Upala pluća je jedan od vodećih uzroka smrti djece od zaraznih bolesti u svijetu.
Slikovne tehnike predstavljaju standard, ali imaju svoja ograničenja, kao što su subjektivnost tumačenja nalaza, izlaganje rendgenskom zračenju, nemogućnost praćenja u stvarnom vremenu, te izazov prilikom transporta teško bolesnih pacijenata, osobito pri transportu teško bolesnih pacijenata iz jedinice intenzivnog liječenja do radiološkog odjela.

Dijagnoza upale pluća temelji se na kliničkim znakovima, kao što su ubrzano ili otežano disanje, povišena tjelesna temperatura te krepitacije ili hropci prilikom osluškivanja pluća (auskultacija) te uočavanjem konsolidacije ili nastanka sjene (infiltrata) na RTG-u ili CT-u prsa.

Ultrazvuk pluća može se koristiti za potvrđivanje ili isključivanje dijagnoze upale pluća kod odraslih pacijenata primljenih u hitnu službu. Čak kod pacijenata akutnom dispnejom (nedavno nastalo otežano disanje), gdje je širok raspon mogućih dijagnoza, ultrazvuk pluća pokazao se dobrim za dijagnostiku. Ova meta analiza podupire korištenje ultrazvuka pluća, kada ga koristi iskusni operater. Liječnici obiteljske (opće) medicine te liječnici u hitnoj službi trebali bi koristiti ultrazvuk pluća jer se pokazao učinkovitim alatom za dijagnosticiranje upale pluća u rukama iskusnog liječnika. (1)

Ultrazvuk ima očite prednosti u odnosu na RTG kod trudnica, ležećih pacijenata i u okruženjima kada RTG uređaji nisu dostupni. Nadalje, pacijenti se ne izlažu zračenju te se može koristit uz krevet pacijenta. Međutim, potrebno je još dokaza o učinkovitosti kod liječnika s manje iskustva.

Rendgen je glavna slikovna metoda u većini situacija, međutim, postoje ograničenja kao što je izlaganje zračenju trudnica. Osim toga, otežano je napraviti snimak kod pacijenata koji su u ležećem položaju, pogotovo na intenzivnoj njezi. Osim toga, RTG snimak ovisi o tumačenju radiologa. S druge strane, CT prsnog koša, kao osjetljivija metoda za dijagnozu upale pluća, ima druga ograničenja. Visoka cijena, nepraktičnost, pogotovo kod pacijenata u teškom zdravstvenom stanju te veće izlaganje zračenju u odnosu na RTG. (2)

Rendgen prsnog koša ima ograničenu vrijednost kod otkrivanja uzročnika tegobe, ali je dobar za procjenu opsežnosti pneumonije i za otkrivanje komplikacija (npr. nastanak kavitacija, apscesa, pneumotoraksa i izljeva), otkrivanje alternativnih dijagnoza te za određene invazivne dijagnostičke zahvate.

CT toraksa (prsnog koša) pokazao se kao osjetljivija metoda u odnosu na RTG za otkrivanje diskretnih promjena koje ukazuju na upalu pluća, do 5 dana prije nego RTG pluća. CT se preporučuje kod pacijenata sa sumnjom na infekciju, a da je slika koju prikazuje RTG normalna ili su promjene neodređene te kod sumnje na karcinom pluća ili druge bolesti pluća.

Meta analiza Chaveza i dr. pokazala je da ultrazvuk ima dobru osjetljivost i specifičnost kod dijagnoze upale pluća kod odraslih, uz osjetljivost od 94% i specifičnost 96%.
Warrier i dr. navode osjetljivost ultrazvuka od 96% u usporedbi s RTG-om od samo 57%.
(3)

Zaključno:

Normalan nalaz rendgena ne isključuje nužno upalu pluća, pogotovo kada se radi o početku bolesti ili manjoj upali!

Borna Patrun, dr. med.

06/26

Literatura
1. Shi C, Xu X, Xu Y. Systematic review and meta-analysis of the accuracy of lung ultrasound and chest radiography in diagnosing community acquired pneumonia in children. Pediatr Pulmonol. 2024 Dec;59(12):3130-3147. doi: 10.1002/ppul.27221. Epub 2024 Sep 6. PMID: 39239917; PMCID: PMC11601018.

2. Franquet T, Chung JH. Imaging of Pulmonary Infection. 2019 Feb 20. In: Hodler J, Kubik-Huch RA, von Schulthess GK, editors. Diseases of the Chest, Breast, Heart and Vessels 2019-2022: Diagnostic and Interventional Imaging [Internet]. Cham (CH): Springer; 2019. Chapter 7. PMID: 32096948.

3. Chavez MA, Shams N, Ellington LE, Naithani N, Gilman RH, Steinhoff MC, Santosham M, Black RE, Price C, Gross M, Checkley W. Lung ultrasound for the diagnosis of pneumonia in adults: a systematic review and meta-analysis. Respir Res. 2014 Apr 23;15(1):50. doi: 10.1186/1465-9921-15-50. PMID: 24758612; PMCID: PMC4005846.

Ultrazvuk pluća je li to uopće opcija?

Iako su rendgenska snimka prsnog koša i CT prsnog koša tradicionalno standardne metode za postavljanje dijagnoze od 1990-ih godina istraživanja ultrazvuka pluća pokazala su da ova metoda može vrlo precizno otkriti česte plućne bolesti kada je provode liječnici koji su za nju odgovarajuće educirani i kompetentni. Posljednjih godina sve veći broj liječnika koristi ultrazvuk pluća za dijagnosticiranje i praćenje bolesnika s plućnim bolestima. Tome su pridonijeli napredak ultrazvučne tehnologije, veća dostupnost prijenosnih ultrazvučnih uređaja te uključivanje edukacije iz ultrazvuka pluća

Koliko dugo treba trajati liječenje antibioticima?

Optimalno trajanje antibiotske terapije kod izvanbolnički stečene upale plućanije potpuno definirano. Ranije su smjernice često preporučivale liječenje u trajanju od 10 do 14 dana zbog bojazni da bi prekratka terapija mogla dovesti do neuspjeha liječenja.

Danas znamo da dulje liječenje nije uvijek bolje. Produljena primjena antibiotika povezana je s većim rizikom nuspojava, infekcije bakterijom Clostridioides difficile, (bakterija koja uzrokuje proljeve, a može se i zakomplicirati) oštećenja bubrega, narušavanja normalne crijevne flore te razvoja otpornosti na antibiotike.

Brojna istraživanja tijekom posljednjih dvadesetak godina pokazala su da kraće trajanje antibiotske terapije kod odgovarajuće odabranih bolesnika daje jednake kliničke rezultate kao i dulje liječenje.

Prema najnovijim smjernicama American Thoracic Society (ATS) iz 2025. godine:

– ambulantni bolesnici koji postignu kliničku stabilnost mogu se liječiti kraće od 5 dana (minimalno 3 dana),

– hospitalizirani bolesnici s nekompliciranom upalom pluća također mogu biti kandidati za liječenje kraće od 5 dana (minimalno 3 dana),

– bolesnici s teškom upalom pluća trebaju primati antibiotike najmanje 5 dana, a često i dulje, ovisno o kliničkom tijeku bolesti.

A duljina trajanja se može odrediti uz pomoć takozvane „kliničke stabilnosti“

Što je klinička stabilnost?

Klinička stabilnost označava stanje u kojem su se vitalni znakovi normalizirali i bolesnik pokazuje jasan oporavak. Za procjenu kliničke stabilnosti potrebno je zadovoljiti sve sljedeće kriterije:
Kriteriji uključuju sljedeće parametre: tjelesna temperatura ≤ 37,8 °C, puls < 100/min, frekvencija disanja < 24/min, zasićenost krvi kisikom (SpO₂) ≥ 90 % na sobnom zraku ili potreba za kisikom jednaka onoj prije bolesti, sistolički krvni tlak ≥ 90 mmHg te normalan mentalni status.

Svi navedeni kriteriji moraju biti zadovoljeni kako bi se bolesnik smatrao klinički stabilnim i onda se trajanje antibiotika može skratiti. Ove preporuke navedene su u ATS smjernicama “Diagnosis and Management of Community-acquired Pneumonia: An Official American Thoracic Society Clinical Practice Guideline” (American Journal of Respiratory and Critical Care Medicine

(1)

Martin Novosel, dr. med.

06./26.

Literatura: 

1. Jones BE, Ramirez JA, Oren E, Soni NJ, Sullivan LR, Restrepo MI, et al. Diagnosis and Management of Community-acquired Pneumonia: An Official American Thoracic Society Clinical Practice Guideline. Am J Respir Crit Care Med. 2026;212(1):24–44. doi:10.1164/rccm.202507-1692ST.

Istraživanja iz različitih zemalja pratila su prisutnost različitih vrsta patogena (bakterije, virusi, paraziti, gljive) u sirovom (nepasteriziranom) mlijeku, pri čemu su razine prisutnosti (prevalencije) dosezale i do 13 % za bakterije poput Campylobacter jejuni i Listeria monocytogenes.

Koje su to bakterije u mlijeku koje uzrokuju bolesti?

– Salmonella spp. — prisutnost u sirovom mlijeku: Europa 0–2,9 %, SAD 0–8,9 %, Novi Zeland 0 %.
Infektivna doza (<10³) (infektivna doza = najmanji broj bakterija potreban da izazove infekciju; ovdje manje od 1000 bakterija može biti dovoljno da osoba oboli).

– Campylobacter jejuni i coli — prisutnost u sirovom mlijeku: Europa 0–6 %, SAD 0–12,3 %, Novi Zeland 0,58 %.
 Infektivna doza (~500) (oko 500 bakterija može biti dovoljno da izazove bolest).

– Escherichia coli (patogeni sojevi) — prisutnost u sirovom mlijeku: Europa 0–5,7 %, SAD 0–3,8 %, Novi Zeland 0,3 %.
Infektivna doza (≈10 za O157:H7) ( samo oko 10 bakterija može izazvati infekciju, što ovu bakteriju čini posebno opasnom).

– Listeria monocytogenes — prisutnost u sirovom mlijeku: Europa 2,2–10,2 %, SAD 1,0–12,6 %, Novi Zeland 4,1 %.
Infektivna doza (0,1 do 10 milijuna CFU) (CFU = broj živih bakterija koje mogu rasti i stvarati kolonije; količina potrebna za infekciju ovisi o imunitetu osobe. Kod trudnica, starijih osoba, novorođenčadi i imunokompromitiranih osoba infekciju može izazvati i mnogo manji broj bakterija).

Što utječe na prisutnost bakterija?

Na prisutnost bakterija utječu brojni čimbenici, uključujući veličinu farme, broj životinja na farmi, higijena, upravljanje farmom, opremu za mužnju, godišnje doba itd. Sirovo mlijeko može biti kontaminirano patogenima čak i kada potječe od klinički zdravih životinja. Patogeni nisu vidljivi golim okom, a mjerenje njihovog broja može trajati nekoliko dana, pa je izuzetno teško procijeniti sigurnost sirovog mlijeka prije nego što se ono konzumira.

Koji su argumenti trenda sirovog (nepasteriziranog) mlijeka i imaju li smisla?

Nutritivna vrijednost

Tijekom pasterizacije NE dolazi do značajne promjene nutritivne kvalitete mlijeka. Ne dolazi do promjene kvalitete proteina; zabilježene su samo male razine (<7 %) denaturacije sirutkinih proteina, ali to nema utjecaja na nutritivnu vrijednost proteina. Minerali se ne mijenjaju jer su vrlo stabilni na toplinu.

Vitamini– Pasterizacija može uzrokovati vrlo male gubitke (<10 %) vitamina C, folne kiseline (B9), vitamina B12, B6 i tiamina (B1). Mlijeko je dobar izvor uglavnom vitamina B12, dok su ostali vitamini prisutni u niskim količinama. Pasterizacija ne mijenja sadržaj riboflavina (B2) ni vitamina topljivih u mastima poput vitamina A i E.

Na sadržaj vitamina mnogo više utječu: pakiranje, izloženost svjetlu i uvjeti skladištenja nego sama pasterizacija. Također, prehrana životinja može značajno utjecati na sastav mlijeka, što se ponekad pogrešno pripisuje pasterizaciji.

Alergije

Alergija na hranu je abnormalna imunološka reakcija na određenu hranu (najčešće proteine). Proteini kravljeg mlijeka mogu izazvati alergiju (CMA), ali većina dojenčadi preraste ovu alergiju u prvoj godini života. Kod djece s alergijom na mliječne proteine, ni sirovo mlijeko ni homogenizirano pasterizirano mlijeko nisu bili podnošljivi. Epidemiološki podaci ne pokazuju povezanost između konzumacije pasteriziranog mlijeka i povećanog rizika od alergija ili atopijskog dermatitisa.
Iako studije pokazuju da odrastanje na farmi smanjuje rizik od alergija i astme, nije dokazano da je za to odgovorno sirovo mlijeko. Studije na životinjskim modelima pokazuju da sirovo mlijeko čak može povećati alergijske reakcije u usporedbi s toplinski obrađenim mlijekom. Trenutno ne postoji izravan dokaz da sirovo mlijeko ima zaštitni učinak na alergije.

Intolerancija na laktozu

Sve vrste mlijeka sadrže laktozu, a za njezinu razgradnju potreban je enzim laktaza. Mnogi ljudi s godinama razvijaju intoleranciju na laktozu. Tvrdnja da sirovo mlijeko pomaže kod intolerancije na laktozu nije znanstveno potvrđena. Klinička istraživanja pokazuju da sirovo mlijeko ne smanjuje simptome niti poboljšava probavu laktoze u usporedbi s pasteriziranim mlijekom.

Budući da sirovo mlijeko ne sadrži enzim β-galaktozidazu, nema biološkog mehanizma kojim bi moglo pomoći kod laktozne intolerancije. Suprotno tome, jogurti pomažu jer sadrže bakterije koje proizvode taj enzim.

“Dobra” mikroflora i antibakterijski sustavi

Ponekad se tvrdi da sirovo mlijeko sadrži “dobre bakterije” (probiotike). Međutim, korisne bakterije poput Bifidobacterium ili Lactobacillus acidophilus nalaze se u vrlo niskim količinama u sirovom kravljem mlijeku i ne predstavljaju značajan probiotički učinak.
Njihova prisutnost u sirovom mlijeku može čak ukazivati na fekalnu kontaminaciju (prisutnost čestica kravljeg izmeta u mlijeku). Za razliku od industrijskih probiotika, te bakterije nisu odabrane niti dokazano korisne u toj količini i obliku. Mlijeko sadrži i prirodne antibakterijske tvari, ali one nisu dovoljne da spriječe rast patogena u sirovom mlijeku. Također, mnogi od tih zaštitnih sustava ostaju aktivni i nakon pasterizacije.

(1)

Algomed 

Dodatna poveznica: zanimljivo istraživanje hrvatskih mljekomata s nepasteriziranim mlijekom.

05./2026.

Martin Novosel, dr. med.

Literatura:

1. Lucey JA. Raw Milk Consumption: Risks and Benefits. Nutr Today. 2015;50(4):189–193. doi: 10.1097/NT.0000000000000108. PMID: 27340300; PMCID: PMC4890836.

Zašto je uvijek bitno navesti anamnezu putovanja- Infekcije i putovanja
Anamneza putovanja uvijek je važna, osobito danas kada se sve više putuje iz turističkih razloga, ali i zbog migracija. Poznavanje regionalnih uzročnika infekcija i mogućih simptoma ključno je kako bi se bolesti na vrijeme prepoznale i pravilno liječile. Kada se govori o simptomima, najčešće su prisutni simptomi probavnog sustava (proljev) te simptomi kožnog sustava (osipi). Najugroženije skupine su djeca, maloljetnici i osobe starije životne dobi.

Sistemski pristup pacijentu nakon putovanja

Kod osobe koja se vraća s putovanja i ima određene simptome, sustavni pristup pomaže u postavljanju sumnje na uzročnika infekcije.

1. Regionalne razlike (gdje je osoba boravila)

– Latinska Amerika / Karibi:
dengue, malarija (Amazonija), chikungunya, Chagasova bolest, žuta groznica, bjesnoća (PEP), kožne bolesti, bilharzioza (kontakt sa slatkom vodom u Brazilu)
– Južna / Istočna Europa:
bjesnoća (PEP), ehinokokoza, krpeljni meningoencefalitis (TBE), lišmanijaza
– Bliski istok / Sjeverna Afrika:
bakterijski gastroenteritisi (tifus, paratifus), lišmanijaza, bruceloza
– Subsaharska Afrika:
malarija, meningokokni meningitis („meningitisni pojas”), bilharzioza, bjesnoća (PEP), rikecioze, kožne bolesti
– Središnja Azija:
trbušni tifus / paratifus, bjesnoća (PEP), malarija (Afganistan), giardijaza
– Jugoistočna Azija:
dengue, bjesnoća (PEP), malarija, bakterijski gastroenteritisi (tifus, paratifus), larva migrans cutanea, japanski encefalitis

2. Modaliteti putovanja

Povećan rizik od bolesti javlja se zbog:
– kišne sezone (povećana populacija komaraca – npr. malarija, dengue)
– dugotrajnih putovanja (veća izloženost, uključujući kronične bolesti)
– niski standard smještaja (ektoparaziti)
– pripreme hrane (bolesti koje se prenose vodom i nedovoljno termički obrađenom hranom – tifus, paratifus, giardijaza, amebijaza)
– medicinskog turizma (multirezistentni uzročnici)
– čestog boravka u prirodi (rikecioze, bolest spavanja)
– velikog broja kontakata s ljudima (zračne luke, događaji: infekcije dišnog sustava poput gripe, bakterijski meningitis, tuberkuloza, ospice)

3. Kontakt sa životinjama

– Miševi (urin): leptospiroza, hantavirusna infekcija, Lassa groznica
– Mačke, psi, majmuni, lisice, šišmiši: bjesnoća
– Domaće i divlje životinje: tularemija, Q-groznica, bruceloza
– Dromedari: MERS (Middle East Respiratory Syndrome)

4. Ugrizi insekata

– Komarci: malarija, arboviroze (dengue, japanski encefalitis, Zika, chikungunya), filarijaza, lišmanijaza

– Krpelji: krpeljni meningoencefalitis, rikecioze, borelioza, Krimsko-kongoanska groznica

– Muhe: mijaza, bolest spavanja
Stjenice (Južna Amerika): Chagasova bolest

– Grinje: šuga (skabijes), rikecioze

– 
Buhe: tungijaza, rikecioze, kuga

5. Rizično ponašanje

– Spolni kontakti: hepatitis B i C, HIV, citomegalovirus, sifilis, HPV, gonoreja, mpox
– Tetovaže / piercing / konzumacija droga: HIV, hepatitis B, C i D, humani T-limfotropni virus

Dijagnostika

– Diferencijalna krvna slika:
trombocitopenija i leukopenija (malarija, dengue, arboviroze, rikecioze, tifus, visceralna lišmanijaza), eozinofilija (helmintoze, ektoparaziti), anemija (malarija)
– Transaminaze: povišene (dengue, malarija, hepatitis)
– Kreatinin: povišen (malarija, leptospiroza)

Kod vrućice

– Malarija: „debela kap” i krvni razmaz (ponavljati svakih 12–24 h, do 3 puta)
– Dengue: NS1 antigen, IgM ili PCR (prvi tjedan)
– Krvne kulture: tifus, paratifus, bruceloza
– Urin i urinokultura: osobito kod djece
– CRP: može biti nizak kod tifusa/paratifusa
– Serologija/PCR: ospice, varičela, leptospiroza, bolest spavanja, lišmanijaza

Gastrointestinalni simptomi

– PCR stolice i kultura (teški proljev)
– Paraziti (PCR ili mikroskopija 3 uzorka)
– Ultrazvuk abdomena (splenomegalija, jetra, kolitis)

Neurološki simptomi

– Lumbalna punkcija + likvor (meningitis, encefalitis)
– Multiplex PCR (meningokok, TBE, japanski encefalitis, West Nile, TB)

Respiratorni simptomi

– PCR iz ždrijela (gripa, COVID-19, pertusis)
– RTG / UZV pluća (pneumonija, TB, ehinokokoza)

Kožne promjene

– Mikrobiologija i antibiogram
– MRSA rizik (Amerika, Azija)
– PVL-Staphylococcus aureus (ponavljajući apscesi)
– Biopsija (sumnja na lišmanijazu)
– Serologija / PCR (dengue, chikungunya, ospice, varičela)

(1)

Tražite medicinsku pretragu ili pregled isprobajte Aglolov.

04./2026.

Martin Novosel, dr. med.

Literatura:

1. Kotsias S, Thielecke M., Infektionen nach Auslandaufenthalt: Relevante Diagnosen bei Kindern und Jugendlichen.; Deutsches Ärzteblatt. 2026; 03.

Karcinom želuca (rak želuca) često se otkriva tek u kasnijim fazama bolesti, kada su simptomi već izraženi, a
liječenje teže. Zbog toga je bitno otkrivanje karcinoma želuca na vrijeme. Za sada ne postoji preporuka za opće preventivno testiranje cijele populacije na rak želuca (za razliku od primjerice, raka debelog crijeva, kod kojeg se svi upućuju na rano otkrivanje). Smjernice S3 za karcinom želuca (aktualno 2025. Njemačka) naglašavaju praćenje i rano otkrivanje kod osoba s povećanim rizikom. Sve se češće spominje genetsko testiranje i prisutnost određenih gena koji ukazuju na povećan rizik razvoja raka želuca.

*U nekim državama, npr. Japan, postoje programi za gastroskopiju kod zdravih pojedinaca.

Rizične osobe uključuju:
• Ljude koji imaju bliže rođake (roditelje, braću ili sestre) s karcinomom želuca.
• Osobe s kroničnom upalom želuca (atrofični gastritis) ili promjenama sluznice poput intestinalne
metaplazije.
• Osobe koje su prethodno imale određene operacije želuca.
• Ljude s nasljednim genetskim mutacijama, posebno CDH1 i CTNNA1, povezanim s hereditarnim
difuznim karcinomom želuca (HDGC).
Za ove osobe genetika igra ključnu ulogu: od navršene 18. godine preporučuje se genetsko savjetovanje i mogućnost prediktivnog testiranja ako je mutacija već identificirana u obitelji.

Koja metoda se koristi kod ranog otkrivanja kod rizičnih skupina?

Gastroskopija (pregled želuca kamerom) ostaje zlatni standard. Tijekom pregleda uzimaju se biopsije kako bi
se provjerilo:
• prisutnost bakterije Helicobacter pylori, koja povećava rizik od raka (Ako se pronađe H. pylori,
liječenje antibioticima smanjuje rizik od razvoja karcinoma.
• eventualne pretkancerozne promjene, poput adenoma, tj. promjena koje prethode nastanku raka

Tražite gastroskopiju?

Genetski rizik

Kod osoba s mutacijama CDH1 ili CTNNA1 praćenje je detaljnije:
• Preporučuje se testiranje na H. pylori i liječenje ako je bakterija prisutna.
• Asimptomatskim nositeljima mutacije preporučuje se godišnja gastroskopija u stručnom centru.
• Profilaktična gastrektomija (preventivno uklanjanje želuca) može biti opcija, ovisno o rezultatima
gastroskopije i povijesti bolesti u obitelji.
• Za obitelji s HDGC-sličnim profilom ili s mutacijom CDH1 nejasne značajnosti (VUS) također se
preporučuje godišnje praćenje gastroskopijom tijekom prvih nekoliko godina, počevši od 40. godine
ili 10 godina prije starosti najmlađe oboljele osobe u obitelji.

Važno za pacijente i obitelji!

Iako gastroskopija omogućuje rano otkrivanje promjena u želucu, kod nositelja mutacija male promjene mogu biti teško uočljive. Stoga se svi programi praćenja trebaju provoditi u iskusnim centrima, po mogućnosti u okviru kliničkih studija, kako bi se postigli najbolji rezultati.

Logika genetskog testiranja

Zašto se ne testira svatko?
• Rak želuca najčešće nije nasljedna bolest; većina slučajeva su sporadični (ne nasljeđuju se).
• Genetske mutacije povezane s HDGC relativno su rijetke, ali kada su prisutne, rizik od raka vrlo
je visok.

Zato testiranje ima smisla samo kod visokorizičnih obitelji ili osoba.
Logika postupka:
• Prvo se uzima detaljna obiteljska povijest tumora (tko je imao koji tip karcinoma i u kojoj dobi).
• Ako anamneza upućuje na mogući nasljedni rak, pacijent se upućuje na genetsko savjetovanje.
• Nakon savjetovanja vrši se ciljano genetsko testiranje na specifične gene (CDH1, CTNNA1 i rijetko
drugi) povezane s hereditarnim rakom želuca.
• Ako se mutacija pronađe, mogu se testirati i ostali članovi obitelji (prediktivno testiranje).
• Osobi pozitivnoj na mutaciju planira se, prema genetskom savjetovanju, rani probir ili gastroskopije
čak i bez simptoma.

Zaključak

Rano otkrivanje karcinoma želuca u općoj populaciji još nije definirano, ali osobe s povećanim rizikom,
posebno genetskim, trebaju redovito gastroskopsko praćenje.
Također se očekuju noviteti jer trenutno postoje brojni pilot projekti koji istražuju rano otkrivanje karcinoma
želuca:
• GISTAR – studija koja ispituje ulogu gastroskopije i testiranja na H. pylori u prevenciji raka želuca.
• EUROHELICAN – projekt usmjeren na prepoznavanje rizičnih skupina i strategija ranog otkrivanja
u Europi.
• TOGAS – istražuje optimalne metode skrininga i praćenja rizičnih osoba.
• EUCanScreen – europska inicijativa za standardizaciju i evaluaciju preventivnih programa za različite vrste raka, uključujući želudac.

Istražite: kolonoskopiju, MR enterografiju, SIBO test, pH-metriju, endoskopiju kapsulom, funkcionalnu dispepsiju i druge pretrage i tegobe povezane sa probavnim sustavom na algomed.hr!

Martin Novosel, dr. med.

01./26.

Literatura:
S3-Leitlinie Diagnostik und Therapie der Adenokarzinome des Magens und ösophago-gastralen Übergangs
Version 3.1 – Oktober 2025AWMF-Registernummer: 032-009OL

Sljedeće metode za dokazivanje infekcije H. pylori dovoljno su provjerene i koriste se u kliničkoj dijagnostici, uzimajući u obzir individualne čimbenike pacijenta.

Invazivne metode:

• histološka analiza
• brzi ureazni test
• kultura
• PCR metoda

Neinvazivne metode:

• 13C-urea izdisajni test
• dokaz antigena iz stolice
• dokaz IgG protutijela iz krvi

U idealnim uvjetima za sigurnu dijagnozu H. pylori preporučuje dva pozitivna rezultata dobivena
različitim dijagnostičkim metodama.

Primjer: Kod gastroskopije kada su histološki nalaz i brzi ureza test pozitivni (u slučaju invazivne dijagnostike, često se kombiniraju ureazni brzi test i histologija, jer histološki rezultat nije odmah dostupan).

Kada dva pozitivna rezultata nisu nužna?

Postoje kliničke situacije u kojima je jedan pozitivan nalaz dovoljan:

1. Histološki dokaz H. pylori uz kronično aktivni gastritis

Kombinacija karakterističnog upalnog histološkog nalaza i bakterija H. Pylori gotovo je 100 % specifična za infekciju H. pylori.

2. Ulkus dvanaesnika (ulkus duodeni – početni dio tankog crijeva)

Zbog vrlo visoke povezanosti H. pylori infekcije i ulkusa dvanaesnika, prisutnost ulkusa uz jedan pozitivan test smatra se dovoljnim dokazom infekcije.

3. Pozitivna kultura bakterije

Izolacija H. pylori u kulturi je sama po sebi 100 % specifična jer lažno pozitivni nalazi nisu mogući.
Međutim, negativna kultura ne isključuje infekciju i u slučaju kliničke sumnje (probavne tegobe uz procjenu liječnika) zahtijeva dodatnu dijagnostiku.

Zašto se gastroskopija ne smije provoditi bez uzimanja biopsija?

Ako se već provodi gastroskopija, uzimanje biopsija (te PHD- patohistološka dijagnostika) za histološku analizu smatra se obveznim standardom, a ne dodatnom opcijom. Sama vizualna procjena sluznice nije dovoljna za pouzdanu dijagnozu H. pylori infekcije.

Histologija je najinformativnija metoda jer:
• omogućuje izravan dokaz bakterije,

• prikazuje vrstu i aktivnost gastritisa,
• daje informacije o prognozi infekcije,
• omogućuje procjenu rizika za razvoj raka želuca.
Zbog toga se gastroskopija bez biopsije smatra dijagnostički nedostatnom i u pravilu se ne preporučuje.

Važni vremenski razmaci prije testiranja

Za pouzdanu dijagnostiku potrebno je poštovati minimalne vremenske razmake bez terapije koja potiskuje
H. pylori:
• najmanje 2 tjedna nakon prestanka terapije inhibitorima protonske pumpe (PPI),
• najmanje 4 tjedna nakon završetka eradikacijske ili bilo koje antibiotske terapije.

Zašto serologija „zvuči jednostavno“, ali nije najbolja metoda?

Serološki testovi (IgG protutijela iz krvi) imaju visoku osjetljivost, ali njihov je glavni problem niska
klinička specifičnost. Oni ne mogu razlikovati:
• aktivnu infekciju,
• ranije preboljenu infekciju,
• uspješno eradikiranu infekciju.
Protutijela mogu ostati pozitivna mjesecima ili čak godinama nakon izlječenja ili čak nakon potpunog
uklanjanja želuca (gastrektomije). Zbog toga serologija nije prikladna za procjenu aktivne infekcije niti za
kontrolu uspješnosti terapije.

Test stolice na H.Pylori?

Test na bakteriju H. pylori iz stolice ima smisla u nekoliko situacija.

Prvo, koristi se za otkrivanje
infekcije kod osoba koje nemaju ozbiljne simptome, poput gubitka težine, problema s gutanjem,
krvarenja ili anemije. Posebno je koristan kod ljudi koji zbog drugih bolesti ili starosti ne mogu ići
na gastroskopiju, jer je neinvazivan i ne zahtijeva kameru ni posebnu pripremu.
Također, test stolice se često koristi za provjeru je li bakterija uništena nakon terapije, što je važno
jer krvni testovi ne mogu razlikovati aktivnu od preboljele infekcije.
Test stolice se ne koristi kada postoje ozbiljni simptomi ili sumnja na rak želuca, niti za preciznu dijagnozu čira ili gastritisa. Ukratko, test iz stolice je vrlo koristan kada gastroskopija nije moguća ili je rizična, te za pouzdanu kontrolu uspješnosti liječenja H. Pylori.

Istražite kako mjeriti kiselost u želucu koritenjem pH metrije.

Martin Novose, dr. med.

01./26.

Literatura:
Aktualisierte S2k-Leitlinie Helicobacter pylori und gastroduodenale Ulkuskrankheit der Deutschen
Gesellschaft für Gastroenterologie,Verdauungs- und Stoffwechselkrankheiten (DGVS) Juli 2022–
AWMF-Registernummer: 021– 001

Coxiella burnetii je gram-negativna bakterija štapićastog oblika koja može rasti unutar stanica domaćina. Bakterija je vrlo otporna na vanjske uvjete i, za razliku od mnogih drugih, podnosi i kiselu okolinu s pH vrijednošću 4,5. Izvan stanice stvara zadebljanu staničnu stijenku, što dodatno povećava njezinu otpornost. Iako se ne može samostalno kretati, stvara spore koje je čine izrazito otpornom na suhoću, toplinu i kiselu sredinu. (1)

Kada očekivati simptome nakon kontakta?

Inkubacija Q-groznice, odnosno razdoblje od zaraze bakterijom Coxiella burnetii do pojave simptoma, može varirati, ali u prosjeku traje oko 18 dana. Na primjer, ako ste bili u kontaktu sa zaraženom životinjom prije 2 do 3 tjedna, simptomi poput povišene tjelesne temperature mogu se početi javljati upravo sada. (2)

Kakvi simptomi se mogu očekivati?

Najčešće se Q groznica javlja kao bolest koja podsjeća na gripu. To znači da imate: visoku temperaturu, jaku glavobolju, bolove u mišićima, osjećate se jako umorno, imate zimicu, kašljete i znojite se noću. Simptomi obično počnu naglo i s visokom temperaturom. Ako se ne liječi, bolest traje obično od jednog do tri tjedna, ali može trajati i dulje.
Q groznica može izazvati i upalu pluća, iako to nije često. U nekim slučajevima, kod ljudi koji imaju Q groznicu, upala pluća se dogodi. To znači da mogu imati: kašalj, temperaturu i osjećaj nelagode u prsima. Većina tih upala pluća je blaga, kašalj je bez iskašljaja, temperatura je prisutna, ali ponekad može biti i teža bolest. Na snimci pluća mogu se vidjeti različite promjene, poput mrlja ili zamućenja u plućima. Kod Q groznice često se vidi i povećanje limfnih čvorova u prsima.
Kod nekih bolesnika s Q groznicom može doći do upale jetre. To znači da jetra nije u potpunosti zdrava i može uzrokovati povišenu temperaturu i blagi porast vrijednosti jetrenih enzima koje liječnici mjere u krvi. U rijetkim slučajevima može se pojaviti i žutica (žuto obojenje kože i očiju) ili teža upala jetre. Temperatura može trajati dulje nego inače. (3)

Dijagnoza Q groznice

Bakterija koja uzrokuje Q groznicu (Coxiella burnetii) živi unutar stanica. To znači da se pri uzimanju krvi i običnom testiranju krvi (tzv. krvnim kulturama) bakterija neće pronaći jer se ne nalazi slobodno u krvi. Zato se za dijagnozu najčešće koristi serološko testiranje . Test iz krvi koji mjeri protutijela (imunološke proteine) koje tijelo proizvodi kao odgovor na bakteriju Coxiella burnetii.
Kod sumnje na akutnu Q groznicu preporučuje se uzimanje dva uzorka krvi: jedan na početku bolesti (tzv. “akutni” test) i drugi nakon 2 do 10 tjedana (tzv. “konvalescentni” test). Uspoređuju se količine dva tipa protutijela: IgM i IgG. Ako je na početku bolest bez protutijela, a kasnije ih tijelo počne proizvoditi ili se količina IgG protutijela poveća četverostruko, to potvrđuje dijagnozu akutne Q groznice (to ne znači da će se taj period čekati, vrlo vjerojatno će se već na pozitivni akutni test početi liječenje. Drugi test, koji se radi nakon 2-10 tjedana, više je u svrhu potvrde).

PCR (lančana reakcija polimeraze) je test koji otkriva genetski materijal bakterije i posebno je koristan u ranoj fazi bolesti, prije nego što protutijela postanu vidljiva u krvi. Najosjetljiviji je između 3. i 7. dana bolesti. Nakon što se pojave IgG protutijela, osjetljivost PCR testa opada. (3)

Liječenje

Prvi izbor je doksiciklin, 100 mg dva puta dnevno, tijekom 14 dana. Liječenje može trajati dulje kod osoba koje su pod imunosupresijom. Također, kod takvih osoba treba biti vrlo oprezan kako se ne bi razvio kronični (“dugotrajni”) oblik Q groznice, koji može zahvatiti i srčane zalistke. Iako je to rijetko, važno je osobe na imunosupresiji pratiti s posebnom pažnjom ako dobiju ovu vrstu infekcije. Zbog toga se takvi pacijenti trebaju pratiti i nakon prestanka akutne Q groznice, još nekoliko mjeseci, uključujući redovite kontrole krvnih nalaza.

Također, nakon akutne bolesti može se pojaviti sindrom kroničnog umora. Sličan je zabilježen i kod mononukleoze (bolest poljupca).

Sindrom kroničnog umora je najčešća komplikacija nakon akutne Q groznice. Procjenjuje se da se javlja kod čak do 20% pacijenata sa simptomatskom akutnom Q groznicom. Najkarakterističniji simptom je dugotrajni, iscrpljujući umor kod prethodno zdravih osoba, koji traje više od godinu dana nakon akutne infekcije. (4)

Zašto je trudnica navedena u ugroženu skupinu u brzoj traci?
Iako je akutna Q groznica u trudnoći u 90% slučajeva bez simptoma, i simptomatske i asimptomatske infekcije mogu dovesti do komplikacija u trudnoći, kao što su spontani pobačaj, smrt fetusa u maternici, usporen rast fetusa i prijevremeni porod. (5)

Pronađite ostale zanimljive teme iz područja infektologije na Algomed upišite u tražilicu pojam “infekcije”.

Tražite pregled ili medicinsku uslugu poslužite se Algolov tražilicom.

07/2025

Martin Novosel, dr. med

Literatura:

1. https://flexikon.doccheck.com/de/Coxiella_burnetii
2. Todkill D, Fowler T, Hawker JI. Estimating the incubation period of acute Q fever, a systematic review. Epidemiol Infect 2018; 146:665.
3. https://www.uptodate.com/contents/acute-q-fever-in-nonpregnant-patients?csi=2cf3e760-c4ce-43ad-ad8d-d311506c9fce&source=contentShare
4. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK556095/
5. Anderson A, Bijlmer H, Fournier PE, et al. Diagnosis and management of Q fever–United States, 2013: recommendations from CDC and the Q Fever Working Group. MMWR Recomm Rep 2013; 62:1.

Ljudsko tijelo sadrži otprilike 600 limfnih čvorova, od kojih je približno polovica smještena u području glave i vrata. Kao odgovor na imunološke podražaje, protok krvi i limfe kroz limfne čvorove može se povećati i do 25 puta, a njihova veličina može narasti i do 15 puta. Oko 90 % djece u dobi od 4 do 8 godina ima opipljive limfne čvorove na vratu, što je često povezano s virusnim infekcijama. (1)

Kako se sustavno pristupa povećanom limfnom čvoru ili povećanim limfnim čvorovima?

Kroz 4 koraka:

1. U kojem dijelu tijela je limfni čvor i je li on povećan?
2. Koji su popratni simptomi i bitna anamnestička pitanja?
3. Kako razmišlja liječnik? Različite dijagnoze.
4. Ishodi: kontrola, vađenje krvi, punkcija/biopsija, terapija

Korak broj 1.

Povećani limfni čvorovi obično su veći od 1 cm. Mogu biti bolni i „upaljeni“, ali i bezbolni, tvrdi i nepomični. Oba stanja nisu normalna. Normalni limfni čvorovi gotovo su neopipljivi i nevidljivi.
Povećani limfni čvorovi najčešće se javljaju u području brade, vrata i prepona te su obično povezani s infekcijama, bilo bakterijskim ili virusnim. Ako se pojave izvan tih područja, treba razmotriti i druge uzroke, osim infekcija.
Mjesto koje pali „crveni alarm“ kod liječnika je supraklavikularna limfadenopatija, odnosno povećani limfni čvorovi iznad ključne kosti, koja je povezana s visokim rizikom od zloćudnih bolesti („rak“). U dvije studije zloćudna bolest kod povećanih limfnih čvorova iznad ključne kosti pronađena je u 34 %, odnosno 50 % slučajeva, pri čemu je rizik bio najveći kod osoba starijih od 40 godina. (2) Aksilarni limfni čvorovi nalaze se u području pazuha i skupljaju limfu iz ruke, stijenke prsnog koša i dojke. Uvećanje ovih čvorova često je posljedica infekcija, uključujući i bolest mačjeg ogreba. Ako nema vidljivih promjena ili rana na ruci (mogućih mjesta infekcije), aksilarna limfadenopatija može upućivati na zloćudnu bolest. U jednoj studiji, među 31 pacijentom s izoliranim uvećanim čvorovima u pazuhu, devet ih je imalo rak dojke (pet na suprotnoj strani), a devet ih je imalo metastaze iz drugih dijelova tijela. Pacijenti sa zloćudnim uzrokom bili su u pravilu stariji. (3)

Što ako vam je liječnik rekao da su vam povećani limfni čvorovi po cijelom tijelu, a ne samo u jednoj regiji?

Generalizirano („posvuda po tijelu“) povećanje limfnih čvorova – to jest kada su čvorovi uvećani na više različitih dijelova tijela – obično znači da cijeli organizam reagira na neki opći problem, poput jače infekcije ili druge sustavne (sistemske) bolesti (npr. tumorske bolesti, autoimune bolesti).

Korak 2.

Povijest bolesti kod pacijenta s povećanim limfnim čvorovima treba se usmjeriti na sljedeće:

– Izloženost rizicima povezanim s infekcijama, kao što su ogrebotine mačke (bolest mačjeg ogreba), konzumacija nedovoljno kuhanog mesa (toksoplazmoza), ugriz krpelja (Lymeova bolest), putovanja u područja s učestalim infekcijama ili rizična ponašanja (npr. nezaštićeni spolni odnosi, uporaba injekcijskih droga). Savjetovalište za promicanje spolnog zdravlja na poveznici.

– Opći simptomi, poput povišene tjelesne temperature, noćnog znojenja i neobjašnjivog gubitka tjelesne mase, mogu ukazivati na ozbiljnije bolesti poput tuberkuloze, limfoma ili drugih zloćudnih bolesti.

– Primjena lijekova koji mogu uzrokovati povećanje limfnih čvorova, uključujući: alopurinol, atenolol, kaptopril, karbamazepin, cefalosporine, etosuksimid, soli zlata, hidralazin, imatinib, lamotrigin, penicilin, fenitoin i primidon.

– Putovanja u inozemstvo, jer mogu pomoći u identifikaciji bolesti koje nisu prisutne u lokalnom području.

(4)

Korak 3. Kako razmišlja liječnik?

Kada se gore navedena pitanja i lokacija čvora spoje, tijek misli liječnika slijedi sljedeći put:

Vanjski utjecaji koji mogu biti uzrok:
– Mačka: Mačja ogrebotina, toksoplazmoza (infekcija koja nastaje zbog ogrebotina ili parazita koji se prenosi preko mačjeg izmeta)
– Nedovoljno termički obrađeno meso: Toksoplazmoza (parazitska infekcija koja se može prenijeti sirovim mesom)
– Ugriz krpelja: Lajmska bolest, tularemija (bakterijske infekcije koje prenose krpelji)
– Tuberkuloza: Tuberkulozni limfadenitis (povećanje limfnih čvorova zbog tuberkuloze)
– Nedavna transfuzija krvi ili transplantacija: Citomegalovirus, HIV (virusne infekcije koje se mogu prenijeti putem krvi)
– Rizično spolno ponašanje: HIV, sifilis, herpes, citomegalovirus, hepatitis B, mononukleoza (bolest poljupca)
– Upotreba intravenoznih droga: HIV, endokarditis, hepatitis B (infekcije koje se prenose iglama i mogu uzrokovati probleme sa srcem i jetrom)

Zanimanja – izloženost na poslu:
– Lovci, traperi: Tularemija (bakterijska infekcija koju prenose divlje životinje)
– Ribari, prodavači ribe, radnici u klaonicama: Erizipeloid (kožna infekcija uzrokovana bakterijama iz životinjskog mesa), Mycobacterium marinum
– Vrtlari: Sporotrihoza (gljivična infekcija koju prenosi tlo i bilje)

Putovanja – povezane bolesti:
– Arizona, južna Kalifornija, Novi Meksiko, zapadni Teksas: Kokcidioidomikoza (gljivična infekcija pluća uzrokovana prašinom)
– Jugozapad SAD-a: Bubonska kuga (teška bakterijska bolest koju prenose buhe s glodavaca)
– Jugoistočni ili središnji SAD: Histoplazmoza (gljivična infekcija pluća, često uzrokovana ptičjim ili šišmišjim izmetom)
– Jugoistočna Azija, Indija, sjeverna Australija: Scrub tifus (infekcija koju prenose grinje s grmlja)
Središnja ili zapadna Afrika: Afrička tripanosomijaza (bolest spavanja, parazitska bolest koju prenose muhe ce-ce)
– Srednja ili Južna Amerika: Američka tripanosomijaza (Chagasova bolest, parazitska bolest koja može oštetiti srce)
– Istočna Afrika, Mediteran, Kina, Latinska Amerika: Kala-azar (leishmanijaz, parazitska bolest koja napada kožu i unutarnje organe)
– Meksiko, Peru, Čile, Indija, Pakistan, Egipat, Indonezija: Tifusna groznica (teška bakterijska crijevna infekcija)
(4)

Bolesti koje idu s povećnim limfnim čvorovima: 

– Gnojna upala grla i krajnika (Exsudative Tonsillopharyngitis) – Mogući uzroci: streptokokna infekcija, Epstein-Barr virus (mononukleoza), adenovirus (različite bakterijske i virusne infekcije grla)

Isprobajte naš Algoritam za grlobolju.

– Gnojni prištić na mjestu povećanog limfnog čvora – Mogući uzroci: bolest mačjeg ogreba (infekcija bakterijom Bartonella), bakterijska upala limfnih čvorova (limfadenitis)
– Tipične promjene na koži – Mogući uzroci: autoimune bolesti (npr. lupus, dermatomiozitis), gljivične infekcije
– Ekcem i ponavljajuće kožne infekcije – Mogući uzroci: atopijski dermatitis (neurodermitis), poremećaji imunološkog sustava (npr. visoki IgE), drugi primarni imunodeficiti
– Osip, promjene na sluznicama, “malinasti” jezik, crvene usne, vrućica – Mogući uzrok: Kawasaki sindrom (rijetka bolest krvnih žila kod djece)
– Otekline zglobova, bolovi u kostima i mekim tkivima – Mogući uzroci: leukemija, reumatske bolesti
– Proljev i otekline zglobova- Mogući uzrok: infekcija bakterijom Yersinia enterocolitica
– Visoka temperatura (Kako ispravno mjeriti temperaturu?), osip, povećana jetra i slezena, upala zglobova, visoki upalni parametri- Mogući uzrok: Stillova bolest (rijetka reumatska bolest kod djece)
– Jako povećani limfni čvorovi – Mogući uzroci: bolesti s prekomjernim rastom limfnih stanica (limfoproliferativne bolesti), limfomi (rak limfnih čvorova), metastaze (širenje raka), Rosai-Dorfmanova bolest (rijetka bolest limfnih čvorova)
– Nakon transplantacije organa ili koštane srži – Moguća pojava PTLD – bolesti kod koje dolazi do nekontroliranog rasta limfnih stanica zbog oslabljenog imuniteta
– Povećani organi i neurološki simptomi – Mogu ukazivati na nasljedne bolesti skladištenja tvari– tzv. „sakupljačke bolesti“, gdje tijelo ne može pravilno razgraditi određene tvari

(1)

Lokalzacija čvora koji upućuje na dijagnozu:

– Submandibularni limfni čvorovi (ispod donje čeljusti) – infekcije glave i vrata, sinusa, ušiju, očiju, vlasišta, ždrijela (npr. prehlada, upala grla, zubobolja)
– Submentalni limfni čvorovi (ispod brade) – infekcije donje usne, dna usne šupljine, vrha jezika, obraza, mononukleoza (npr. ranica u ustima, virusne infekcije)
– Jugularni limfni čvorovi (uzduž prednjeg dijela vrata) – upala grla, ždrijela, zaušnjaci, rubeola (npr. crveno grlo, bolno gutanje)
– Stražnji vratni limfni čvorovi (stražnji dio vrata) – mononukleoza, tuberkuloza, limfomi, tumori glave i vrata (npr. dugotrajna oteklina na vratu)
– Subokcipitalni limfni čvorovi (iza potiljka, na spoju glave i vrata) – lokalne infekcije vlasišta i glave (npr. ogrebotina ili rana na glavi)
– Postaurikularni limfni čvorovi (iza uha) – lokalne infekcije uha, vlasišta (npr. gnojni prištić iza uha)
Preaurikularni limfni čvorovi (ispred uha) – infekcije kapaka, očiju, uha (npr. konjunktivitis, upala uha)
– Desni supraklavikularni limfni čvorovi (iznad desne ključne kosti) – bolesti pluća, jednjaka, limfomi, infekcije (npr. dugotrajna oteklina iznad ključne kosti)
– Lijevi supraklavikularni limfni čvorovi (iznad lijeve ključne kosti) – tumori želuca, trbuha, limfomi (npr. tvrd čvor iznad lijeve ključne kosti)
– Pazušni limfni čvorovi (u pazuhu) – infekcije ruke ili prsa, bolest mačjeg ogreba, limfomi, rak dojke
– Limfni čvorovi iznad lakta (unutarnja strana lakta) – infekcije ruke (npr. rana na ruci i oteklina iznad lakta), limfomi, sarkoidoza, sifilis
– Preponski limfni čvorovi (u preponama) – infekcije noge ili stopala (npr. bolna oteklina u preponi nakon posjekotine na nozi), spolno prenosive bolesti, limfomi, tumori zdjelice
(4)

4. Korak ishodi koje preporuke možete očekivati

1. Praćenje
Ovaj pristup primjenjuje se kada limfni čvorovi imaju karakteristike koje odgovaraju dobi djeteta (manji od 1 cm, mekani, pomični, bezbolni), spontano se smanjuju i simptomi nestaju, te nema znakova ozbiljne bolesti ili progresije.

Primjer: Imate upalu grla i otečeni su limfni čvorovi vrata. Vjerovatno se radi o infekcijom uzrokovanom povećanju limfnih čvorova koji će sama proći nakon prolaska infekcije.

2. Probna terapija antibioticima

– Kod sumnje na bakterijsku infekciju limfnih čvorova (limfadenitis).
– Kod jednostrane upale limfnih čvorova vrata (unilateralni limfadenitis), koriste se antibiotici koji djeluju na streptokoke i stafilokoke (npr. amoksicilin s inhibitorom beta-laktamaze ili klindamicin) tijekom 10-14 dana.
– Kod obostrane upale limfnih čvorova vrata s vrućicom i upalom tonzila, preporučuje se penicilin 7 dana.
Ako nema poboljšanja, potrebno je dalje dijagnosticirati stanje.

Primjer: Imate povišenu tjelesnu temperaturu, povećane limfne čvorove na vratu i upalu grla. Liječnik dijagnosticira gnojnu anginu i propisuje antibiotik.

3. Proširena laboratorijska dijagnostika

Pokreće se kod persistentnih (dugotrajnih) čvorova ili sumnje na sistemske bolesti:
Osnovni testovi:
– Krvna slika s diferencijalom, CRP, LDH, urati.
– Serologija za infekcije: EBV, CMV, Toxoplasma gondii, Bartonella henselae.

Proširena dijagnostika:
– interferon-gamma testovi za tuberkulozu, HIV testiranje, imunološki profil (ANA, ANCA).
– Ultrazvuk abdomena i RTG prsnog koša

Primjer: Posvuda po tijelu imate povećane limfne čvorove i starija ste osoba (> 40 godina) treba šire razmišljati osim o infekcijama.

4. Biopsija ili ekscizija (odstranjenje zbog dijagnostike) limfnog čvora

– Nema smanjenja veličine unutar 4-6 tjedana.
– Dođe do povećanja limfnih čvorova.
– Pojave se B-simptomi (povišena temperatura, noćno znojenje, gubitak težine).
– Sumnja se na malignu (tumorsku) bolest temeljem lokalizacije, karakteristika čvora ili dijagnostičkih nalaza.

Primjer: Povećani limfni čvor se nalazi na jednoj strani gornjem rubu ključne kosti što nije uobičajena lokalizacija, te vas liječnik šalje na uzimanje uzorka čvora da bi se isključile tumorske bolesti.

Važno:
Punkcija tankom iglom (FNA) nije preporučljiva za isključivanje limfoma kod djece i adolescenata zbog visoke stope lažno negativnih rezultata. Poželjno je ukloniti cijeli limfni čvor za detaljnu patološku analizu koja uključuje mikrobiološke, imunohistološke i molekularne pretrage. (1)

Algomed do najaktualnijih blogova o zdravlju.

03.05.2025

Martin Novosel, dr. med.

Literatura:
1. https://register.awmf.org/assets/guidelines/025-020l_S1-Lymphknotenvergroesserung_2020-06.pdf
2. Morgenstern L. The Virchow-Troisier node: a historical note. Am J Surg 1979; 138:703.
3. de Andrade JM, Marana HR, Sarmento Filho JM, et al. Differential diagnosis of axillary masses. Tumori 1996; 82:596.
4. https://www.uptodate.com/contents/evaluation-of-peripheral-lymphadenopathy-in-adults?csi=190691e5-203c-4ce2-8a6d-f640f9c9dd4a&source=contentShare

Lajmska bolest, poznata kao Lymeska borelioza ili borelioza, uzrokovana je bakterijom Borrelia burgdorferi. Bolest prenose zaraženi krpelji, a endemična je u području Sjeverne Amerike, Europe i Azije. U Republici Hrvatskoj endemična je u kontinentalnom području. Klinička slika može značajno varirati ovisno o stadiju bolesti. Bolest ima tri stadija.

Generalno, Lajmska bolest je, radi karakterizirajuće kožne lezije (promjene) te izloženosti pacijenta šumskim ili drugim područjima u kojima obitavaju krpelji, najčešće pravovremeno dijagnosticirana i adekvatno liječena. To ju svodi na kratkotrajnu, bezopasnu bolest. No, izostankom pravovremene dijagnoze i odgovarajuće antibiotske terapije povećava se rizik od komplikacija i kroničnih manifestacija povezanih s Lajmskom bolesti.

1. Stadij – rani lokalizirani

Prvi je rani, lokalizirani stadij. On se javlja obično unutar 3 do 30 dana nakon ugriza krpelja. Karakteriziran je razvojem erythema migrans (skraćeno EM), prepoznatljive kožne promjene. EM se pojavljuje najčešće na mjestu ugriza krpelja, ali može se razviti na bilo kojem drugom mjestu. Radi se o crvenilu kože koje se postupno širi, često blijedeći u sredini. Iz tog razloga se kožna promjena opisuje kao „bikovo oko“ (eng. bulls eye lesion) ili lezija poput mete (eng. target lesion). To crvenilo se s vremenom širi prema van, u obliku kruga, i najčešće nije uzdignuto. Promjer mu je barem 5 cm, a često se u sredini vidi mjesto gdje se nalazio krpelj. (Slika 1.)

Slika 1. Izvor: Medical Tribune Schweiz

Također, da sve ne bi bilo jednostavno, postoje i atipične kožne promjene koje nemaju tipičan izgled EM.  Riječ je o takozvanoj atipičnoj erythema migrans (Slika 2.).

Slika 2. Izvor: pod literatura broj 1.

Još jedna kožna manifestacija u ranom stadiju bolesti je pojava pseudolimfoma (kutane limfoidne hiperplazije), koji se mogu razviti na mjestu uboda krpelja ili unutar područja širećeg erythema migrans. Borrelijski limfocitom češće se javlja kod djece nego kod odraslih – u otprilike 7 % djece i samo 2 % odraslih oboljelih od lajmske borelioze. (Slika 3.)

Slika 3. Izvor: pod literatura broj 1.

Nadalje, pacijenti u ovom stadiju bolesti mogu osjetiti nespecifične simptome slične gripi, uključujući vrućicu, zimicu, glavobolju, umor, bolove u mišićima i povećane limfne čvorove.

2. Stadij – rani prošireni

Ako se ne liječi, infekcija može napredovati u idući, rani prošireni stadij, koji se javlja tjednima do mjesecima nakon početne infekcije. U ovoj fazi, B. burgdorferi počinje se širiti po tijelu, zahvaćajući više organskih sustava. Česte su neurološke manifestacije, poput meningitisa te oštećenja živaca u području glave i vrata (posebno paralize facijalnog živca). Zahvaćenost srca (Lyme karditis) može dovesti do poremećaja provodnje impulsa u srcu, što posljedično dovodi do aritmija. Neki pacijenti mogu razviti više lezija tipa EM kao znak širenja bolesti (Slika 4.). Također, tijekom ove faze često se pojavljuje bol u mišićno-koštanom sustavu koja migrira iz jednog u drugo područje.

Slika 4. Izvor: pod literatura broj 1.

3. Kasni stadij – kasni prošireni

Kožne promjene u kasnom stadiju: Acrodermatitis chronica atrophicans (ACA) je kasna kožna manifestacija lajmske bolesti s karakterističnim kliničkim tijekom. U početnoj fazi, poznatoj kao edematozno-infiltrativna, koža postaje crvenkasta, blago otečena i zadebljana zbog upale, najčešće zahvaćajući jednu ruku ili nogu. Kako bolest napreduje, prelazi u atrofičnu fazu, tijekom koje koža mijenja boju u plavocrvenu do smećkastu, postaje izrazito tanka i propada (atrofira). Dolazi do gubitka tjelesne dlakavosti, kao i potkožnog vezivnog i masnog tkiva. Krvne žile postaju vidljive, a uz zglobove se mogu razviti kvržice, često uz zahvaćenost samih zglobova. (Slika 5.)  U otprilike 50 % slučajeva javlja se i periferna neuropatija, koja uključuje simptome poput trnaca, boli i slabosti u zahvaćenim područjima. Bolest najčešće pogađa žene starije životne dobi. Nadalje kasnu fazu obilježava kronični artritis, osobito u velikim zglobovima poput koljena. Isti može trajati mjesecima ili godinama. Neurološke posljedice, odnosno kronična zahvaćenost središnjeg i perifernog živčanog sustava mogu dovesti do dugotrajnih kognitivnih i emocionalnih poremećaja. Kronični umor i bolovi u mišićima su česti simptomi u kroničnoj fazi, a za njihovu regresiju potrebno je dugotrajno i multidisciplinarno liječenje.

Slika 5. pod literatura broj 1.

Dijagnostika – nije jednostavno.

Dijagnoza Lajmske bolesti prvenstveno se temelji na kliničkoj slici, osobito u područjima gdje je bolest endemična. U ranoj fazi bolesti, serološki testovi mogu biti lažno negativni zbog tromosti (spori razvoj) proizvodnje antitijela. Iz toga je razvidno da, u inicijalnoj fazi bolesti, uzorkovanje krvi radi potvrde infekcije bakterijom B.burgdorferi nije potrebno. Stoga se laboratorijski testovi, odnosno serološko testiranje, u pravilu koristi kod sumnje na proširenu bolest (2. i 3. stadij).

Razvoj imunološkog odgovora i interpretacija nalaza

1. Korak serologija – „Screening“
2. Korak Immunobolt- potvrda

1. Korak
Tijekom prirodnog tijeka infekcije, specifična IgM protutijela obično se mogu detektirati 3–6 tjedana nakon početka bolesti, dok IgG protutijela dostižu vrhunac sporije (tjednima do mjesecima).
Važno je napomenuti da nakon rane i uspješne terapije ranih manifestacija može izostati serokonverzija ili da unatoč prisutnim IgM protutijelima ne dolazi do uobičajenog prijelaza na IgG odgovor.

Za razliku od drugih bakterijskih infekcija, antitijela kod Lyme borelioze mogu ostati pozitivna mjesecima, pa i godinama, čak i nakon izliječenja ili latentne infekcije, a niske pozitivne vrijednosti često predstavljaju znak prethodne infekcije (serološki ožiljak).

Reinfekcija (ponovna infekcija) nije isključena, čak i ako su antitijela već prisutna. Kod izloženih skupina (npr. šumari), serološki tragovi prethodnih infekcija otkrivaju se u više od 20% ispitanika, često bez simptoma bolesti. Zato je moguće da i kod opće populacije postoji serološki “pozitivan” nalaz bez kliničke bolesti, što može dovesti do pogrešnih tumačenja i dijagnoza.

Zbog sve šire primjene vrlo osjetljivih ranih antigena (poput VlsE), koji omogućuju ranu detekciju IgG protutijela, značaj IgM nalazi se sve više smanjuje – i zbog njihove niže specifičnosti u odnosu na IgG. Pozitivni IgG nalazi mogu također dugo ostati prisutni u visokom titru, pa se samo na temelju pozitivnih seroloških nalaza ne može zaključiti postoji li aktivna infekcija ni treba li provoditi terapiju. Za pouzdanu procjenu promjena nalaza, usporedne analize moraju biti provedene s uzorcima uzetima u različitim vremenskim razmacima, idealno paralelno s prethodnim serumom i istim testom.

2. Korak- Uloga imunoblota
Imunoblot u sklopu stupanjske dijagnostike ne služi samo potvrdi rezultata screening testa (Korak 1.), već omogućuje i orijentacijsku procjenu faze imunološkog odgovora, posebno u IgG blot analizi.
 Uzorak s uskim spektrom traka (npr. VlsE, OspC, p41) tipično je za ranu manifestaciju (npr. erythema migrans, facijalna pareza) ili nedavno stečenu latentnu infekciju.
Široki spektar traka, uključujući antigene kasne faze (npr. p100, p17/p18), odgovara kasnoj manifestaciji (npr. artritis, akrodermatitis), ali može se pojaviti i kod prethodne infekcije bez simptoma (serološki ožiljak).
Reinfekcija se teško može potvrditi samo serološkim testiranjem, osim ako se ne dokaže značajan porast IgG protutijela ili promjene u uzorku traka u usporednim serumima. Interpretacija imunoblota zahtijeva iskusno laboratorijsko osoblje, a sama analiza je skupa i varijabilna među analizatorima.

PCR-Test?

Molekularno testiranje pomoću PCR metode nije prikladno kao prvi test kada se sumnja na lajmsku boreliozu. Ako je rezultat PCR testa negativan, to ne znači da osoba nema boreliozu, jer test nije dovoljno osjetljiv da isključi bolest. Ako je PCR test pozitivan, taj rezultat treba dodatno potvrditi drugim molekularnim metodama, a u nalazu je važno navesti i točno koja vrsta bakterije je pronađena. Pozitivan PCR nalaz nakon provedene terapije prema smjernicama, ili ako nema jasnih simptoma bolesti, nije razlog za ponovno liječenje antibioticima. PCR testiranje bi se trebalo koristiti samo u posebnim slučajevima, primjerice kod nejasnih promjena na koži, i to isključivo u specijaliziranim mikrobiološkim laboratorijima.

Kako to izgleda u praksi?
(Ovo je jedan od primjera algoritma smjernica za liječenje borelioze. U praksi, tijek dijagnostike može varirati.) (1)

1. jedan tipičan erythema migrans:
Ako pacijent ima jedan, tipičan eritem migrans: Odmah se započinje terapija antibioticima.
Nije potrebna serološka potvrda(ne rade se IgM/IgG testovi).
Nije potrebna kontrola nakon terapije.

2. jedan atipičan erythema migrans (Slika 2.):
Ako je eritem atipičan i postoji sumnja na boreliozu: Radi se Borrelia serologija (IgM i/ili IgG).
a) Ako je serologija pozitivna:
– Započinje se terapija antibioticima
b) Ako je serologija negativna:
– Radi se PCR i/ili kultura na uzorku kože.
– Ako je PCR/kultura pozitivna: Započinje se terapija.
– Ako je PCR/kultura negativna: Razmatra se diferencijalna dijagnoza (možda nije borelioza).

3. Multipli eritemi (više eritema migrans):
Ako pacijent ima više eritema migrans:
Radi se Borrelia serologija (IgM i/ili IgG)
a) Ako je serologija pozitivna: Započinje se terapija
b) Ako je serologija negativna: Razmatra se diferencijalna dijagnoza

Liječenje

Osnova liječenja Lymeske bolesti je primjena antibiotika. U ranoj lokaliziranoj i ranoj proširenoj fazi, najčešće se propisuju doksiciklin ili amoksicilin. Isti se primijenjuju kroz usta. Uobičajeno se preferira doksiciklin. Uobičajena doza doksiciklina je 100 mg dva puta dnevno kroz 10-21 dan. Amoksicilin, alternativa doksiciklinu, obično se propisuje u dozi od 500 mg tri puta dnevno kroz isti period. Penicilin G, koji se daje intravenozno, rezerviran je za teže manifestacije poput Lyme karditisa ili neuroloških komplikacija. Mjera predstrožnosti uzimanje probiotika, kako za vrijeme primjene antibiotika, tako i barem 3-4 tjedna nakon provedene antibiotske terapije.
U kasnom stadiju Lymeske bolesti, osobito kod pacijenata s trajnim artritisom ili neurološkim simptomima, može biti potrebna dulja terapija antibioticima koji se često primijenjuju intravenski. Unatoč adekvatnom liječenju, neki pacijenti mogu razviti post-Lyme sindrom, karakteriziran dugotrajnim umorom, bolovima u mišićno-koštanom sustavu i kognitivnim poteškoćama. Mehanizmi koji stoje iza pojave tog sindroma još su uvijek nejasni.

(1) (2) (3)

Kako se zaštititi od krpelja?

Obucite prikladnu odjeću: duge rukave, duge nogavice uvučene u čarape i zatvorenu obuću. Izbjegavajte tamnu odjeću i materijale poput vune i flanela jer se krpelji lakše zakače na njih. Krećite se označenim stazama i izbjegavajte kontakt s grmljem, ležanje na tlu i ostavljanje odjeće po travi ili granama. Koristite repelente prema uputama – nanesite ih na izložene dijelove tijela i po potrebi na odjeću. Po povratku iz prirode presvucite se, otuširajte i temeljito pregledajte cijelo tijelo, posebno područja s nježnijom kožom (iza uha, vrat, prepone, pazuhe, koljena, pupak…). Kod djece posebno provjerite glavu jer su niži i više se igraju u travi. Krpelji često hodaju po koži nekoliko sati prije ugriza, stoga je rana provjera ključna za zaštitu.

Dodatak za kraj – kožne promjene

Tipične kožne promjene u ranoj fazi, odnosno u 1. stadiju bolesti, lako se prepoznaju i najčešće su prisutne. Međutim, ako se radi o netipičnim kožnim promjenama (slike 2-5), potrebno je razmisliti i o drugim bolestima kako se ne bi previdjele druge moguće bolesti, poput limfoma, lupusa, erizipela, infekcija virusom B19 itd.

Briga o zdravlju ne mora biti komplicirana!

13.04.2025.

Borna Šarić, dr. med. specijalizant obiteljske medicine
Martin Novosel, dr. med. specijalizant interne medicine gastroenterologije

Literatura:

1. Smjernice za liječnje Borelioze Svazena Republika Njemačka: S2k-Leitliniutane Lyme borreliosehttps://register.awmf.org/assetsguidelines013-044l_S2k_Kutane_Lyme_Borreliose_2024-06.pdf
2. https://www.uptodate.com/contents/treatment-of-lyme-disease search=lyme&source=search_result&selectedTitle=2~150&usage_type=default&display_rank=2
3. https://www.uptodate.com/contents/diagnosis-of-lyme-disease?search=lyme&source=search_result&selectedTitle=3~150&usage_type=default&display_rank=3

Općenito o upali mjehura pročitajte ovdje.

Florokinoloni

Fluorokinoloni (npr. ciprofloksacin, levofloksacin, ofloksacin, norfloksacin (npr. Nolicin), moksifloksacin) su skupina antibiotika koja se danas koristi uglavnom za liječenje teških infekcija. Zbog nuspojava, više se ne preporučuju za liječenje nekompliciranih infekcija mokraćnog sustava, osim ako nema drugih prikladnih opcija. Moguće nuspojave uključuju produljenje QT intervala (što može uzrokovati srčane aritmije), neurotoksičnost (problemi s centralnim i perifernim živčanim sustavom, poput vrtoglavice, neuropatije i psihoze) te oštećenja mišića, zglobova i tetiva (tendinopatije, povećan rizik od puknuća tetiva). Mineralni antacidi (lijekovi za „žgravicu“) i drugi lijekovi koji sadrže dvovalentne ili trovalentne metalne ione (kao što su magnezij, aluminij i željezo), takozvani kelatni spojevi, mogu smanjiti dostupnost fluorokinolona u tijelu za čak 90%.
(1)(2)

Fosfomicin

Fosfomicin (npr. Urifos) je antibiotik koji se koristi za liječenje nekompliciranih infekcija mokraćnog sustava, prvenstveno kod žena. Njegova glavna prednost je jednostavna primjena – uzima se kao jednokratna doza, što olakšava liječenje i smanjuje rizik od zaboravljanja doze. Također, ima relativno malo nuspojava u usporedbi s nekim drugim antibioticima.
Fosfomicin postiže visoke koncentracije u urinu, što mu omogućava snažno baktericidno djelovanje i otežava razvoj otpornosti. Rezistencija na fosfomicin rijetko se javlja jer bakterije koje postanu otporne često gube važne čimbenike virulencije i sporije rastu.
Međutim, fosfomicin se preporučuje isključivo za žene s nekompliciranim infekcijama mokraćnog sustava. Kod muškaraca se infekcije mokraćnog sustava smatraju kompliciranima i nedostaje istraživanja koje podržavaju liječenje fosfomicinom kod muškaraca. Važno je fosfomicin ne uzimati s previše tekućine i na tašte, jer se na taj način može previše razrijediti u mokraći i smanjiti njegova učinkovitost. Od nuspojava javljaju se mučnina i vrtoglavica. (1)(3)

Nitrofurantoin

Nitrofurantoin (npr. Ninur, Prevuro) je antibiotik koji se koristi za liječenje nekompliciranih infekcija mokraćnog sustava, prvenstveno kod žena. Njegova učinkovitost protiv bakterije Escherichia coli je visoka, preko 90%, ali nije djelotvoran protiv svih uzročnika, primjerice Proteus mirabilis je prirodno otporan na njega. Ovaj antibiotik se koristi isključivo za akutne nekomplicirane upale mokraćnog mjehura (cistitis) i za prevenciju ponavljajućih infekcija mokraćnog sustava. Optimalno trajanje terapije je pet do sedam dana, jer se pokazalo učinkovitijim od kraćih režima. Prije propisivanja nitrofurantoina potrebno je provjeriti funkciju bubrega i jetre jer može uzrokovati nuspojave kod bolesnika s oštećenjem tih organa. Među nuspojavama se mogu javiti oštećenja pluća, uključujući pneumonitis i fibrozu (ovakve komplikacije su zabilježene uglavnom kod dugotrajne primjene). Također, u posljednja tri mjeseca trudnoće nije preporučeno koristiti nitrofurantoin zbog rizika od hemolitičke anemije (oštećenja krvnih stanica) kod novorođenčadi. Zbog niske stope bakterijske otpornosti i malog rizika od narušavanja crijevne flore, nitrofurantoin se smatra jednim od glavnih izbora za liječenje akutnih nekompliciranih infekcija mokraćnog sustava kod žena. Međutim, potrebno je pažljivo pratiti funkciju bubrega i jetre te biti svjestan mogućih, iako rijetkih, ozbiljnih nuspojava. (1)(4)

Nitroksolin

Nitroksolin je antibiotik koji se koristi za liječenje akutnih i kroničnih infekcija mokraćnih puteva, kao i za prevenciju ponavljajućih infekcija. Dostupan je od 1960-ih godina i djeluje protiv širokog spektra bakterija, uključujući Gram-negativne i Gram-pozitivne vrste, Mycoplasma hominis, Ureaplasma urealyticum i Candida spp. Osim toga, sprječava prianjanje bakterija na epitelne stanice mokraćnog sustava i površine urinarnog katetera. Standardna terapijska doza za liječenje akutnih nekompliciranih infekcija mokraćnog sustava iznosi 250 mg tri puta dnevno. Kod sporadičnih infekcija preporučuje se petodnevna terapija, dok se kod ponavljajućih infekcija može produžiti na deset dana. Što se tiče nuspojava, Nitroksolin se pokazao podjednako sigurnim kao i usporedni antibiotici. Najčešće nuspojave bile su probavne smetnje i alergijske reakcije, no ozbiljnije nuspojave nisu zabilježene u značajnom broju slučajeva. Zahvaljujući širokom spektru djelovanja i povoljnom sigurnosnom profilu, ostaje jedna od opcija za liječenje infekcija mokraćnog sustava. Nitroksolin ne treba uzimati istovremeno s magnezijem jer magnezij može smanjiti njegovu apsorpciju u probavnom sustavu. (1)

Pivmecilinam

Pivmecilinam je antibiotik iz skupine penicilina koji se primarno koristi za liječenje infekcija mokraćnog sustava. Njegova popularnost proizlazi iz nekoliko ključnih prednosti, uključujući visoku koncentraciju u urinu, povoljan sigurnosni profil te činjenicu da se može koristiti i kod pacijenata s oštećenom funkcijom bubrega. Treba se paziti kod pacijenta koji imaj alergije na peniciline. Od interakcija s drugim lijekovima izdvaja se Metotreksat: Penicilini poput pivmecillinama mogu smanjiti izlučivanje metotreksata, što može dovesti do povećanja njegove razine u krvi. Valproična kiselina i valproat: Istovremena primjena valproične kiseline, valproata ili drugih lijekova koji oslobađaju pivalinsku kiselinu treba se izbjegavati, jer može povećati rizik od nedostatka karnitina (Bez dovoljno karnitina, tijelo može imati problema s proizvodnjom energije, što može dovesti do umora, slabosti mišića i problema sa srcem ili jetrom.).
(1)(5)

Trimetoprim

Trimetoprim i kombinacija trimetoprima sa sulfametoksazolom (npr. Cotrimoxazol, Sulotrim) pokazali su sličnu učinkovitost u liječenju infekcija mokraćnog sustava, bez značajnih razlika u otpornosti bakterija. Međutim, postoje određene razlike u nuspojavama, koje mogu utjecati na odluku o primjeni monoterapije trimetoprimom ili kombinacije sa sulfametoksazolom.Većina nuspojava je slična kod oba lijeka, ali postoje specifične razlike u učestalosti kožnih reakcija i reakcija središnjeg živčanog sustava. U službenim podacima o lijeku, ozbiljne kožne reakcije poput teških alergijskih reakcija opisane su kao vrlo rijetke kod trimetoprima (manje od 1 na 10.000 slučajeva), dok su za Cotrimoxazol (kombinacija trimetoprima sa sulfametoksazolom) navedene kao rijetke (između 1 na 10.000 i 1 na 1.000 slučajeva). Stevens-Johnsonov sindrom i toksična epidermalna nekroliza su izuzetno rijetke, ali moguće nuspojave oba lijeka. Zbog boljeg sigurnosnog profila, preporučuje se primjena samog trimetoprima u odnosu na kombinaciju sa sulfametoksazolom, ako su bakterije osjetljive. Iako su stope otpornosti na trimetoprim porasle, one u primarnoj zdravstvenoj zaštiti još uvijek ostaju ispod 20%, što je prihvatljiva granica za njegovu primjenu u empirijskom liječenju akutnog nekompliciranog cistitisa. Lijekovi za snižavanje krvnog tlaka (ACE inhibitori, sartani) ili diuretici koji štede kalij (npr. spironolakton) mogu, ako se uzimaju zajedno s trimetoprimom, uzrokovati previsoku razinu kalija u krvi. To je posebno rizično za starije osobe, osobe s HIV-om ili one s oslabljenom funkcijom bubrega. Neželjene nuspojave povezane sa srčanim i dišnim bolestima, navedene su samo u stručnim uputama za Cotrimoksazol. Sve ove nuspojave su vrlo rijetke. Ispitivanja na životinjama pokazala su da trimetoprim (koji ometa sintezu folne kiseline) i sulfametoksazol (koji može poremetiti vezanje bilirubina u krvi) mogu predstavljati teoretski rizik za fetus ako se koriste tijekom trudnoće. No, dostupni podaci o tome su ograničeni već desetljećima. Zbog mogućih rizika, FDA (2015.) dopušta primjenu TMP/SMX-a samo u posebnim slučajevima kada je nužno. (1)(6)

Oralni Cefalosporini

Oralni cefalosporini prema dijele se u tri skupine. U prvu skupinu spadaju cefaleksin i cefadroksil, u drugu cefuroksim-aksetil (npr. Zinnat, Efox), dok u treću spadaju cefpodoksim-proksetil, cefiksim. Za cefalosporine postoje ograničeni dokazi iz kliničkih studija, a podaci su najviše dostupni za cefpodoksim-proksetil (npr. Rexocef). Ovi lijekovi se koriste uglavnom za kompliciranije infekcije. Ova skupina lijekova ima druge lijekove koji se daju samo intravenski. (1)

Aminopenicilini s/bez inhibitora beta-laktamaze

Osjetljivost Escherichia coli i cjelokupnog spektra uzročnika na ampicilin iznosi manje od 60%. Zbog niskih stopa osjetljivosti i visoke rezistencije, ampicilin, njegovi bolje resorbirajući esteri te amoksicilin (npr. Ospamox, Amoksicilin) više se NE preporučuju za empirijsku terapiju. Međutim, kombinacija amoksicilina s inhibitorom beta-laktamaze, klavulanskom kiselinom (npr. Klavocin, Betaklav, Klavax), kao i sultamicilin, ester ampicilina i sulbaktama, još uvijek pokazuju razinu osjetljivosti na Escherichia coli i druge patogene koja se kreće ispod granice od 90%. (1)

 Napomena: Moguće je da neki antibiotici nisu dostupni u Republici Hrvatskoj.

Što je s biljnom terapijom?

Pročitajte više o liječenju mokraćnih infekcija biljnim preparatima na ovom blogu.

Testirajte svoje tegobe s mokrenjem: Algoritam.

22.02.2025.

Martin Novosel dr. med.

Literatura:

1. https://register.awmf.org/assets/guidelines/043-044l_S3_KF2_Epidemiologie-Diagnostik-Therapie-Praevention-Management-2. Harnwegsinfektionen-Erwachsene_2024-05_1.pdf
2. https://www.gelbe-liste.de/wirkstoffgruppen/fluorchinolone
3. https://www.gelbe-liste.de/wirkstoffe/Fosfomycin_691
4. https://www.gelbe-liste.de/wirkstoffe/Nitrofurantoin_1616
5. https://www.gelbe-liste.de/wirkstoffe/Pivmecillinam_26112
6. https://www.gelbe-liste.de/wirkstoffe/Trimethoprim_2510