoma za najmanje 1 HDSS stupanj (klinička skala težine simptoma) u 79 % liječenih naspram 31 % u placebo skupini, kao i smanjenje količine znoja potvrđeno gravimetrijom (mjerenje količine znoja) u 92 % naspram 39 % ispitanika. Općenito, učinak iontoforeze hiperhidroza može trajati oko 4 do 12 tjedana. Zbog toga se preporučuje nastavak terapije kao održavajuće liječenje u razmacima od 1 do 4 tjedna.
3. Botulin toksin injekcije
U studijama prije-poslije primjene botulinum toksina kod aksilarne (pazušne) Hiperhidroza pokazano je da se i godinu dana nakon završetka terapije bilježi trajno poboljšanje: HDSS (skala težine simptoma) smanjio se s 3,4 na 1,5, što upućuje na dugotrajan učinak terapije. U retrospektivnoj studiji kod palmarne hiperhidroze, 93 % bolesnika imalo je poboljšanje HDSS-a za najmanje jedan stupanj, a učinak nakon prve primjene trajao je u prosjeku oko 4 mjeseca (raspon 1–14 mjeseci). Kod jednog dijela ispitanika javilo se kompenzatorno znojenje u području pazuha. Kao nuspojave kod palmarne (znojenje dlanova) primjene opisani su smanjenje snage hvata (privremeno slabljenje stiska ruke), slabost mišića šake, bol i svrbež. U jednom slučaju bolesnik nije mogao otvoriti bocu zbog slabosti šake. Općenito se botulinum toksin primjenjuje jednom do dva puta godišnje. Kod aksilarne primjene nuspojave su obično blage do umjerene, dok kod palmarne primjene mogu biti izraženije zbog mogućeg utjecaja na funkciju mišića šake.
4. Radiofrekvencija, fokusirani ultrazvuk i mikrovalna terapija
Koriste se isključivo za liječenje aksilarne (pazušnu) hiperhidroze. Ove metode djeluju tako da toplinskom energijom (zagrijavanjem tkiva) u području između potkožnog tkiva i epidermisa (površinskog sloja kože) izazivaju oštećenje znojnih žlijezda. Međutim, zagrijavanje nije selektivno (ne djeluje samo na znojne žlijezde), pa se mogu oštetiti i druge okolne strukture. Učinkovitost ovih metoda još nije dovoljno znanstveno istražena.
5. Kirurški zahvati
Predstavljaju zadnju opciju liječenja nakon što su iscrpljene sve konzervativne i interventne terapije (zato jer imaju najviše komplikacija). Razlikuju se zahvati koji uklanjaju znojne žlijezde kod aksilarne hiperhidroze te zahvati na simpatičkom živčanom sustavu (torakalni i lumbalni simpatički živac), kojima se prekida prijenos živčanih impulsa, osobito kod palmarne (dlanovi) i plantarne (stopala) Hiperhidroza.
Zašto Algomed kaže individualno? Ovaj blog, koji to potvrđuje, navodi kako nije isto ako netko ima primarnu ili sekundarnu hiperhidrozu. Nije isto ako netko ima visok stupanj ili nizak stupanj simptoma. Također nije isto ako netko ima znojenje dlanova ili pazuha u odabiru terapije.
Pronađite željenu uslugu na Algolov tražilici.
Ako ste zainterisirani za plan preventivnih pretraga isprobajte Algoprev.
05/2026
Martin Novosel, dr. med.