Procjene su da je prisutnost boli u ramenu između 6.7% i 66.7% za doživotnu bol i 18% do 31% za bol koja se javlja mjesečno. Bol u ramenu treća je najčešća tegoba sustava kretanja u primarnoj skrbi (Rekola 1993). Poremećaji rotatorne manžete najčešći su uzrok boli, uz procjenu prisutnosti između 65 % i 85 % ovisno o uzorku i dobi populacije.
Operativno liječenje rotatorne manžete (s ili bez subakromijalne dekompresije) sve se češće provodi za tegobe rotatorne manžete. Primjerice, istraživanje u UK zabilježilo je rast od 10 puta za operacije rekonstrukcije rotatorne manžete i subakromijalne dekompresije između 2004. i 2010.

Meta analiza Karjalainena TV-a i suradnika navodi umjerenu do nisku kvalitetu istraživanja u ovom radu te zbog toga nesigurnost u korisnost operacije rekonstrukcije rotatorne manžete u smislu pružanja klinički značajne koristi kod osoba sa simptomatskom rupturom rotatorne manžete. Dobro osmišljena i dvostruko slijepa kontrolirana istraživanja u ovom području nedostaju.

Rizik od ozbiljnih komplikacija kod operacije ramena vjerojatno je nizak. Zbog malog broja zabilježenih komplikacija, nije moguće pouzdano procijeniti rizik takvih ishoda iz istraživanja u ovoj meta analizi.

Međutim, ozbiljne komplikacije operacije ramena, kao što su: infekcija, duboka venska tromboza, pneumonija, oštećenje perifernih živaca i smrt nakon artroskopije zabilježeni su tijekom opservacijskih istraživanja. Potencijalni rizik mora se uzeti u obzir kada se gledaju u odnosu na ograničene dokaze o korisnosti.

Zaključak ove analize možda se ne može primijeniti na traumatsku rupturu manžete u mlađoj populaciji! (6)

Prijelom proksimalnog humerusa vrlo je čest i predstavlja ozbiljan zdravstveni problem. To je 7. najčešći prijelom kod odraslih osoba. Na njega spada 4 -10% svih prijeloma, prema više istraživanja na različitim populacijama. Liječenje je ponekad kontroverzno i u nekim slučajevima tehnički izazovno. Incidencija fraktura pokazuje značajnu varijaciju ovisno o geografskom području i godini istraživanja. Učestalost se povećava s dobi pacijenata.

Meta analiza Rupani N-a i suradnika navodi porast incidencije ugradnje umjetnog zgloba ramena, ali ostaje niža od učestalosti ugradnje zgloba kuka i koljena. Međutim, godišnji rast nadmašuje rast zamjene kuka i koljena. Međunarodni rast uglavnom se pripisuje proširenju razloga (indikacija) za operaciju i korištenje stražnjeg pristupa ugradnje totalne proteze ramena, što se odražava u epidemiološkim istraživanjima.

Različite tehnike zamjene ramena nastoje omogućiti kirurško rješenje za različite bolesti i indikacije s namjerom smanjenja boli i poboljšanja funkcije ramena. Najčešći razlozi za ugradnju umjetnog ramena su: osteoartritis, artropatija nakon rupture rotatorne manžete, nakon traume i avaskularna nekroza. (2)

Ponavljajuća nestabilnost ramena problematično je stanje koje može dovesti do dugotrajne boli, smanjenja funkcije i nemogućnosti povratka fizičkim aktivnostima ili sportu. Transfer korakoidnog nastavka, rekonstrukcija prednje blokade kosti, Bankart artroskopska rekonstrukcija i otvoreni Bankart opcije su operacije ramena kod liječenja nestabilnosti ramena za pacijente kod kojih nije uspjelo neoperativno liječenje. Veći gubitak glenoida ili neuspješnost artroskopskih zahvata zahtijeva veće kirurške postupke, kao što su rekonstrukcija prednje blokade kosti ili Latarjet zahvati.

Ozljede rotatorne manžete mogu biti od ozljede, tendinopatije, djelomične rupture te sve do potpune rupture. Dob čini značajnu ulogu. Ozljede su prisutne kod 9.7 % 20-godišnjaka do 62% pacijenata od 80 godina i starijih (bez obzira jesu li simptomi prisutni).
Rastuća dob i osobe s jednostranom boli su također u riziku za rupturu suprotnog ramena. U istraživanju koje je uspoređivalo pacijente s jednostranom boli, prosječna dob pacijenata koji nisu imali rupturu manžete iznosila je 48.7 godina. Nakon dobi od 66 godina, postoji vjerojatnost od 50 % za obostranu rupturu. Dodatno, dob je bila povezana s prisutnosti i tipom rupture, ali bez povezanosti s veličinom.

Nažalost, postoji manjak dokaza najbolje metode liječenja pacijenata mlađih od 40 godina. Rupture koje su traumatske češće bolje odgovaraju na operaciju ramena, ali ulogu nekirurških metoda potrebno je bolje definirati. (4)

Kada je riječ o slikovnim pretragama za pregled ramena, koriste se tri opcije: običan RTG, ultrazvuk i magnetska rezonancija/MR artrografija.  Lakše pronađite MR artrografiju!
Za bolesti rotatorne manžete, MR artrografija nema veću korist u odnosu na klasičan MR. Skuplje je i zahtijeva injekciju gadolinija u zglob.

Slikovna pretraga počinje rendgenom. Lakše pronađite RTG ramena! Ultrazvuk je postao odličan alat za procjenu rotatorne manžete. Jeftiniji je i ima sposobnost procjene ramena u pokretu.

Članak iz 2013. usporedio je MR, MR artrografiju i ultrazvuk za dijagnozu rupture rotatorne manžete. Zlatni standard je bila otvorena operacija ili artroskopija. Kod rupture koja nije bila pune debljine, MR i ultrazvuk su oboje imali dobru učinkovitost. Sve tri tehnike su uspjele isključiti rupturu pune debljine. Za obje vrste ruptura nije bilo značajne razlike između tehnika. Ultrazvuk ima ograničenja jer ovisi o vještini osobe koja ga izvodi te može biti otežano razlikovanje kronične rupture i tendinopatije. MR ramena zlatni je standard u SAD-u. Lakše pronađite MR ramena! Slike se koriste za planiranje samog zahvata i mogu pokazati: veličinu rupture, lokaciju, retrakciju, atrofiju mišića, kronične promjene tetive i mišiće povezane s degenerativnim promjenama te drugim povezanim patologijama. Svi navedeni čimbenici idu u planiranje potencijalnog kirurškog zahvata. (4)

Pacijenti koji nemaju simptome kod rupture manžete, trebali bi se liječiti neoperativno. Novodijagnosticirana, simptomatska ruptura rotatorne manžete može početi s fizikalnom terapijom za jačanje mišića ramena. Ovaj pristup je povezan sa sličnim kliničkim ishodima kada se usporedi s kirurškom rekonstrukcijom kod malih i srednjih ruptura. Dodatno, terapija je ubila učinkovito primarno liječenje kod većine pacijenata, čak i kod potpune rupture rotatorne manžete praćeno dulje od dvije godine. U populaciji koja je podvrgnuta istraživanju, niska očekivanja od rehabilitacije najjači su prediktori pacijenata koji će u konačnici imati kirurški zahvat. (4)

Što se tiče kortikosteroidnih injekcija koje se primjenjuju subakromijalno kod rupture rotatorne manžete, postoji malo dokaza koji podupiru njihovu učinkovitost i da poboljšavaju dugotrajne kliničke ishode kada se koriste kao jedina terapija. (4)

Tražite blokade protiv boli?

Ugradnja proteze ramena terapija je namijenjena je pacijentima u posljednjoj fazi glenohumeralnog osteoartritisa ili artropatiji zbog rupture rotatorne manžete kod kojih neoperativne metode nisu učinkovite. Postoji više metoda ugradnje proteze, ali njihove međusobne razlike u koristi i rizicima nisu jasne.

Rezultati dvaju istraživanja navode da bi totalna proteza ramena mogla pružiti bolju funkciju tijekom dvije godine praćenja u usporedbi s humeralnom hemiartroplastikom za glenohumeralni osteoartritis. Međutim, nisu pronađene druge bitne razlike. To je u skladu s prijašnjom verzijom istraživanja, jer nije bilo novih kvalitetnih randomiziranih istraživanja.
Potrebna su kvalitetna ortopedska istraživanja za prikupljanje dokaza i donošenje odluka vezano za ugradnju umjetnog ramena kod osteoartritisa ramena i artropatije kod rupture rotatorne manžete. (5)

Zaključno

Ne znači svaka bol u ramenu i da je nužna operacija ramena. Zbog toga je bitno napraviti pregled ortopeda i posavjetovati se s mogućnostima liječenja i mogućim rizicima.

Vaš tim Algomed

05./26.

1. Iglesias-Rodríguez S, Domínguez-Prado DM, García-Reza A, Fernández-Fernández D, Pérez-Alfonso E, García-Piñeiro J, Castro-Menéndez M. Epidemiology of proximal humerus fractures. J Orthop Surg Res. 2021 Jun 22;16(1):402. doi: 10.1186/s13018-021-02551-x. PMID: 34158100; PMCID: PMC8220679.
2. Rupani N, Combescure C, Silman A, Lübbeke A, Rees J. International trends in shoulder replacement: a meta-analysis from 11 public joint registers. Acta Orthop. 2024 Jun 18;95:348-357. doi: 10.2340/17453674.2024.40948. PMID: 38888103; PMCID: PMC11184711.
3. Best MJ, Wang KY, Nayar SK, Agarwal AR, Kreulen RT, Sharma S, McFarland EG, Srikumaran U. Epidemiology of shoulder instability procedures: A comprehensive analysis of complications and costs. Shoulder Elbow. 2023 Aug;15(4):398-404. doi: 10.1177/17585732221116814. Epub 2022 Aug 4. PMID: 37538528; PMCID: PMC10395401.
4. May T, Garmel GM. Rotator Cuff Injury. [Updated 2023 Jun 26]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2026 Jan-. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK547664/
5. Craig RS, Goodier H, Singh JA, Hopewell S, Rees JL. Shoulder replacement surgery for osteoarthritis and rotator cuff tear arthropathy. Cochrane Database Syst Rev. 2020 Apr 21;4(4):CD012879. doi: 10.1002/14651858.CD012879.pub2. PMID: 32315453; PMCID: PMC7173708.
6. Karjalainen TV, Jain NB, Heikkinen J, Johnston RV, Page CM, Buchbinder R. Surgery for rotator cuff tears. Cochrane Database Syst Rev. 2019 Dec 9;12(12):CD013502. doi: 10.1002/14651858.CD013502. PMID: 31813166; PMCID: PMC6900168.