U Sjevernoj Americi MR artrografija lakta najčešće se provodi radi ispitivanja boli kod sportaša koji izvode bacačke pokrete te kod pacijenata koji su pretrpjeli traumu (najčešće usred prisilne rotacije). Nije iznenađujuće da značajan dio ovih pacijenata čine bacači bejzbola, kako amaterski tako i profesionalni.
Najčešća indikacija za MR artrografiju lakta jest bol u zglobu (s medijalne strane, strane lakta okrenute prema trupu), osobito ako se javlja tijekom bacanja preko glave.

Tražite li pregled ortopeda?

Također nakon operacija MR ima svoju ulogu

Rekonstrukcija ulnarnog kolateralnog ligamenta (UCL) često se izvodi kod pacijenata s medijalnom nestabilnošću lakta uzrokovanom potpunim rupturama ligamenta. Kod vrhunskih sportaša težnja za brzim povratkom na normalnu razinu aktivnosti nakon operacije može dovesti do postoperativne patologije (poremećaja nakon operacije). U određenim slučajevima MR artrografija može biti korisna za procjenu rekonstrukcije kao i susjednih stabilizatora lakta. Zbog varijabilnog izgleda rekonstruiranog UCL-a u pogledu debljine i intenziteta signala, interpretacija nalaza može biti izazovna. (1)

Osim MR artrografije, postoje i istraživanja koja pokazuju da kombinacija ultrazvuka i magnetske rezonancije može biti vrlo učinkovita metoda za dijagnosticiranje ozljeda lakta (U istraživanju se opet radi o igračima bejzbola jer su tu ozljede lakta česte).

Tražite li artroskopiju?

Analizirani su sportaši s boli na unutarnjoj strani lakta, a posebno se proučavala ozljeda ulnarnog kolateralnog ligamenta, važnog ligamenta koji stabilizira lakat tijekom bacanja. Rezultati su pokazali da ultrazvuk pod opterećenjem može vrlo dobro otkriti nestabilnost lakta, dok MR artrografija detaljno prikazuje ligamente i druge strukture unutar zgloba. Kada se koristila samo MR artrografija, točnost dijagnoze ozljede UCL-a bila je vrlo visoka. Međutim, kombinacijom MR artrografije i ultrazvuka dijagnostička preciznost dodatno se povećala gotovo do potpune sigurnosti.

Slični rezultati dobiveni su i kod upale ulnarnog živca (živac koji se nalazi u blizini lakatnog zgloba), gdje je zajednička primjena obje metode omogućila pouzdanije prepoznavanje problema nego MR pregled samostalno. Za ozljede mišića, tetiva i hrskavice MR artrografija već sama po sebi pokazala je vrlo visoku točnost, pa dodatni ultrazvuk nije značajno poboljšao rezultate. Ipak, kod nestabilnosti lakta i ozljeda ligamenta kombinacija ultrazvuka i MR-a pokazala se kao iznimno vrijedna dijagnostička opcija. (2)

Algomed

05./26.

Pronađite svoju pretragu na Algolov tražilici!

Literatura

1. LiMarzi GM, O’Dell MC, Scherer K, Pettis C, Wasyliw CW, Bancroft LW. Magnetic Resonance Arthrography of the Wrist and Elbow. Magn Reson Imaging Clin N Am. 2015 Aug;23(3):441-55. doi: 10.1016/j.mric.2015.04.003. PMID: 26216774.
2. Potential Utility of a Combined Approach with US and MR Arthrography to Image Medial Elbow Pain in Baseball PlayersAuthors: Johannes B. Roedl, MD, PhD johannes.roedl@jefferson.edu, Felix M. Gonzalez, MD, Adam C. Zoga, MD, William B. Morrison, MD, Mika T. Nevalainen, MD, Michael G. Ciccotti, MD, and Levon N. Nazarian, MDAUTHORS INFO & AFFILIATIONSPublication: RadiologyVolume 279, Number 3https://doi.org/10.1148/radiol.2015151256

Poremećaji stopala i gležnja skupina su različitih stanja koja imaju veliki utjecaj na javno zdravlje. Povezani su s problemima hodanja, nepokretnosti i zbog toga ograničenjem obavljanja dnevnih aktivnosti te smanjenjem kvalitete života.
Operacija gležnja i stopala postala je važnija opcija liječenja. Kako bi se omogućilo optimalno liječenje pacijenata, potrebno je nadzirati učinkovitost operativnih zahvata.

Nažalost, različitost procjene ishoda i varijacije kvalitete samih istraživanja otežava usporedbu različitih metoda liječenja problema sa stopalom i gležnjem. (1)

Osteoartritis je stanje kod kojeg se hrskavica, koja oblaže zglob, istroši. Hrskavica ima ulogu ublažavanja opterećenja te omogućava glatkost pokreta.
Odsutnost hrskavice i posljedično nastanak osteofita, kalcifikacija i nastanak ožiljaka kapsule zgloba dovode postepeno do boli i krutosti zgloba. (3)

Najčešći faktori za razvoj osteoartritisa gležnja su prijašnja trauma, često nakon prijeloma ili teškog uganuća gležnja. Učestalost oba slučaja je u porastu, zbog toga bi posttraumatski osteoartritis gležnja mogao postati sve češće opterećenje zdravlju.
Bitno je istaknuti da je uganuće gležnja jedan od najčešćih razloga za posjet hitnom prijemu.

Drugi uzročnici osteoartritisa gležnja uključuju kronične upalne artritise (reumatoidni artritis, hemokromatoza, hemofilijska artropatija i sl.).

U ranim fazama bolesti preporučuju se neoperativne mjere, kao što su smanjenje fizičke aktivnosti, gubitak tjelesne težine, fizikalna terapija, lijekovi protiv bolova i steznici. Potrebno je razmotriti operaciju kada ove konzervativne metode ne pomažu dulje od najmanje 6 mjeseci. Osim toga, kirurg treba potvrditi dijagnozu osteoartritisa kliničkim i slikovnim metodama (npr. RTG i simptomi koji ne prolaze).

Prema ovom istraživanju, ovo je prvi randomizirano kontrolirano ispitivanje koje uspoređuje ugradnju totalne proteze gležnja sa spajanjem kostiju gležnja, odnosno artrodezom kod uznapredovale faze osteoartritisa. Cilj je ovog istraživanja odrediti kliničku učinkovitost i financijsku isplativost između ova dva priznata načina liječenja uznapredovalog artritisa kod pacijenata u dobi između 50 i 85 godina.

I ugradnja proteze gležnja i spajanje kostiju povećavaju kvalitetu života pacijenata tijekom prve godine praćenja, ali nije utvrđeno koja grupa ima veću korist i bolje ishode.

Obje operacije smatraju se sigurnima, ali bilo je više problema s cijeljenjem i ozljedom živca u skupini s ugradnjom proteze. 7% pacijenata kod artrodeze imalo je simptomatsko razdvajanje kostiju zbog čega će vjerojatno biti potrebna ponovna operacija. (2)

Ahilova tetiva najveća je i najjača tetiva u ljudskom tijelu, povezuje mišiće lista (gastrocnemius i soleus) za petnu kost (calcaneus). Ahilova tetiva bitna je za održavanje uspravnog stava, hodanje, trčanje i skakanje. Rupture Ahilove tetive klasificiraju se kao kronične nakon 4-6 tjedana od početne ozljede. Pacijenti s kroničnom rupturom Ahilove tetive imaju simptome: slabost stopala, nestabilnost, pojačanu dorzalnu fleksiju stopala, oticanje, bol i zadebljanje tetive.
Trenutno je liječenje kronične rupture Ahilove tetive izazovno, uz mnogo različitih tehnika i metoda. Također postoje značajne razlike u kirurškim pristupima te nema jedinstvenog stava oko načinu operacije.

Glavne preporuke navedenog istraživanja (pojednostavljeno):

operacija kod pacijenata koji imaju simptome nakon konzervativnog liječenja (npr. fizikalna i lijekovi protiv bolova) na kliničkom pregledu i slikovnim tehnikama.

Operativni zahvat kod rupture manje od 2 cm.

Napredni režnjevi kod ruptura manjih od 5 cm.

Transfer tetive (npr. tetiva musculusa fibularisa brevisa) kod ruptura 3-6 cm.

Presađivanje tetive kod rupture veće od 6 cm.

Povratak svakodnevnim aktivnostima i sportu preporučuje se 12 tjedana nakon operacije, a 12 mjeseci za veće fizičke napore. (3)

CT, MR ili RTG kod snimanja gležnja ili stopala?

Kada se u obzir uzme općeniti princip kod kojeg nastaje edem koštane srži nakon prijeloma kosti zbog udarca, a distrakcijske frakture (dijelovi kosti se odvajaju, razmiču) stvaraju minimalan edem, MR može biti lošija metoda od RTG-a i CT-a kod avulzijskih fraktura (vrsta distrakcijske frakture) zbog izostajanja edema koštane srži na mjestu odvajanja i edema koji okružuje male fragmente korteksa kosti. Komplementarne uloge RTG-a, CT-a i MR-a stopala posebno dobivaju na važnosti kod avulzijskih ozljeda koje uključuju hvatište ključnih ligamenata, kao što je Lisfrancova ozljeda. (4)

Zbog navedenog, uvijek je potrebno uzeti u obzir da se ne mogu sve ozljede vidjeti jednom tehnikom snimanja te da je odluku o operaciji potrebno donijeti zajedno s ortopedom!

05./26.

Tim Algomed

Literatura

1. Palmen LN, Belt M, van Hooff ML, Witteveen AGH. Outcome measures after foot and ankle surgery: A Systematic Review. Foot Ankle Surg. 2025 Dec;31(8):654-671. doi: 10.1016/j.fas.2025.02.005. Epub 2025 Feb 22. PMID: 40021414.
2. Goldberg AJ, Chowdhury K, Bordea E, Blackstone J, Brooking D, Deane EL, Hauptmannova I, Cooke P, Cumbers M, Skene SS, Doré CJ. Total ankle replacement versus ankle arthrodesis for patients aged 50-85 years with end-stage ankle osteoarthritis: the TARVA RCT. Health Technol Assess. 2023 Mar;27(5):1-80. doi: 10.3310/PTYJ1146. PMID: 37022932; PMCID: PMC10150410.
3. Feng SM, Maffulli N, Oliva F, Saxena A, Hao YF, Hua YH, Xu HL, Tao X, Xu W, Migliorini F, Ma C. Surgical management of chronic Achilles tendon rupture: evidence-based guidelines. J Orthop Surg Res. 2024 Feb 10;19(1):132. doi: 10.1186/s13018-024-04559-5. PMID: 38341569; PMCID: PMC10858558.
4. Gorbachova T. Magnetic resonance imaging of the ankle and foot. Pol J Radiol. 2020 Sep 18;85:e532-e549. doi: 10.5114/pjr.2020.99472. PMID: 33101556; PMCID: PMC7571512.

Artroplastika (ugradnja proteze) koljena čini veliki napredak u liječenju dugotrajne boli u zglobu. Indicirana je kod pacijenata kod kojih je konzervativna terapija (mirovanje, lijekovi protiv bolova, fizikalna terapija i sl.) bila bezuspješna. Ugradnja totalne proteze kuka i koljena dvije su učestale operacije koje smanjuju bol i poboljšavaju kvalitetu života kod pacijenata s poremećajima koljena i kuka.
Osteoartritis najčešće je stanje koje dovodi do ugradnje proteze. Druga stanja koja dovode do ugradnje proteze su: upalni artritis (npr. psorijatični artritis, reumatoidni artritis), prijelomi, displazija, tumori itd. Iako postoje neke razlike u ishodu ugradnje proteze kuka i koljena zbog različite anatomije i bolesti koje ih uzrokuju, većina pacijenata postiže značajno dugoročno poboljšanje uz te operacije.

Uz starenje populacije i produljenje kvalitetnog dijela života, očekuje se da će doći do još većeg porasta broja ugradnji proteze kuka i koljena. (1)

Ozljeda prednjeg križnog ligamenta česta je ozljeda, pogotovo u mlađoj populaciji sportaša koji se ozlijede za vrijeme sporta u pokretima okretanja. Opcije liječenja uključuju: konzervativno liječenje (koje uključuje progresivnu fizikalnu terapiju), edukaciju pacijenta o sprječavanju nestabilnosti i korištenjem steznika za koljeno. Kirurško liječenje uključuje rekonstrukciju rupturiranog ligamenta korištenjem autografta ili alografta (dio vlastitog tijela ili donora) te popravak prednjeg križnog ligamenta kod kojega se pokidani ligament ponovno vrati na tibiju ili femur. Izbor liječenja ovisi o jačini ozljede, ozljedama povezanih struktura (npr. okolni mišići), razina fizičke spreme i sportske ciljeve pacijenta.

To je pogotovo bitno za sportaše koji su u sportu kod kojeg se radi puno okretanja (pivotiranja), brzog usporavanja i brzih promjena smjera kretanja.

Kratkotrajne komplikacije rupture prednjeg križnog ligamenta uključuju smanjenu pokretljivost koljena, bol te smanjenu stabilnost zgloba.

Dugotrajne komplikacije su osteoartritis, nestabilnost koljena i rizik od ponovne ozljede.

Opcije operacije prednjeg križnog ligamenta uključuju zamjenu ligamenta korištenjem tetive patele, tetive kvadricepsa, tetive stražnjih mišića natkoljenice, Ahilove tetive, semitendinosusa, gracilisa ili tetive stražnjeg tibialisa.

Mnogi čimbenici utječu na odluku o načinu liječenja. Veća uspješnost nekirurških metoda uočena je kod pacijenata: s djelomičnom rupturom i bez simptoma nestabilnosti koljena, kod kompletne rupture za pacijente bez simptoma nestabilnosti koljena kod sportova niske zahtjevnosti, kod niske potrebe za fizičkom aktivnosti te kod djece jer su njihove ploče rasta još uvijek aktivne.

Zbog toga, aktivni odrasli pacijenti uključeni u sport ili fizičke poslove uglavnom su kandidati za operaciju.
Nadalje, pojedinci s velikim fizičkim zahtjevima (npr. sportaši), imali su više koristi od kirurškog zahvata nego od odmaranja. Potrebna su velika randomizirana istraživanja koja prate pacijente dovoljno dugo kako bi se dokazalo postoji li značajna korist kirurškog liječenja u odnosu na konzervativno liječenje. (2)

Meniskus ima kritičnu ulogu u smanjenju opterećenja i ravnomjerne distribucije opterećenja na zglob koljena. Ozljede meniskusa predstavljaju najčešće ozljede koljena i mogu značajno utjecati na kvalitetu života pacijenta.
Ozljede meniskusa mogu biti traumatske – povezane s ozljedom koljena, pokazujući se kao nagla bol, ili mogu biti povezani s dobi – dolazi do “propadanja” hrskavice i vezivnog tkiva.

Razlučivanje uzroka oštećenja, je li zbog ozljede ili dobi, određuje se detaljnom kliničkom povijesti pacijenta i uzorcima na MR-u te se također mogu odrediti na histološkoj razini (uzimanje uzorka tkiva).
Degenerativna (“propadanje”) oštećenja meniskusa razvijaju se polako te su povezana s rastom dobi osobe. Takva oštećenja nalaze se često u koljenu kod osteoartritisa i smatraju se jednim od mnogih znakova degeneracije koljena, zbog čega je otkrivanje pravog uzroka problema veliki izazov.
Nadalje, MR pretrage potvrđuju da su takve ozljede česte kod osoba srednje dobi, koje nemaju simptome, zbog čega je upitan klinički značaj samih oštećenja meniskusa.
Parcijalna meniscektomija (uklanjanje dijela oštećenog meniskusa) artroskopijom za liječenje simptomatske rupture meniskusa bila je tema velikih rasprava u nedavnoj literaturi.
Ovaj sustavni pregled nedavnih sustavnih pregleda predlaže da osobe srednje dobi s degenerativnim oštećenjem meniskusa nemaju dugoročno poboljšanje artroskopskom parcijalnom meniscektomijom i debridmanom u funkciji i smanjenju bola u odnosu na terapiju vježbanjem ili placebom.

Operacija pruža malu razliku u smanjenju boli i funkcionalnosti. Međutim, poboljšanja nisu trajala dugoročno.
Na temelju tih rezultata, konzervativno liječenje trebalo bi biti prva linija liječenja kod rupture meniskusa pacijenata srednje dobi.

Međutim, većina radova opisala je podgrupe pacijenata koji nisu imali poboljšanje stanja čekanjem te je došlo do poboljšanja stanja nakon operacije.
Zbog toga dokazi navode da bi artroskopska parcijalna meniscektomija mogla biti opravdana i poželjna kod nedovoljnih rezultata fizikalne terapije te bi buduća istraživanja trebala više obratiti pozornost na ovu hipotezu. (3)

Nakon ozljeda koljena, prva opcija slikovne pretrage je rendgen kada se javljaju bol, otok koljena ili otežano oslanjanje na nogu ili savijanje u koljenu. Nakon toga, kod sumnje na prijelom kosti može se preporučiti CT ili MR, pogotovo kod sumnje na skrivene prijelome. Kod sumnje na ozljedu meniskusa ili prednjeg križnog ligamenta, preporučuje se MR, a kod sumnje na ozljedu okolnih tetiva ultrazvuk.

Izbor same slikovne pretrage ovisi o kliničkom pregledu. Rendgen se preporučuje kod početnih pretraga kod traume i artritisa. Površinske ozljede mekog tkiva mogu se procijeniti ultrazvukom. Unutarnja slobodna tijela (npr. hrskavica, ligament ili meniskus) mogu se vidjeti samo MR-om koljena. Dodatno, MR pruža informacije o mehanizmu ozljede na temelju uzorka koštane srži kod privremene dislokacije patele, hiperekstenzijske ozljede ili ozljede prilikom okreta (pivotiranja).

Tim Algomed

05./26.

Literatura

1. Singh JA. Epidemiology of knee and hip arthroplasty: a systematic review. Open Orthop J. 2011 Mar 16;5:80-5. doi: 10.2174/1874325001105010080. PMID: 21584277; PMCID: PMC3092498.
2. Papaleontiou A, Poupard AM, Mahajan UD, Tsantanis P. Conservative vs Surgical Treatment of Anterior Cruciate Ligament Rupture: A Systematic Review. Cureus. 2024 Mar 20;16(3):e56532. doi: 10.7759/cureus.56532. PMID: 38646275; PMCID: PMC11027445.
3. Rotini M, Papalia G, Setaro N, Luciani P, Marinelli M, Specchia N, Gigante A. Arthroscopic surgery or exercise therapy for degenerative meniscal lesions: a systematic review of systematic reviews. Musculoskelet Surg. 2023 Jun;107(2):127-141. doi: 10.1007/s12306-022-00760-z. Epub 2022 Sep 3. PMID: 36057031; PMCID: PMC10192166.
4. Ridley U, Ridley L. Imaging of the knee: Common acute presentations to general practice. Aust J Gen Pract. 2020 Jun;49(6):344-349. doi: 10.31128/AJGP-10-19-5120. PMID: 32464725.

Procjene su da je prisutnost boli u ramenu između 6.7% i 66.7% za doživotnu bol i 18% do 31% za bol koja se javlja mjesečno. Bol u ramenu treća je najčešća tegoba sustava kretanja u primarnoj skrbi (Rekola 1993). Poremećaji rotatorne manžete najčešći su uzrok boli, uz procjenu prisutnosti između 65 % i 85 % ovisno o uzorku i dobi populacije.
Operativno liječenje rotatorne manžete (s ili bez subakromijalne dekompresije) sve se češće provodi za tegobe rotatorne manžete. Primjerice, istraživanje u UK zabilježilo je rast od 10 puta za operacije rekonstrukcije rotatorne manžete i subakromijalne dekompresije između 2004. i 2010.

Meta analiza Karjalainena TV-a i suradnika navodi umjerenu do nisku kvalitetu istraživanja u ovom radu te zbog toga nesigurnost u korisnost operacije rekonstrukcije rotatorne manžete u smislu pružanja klinički značajne koristi kod osoba sa simptomatskom rupturom rotatorne manžete. Dobro osmišljena i dvostruko slijepa kontrolirana istraživanja u ovom području nedostaju.

Rizik od ozbiljnih komplikacija kod operacije ramena vjerojatno je nizak. Zbog malog broja zabilježenih komplikacija, nije moguće pouzdano procijeniti rizik takvih ishoda iz istraživanja u ovoj meta analizi.

Međutim, ozbiljne komplikacije operacije ramena, kao što su: infekcija, duboka venska tromboza, pneumonija, oštećenje perifernih živaca i smrt nakon artroskopije zabilježeni su tijekom opservacijskih istraživanja. Potencijalni rizik mora se uzeti u obzir kada se gledaju u odnosu na ograničene dokaze o korisnosti.

Zaključak ove analize možda se ne može primijeniti na traumatsku rupturu manžete u mlađoj populaciji! (6)

Prijelom proksimalnog humerusa vrlo je čest i predstavlja ozbiljan zdravstveni problem. To je 7. najčešći prijelom kod odraslih osoba. Na njega spada 4 -10% svih prijeloma, prema više istraživanja na različitim populacijama. Liječenje je ponekad kontroverzno i u nekim slučajevima tehnički izazovno. Incidencija fraktura pokazuje značajnu varijaciju ovisno o geografskom području i godini istraživanja. Učestalost se povećava s dobi pacijenata.

Meta analiza Rupani N-a i suradnika navodi porast incidencije ugradnje umjetnog zgloba ramena, ali ostaje niža od učestalosti ugradnje zgloba kuka i koljena. Međutim, godišnji rast nadmašuje rast zamjene kuka i koljena. Međunarodni rast uglavnom se pripisuje proširenju razloga (indikacija) za operaciju i korištenje stražnjeg pristupa ugradnje totalne proteze ramena, što se odražava u epidemiološkim istraživanjima.

Različite tehnike zamjene ramena nastoje omogućiti kirurško rješenje za različite bolesti i indikacije s namjerom smanjenja boli i poboljšanja funkcije ramena. Najčešći razlozi za ugradnju umjetnog ramena su: osteoartritis, artropatija nakon rupture rotatorne manžete, nakon traume i avaskularna nekroza. (2)

Ponavljajuća nestabilnost ramena problematično je stanje koje može dovesti do dugotrajne boli, smanjenja funkcije i nemogućnosti povratka fizičkim aktivnostima ili sportu. Transfer korakoidnog nastavka, rekonstrukcija prednje blokade kosti, Bankart artroskopska rekonstrukcija i otvoreni Bankart opcije su operacije ramena kod liječenja nestabilnosti ramena za pacijente kod kojih nije uspjelo neoperativno liječenje. Veći gubitak glenoida ili neuspješnost artroskopskih zahvata zahtijeva veće kirurške postupke, kao što su rekonstrukcija prednje blokade kosti ili Latarjet zahvati.

Ozljede rotatorne manžete mogu biti od ozljede, tendinopatije, djelomične rupture te sve do potpune rupture. Dob čini značajnu ulogu. Ozljede su prisutne kod 9.7 % 20-godišnjaka do 62% pacijenata od 80 godina i starijih (bez obzira jesu li simptomi prisutni).
Rastuća dob i osobe s jednostranom boli su također u riziku za rupturu suprotnog ramena. U istraživanju koje je uspoređivalo pacijente s jednostranom boli, prosječna dob pacijenata koji nisu imali rupturu manžete iznosila je 48.7 godina. Nakon dobi od 66 godina, postoji vjerojatnost od 50 % za obostranu rupturu. Dodatno, dob je bila povezana s prisutnosti i tipom rupture, ali bez povezanosti s veličinom.

Nažalost, postoji manjak dokaza najbolje metode liječenja pacijenata mlađih od 40 godina. Rupture koje su traumatske češće bolje odgovaraju na operaciju ramena, ali ulogu nekirurških metoda potrebno je bolje definirati. (4)

Kada je riječ o slikovnim pretragama za pregled ramena, koriste se tri opcije: običan RTG, ultrazvuk i magnetska rezonancija/MR artrografija.  Lakše pronađite MR artrografiju!
Za bolesti rotatorne manžete, MR artrografija nema veću korist u odnosu na klasičan MR. Skuplje je i zahtijeva injekciju gadolinija u zglob.

Slikovna pretraga počinje rendgenom. Lakše pronađite RTG ramena! Ultrazvuk je postao odličan alat za procjenu rotatorne manžete. Jeftiniji je i ima sposobnost procjene ramena u pokretu.

Članak iz 2013. usporedio je MR, MR artrografiju i ultrazvuk za dijagnozu rupture rotatorne manžete. Zlatni standard je bila otvorena operacija ili artroskopija. Kod rupture koja nije bila pune debljine, MR i ultrazvuk su oboje imali dobru učinkovitost. Sve tri tehnike su uspjele isključiti rupturu pune debljine. Za obje vrste ruptura nije bilo značajne razlike između tehnika. Ultrazvuk ima ograničenja jer ovisi o vještini osobe koja ga izvodi te može biti otežano razlikovanje kronične rupture i tendinopatije. MR ramena zlatni je standard u SAD-u. Lakše pronađite MR ramena! Slike se koriste za planiranje samog zahvata i mogu pokazati: veličinu rupture, lokaciju, retrakciju, atrofiju mišića, kronične promjene tetive i mišiće povezane s degenerativnim promjenama te drugim povezanim patologijama. Svi navedeni čimbenici idu u planiranje potencijalnog kirurškog zahvata. (4)

Pacijenti koji nemaju simptome kod rupture manžete, trebali bi se liječiti neoperativno. Novodijagnosticirana, simptomatska ruptura rotatorne manžete može početi s fizikalnom terapijom za jačanje mišića ramena. Ovaj pristup je povezan sa sličnim kliničkim ishodima kada se usporedi s kirurškom rekonstrukcijom kod malih i srednjih ruptura. Dodatno, terapija je ubila učinkovito primarno liječenje kod većine pacijenata, čak i kod potpune rupture rotatorne manžete praćeno dulje od dvije godine. U populaciji koja je podvrgnuta istraživanju, niska očekivanja od rehabilitacije najjači su prediktori pacijenata koji će u konačnici imati kirurški zahvat. (4)

Što se tiče kortikosteroidnih injekcija koje se primjenjuju subakromijalno kod rupture rotatorne manžete, postoji malo dokaza koji podupiru njihovu učinkovitost i da poboljšavaju dugotrajne kliničke ishode kada se koriste kao jedina terapija. (4)

Tražite blokade protiv boli?

Ugradnja proteze ramena terapija je namijenjena je pacijentima u posljednjoj fazi glenohumeralnog osteoartritisa ili artropatiji zbog rupture rotatorne manžete kod kojih neoperativne metode nisu učinkovite. Postoji više metoda ugradnje proteze, ali njihove međusobne razlike u koristi i rizicima nisu jasne.

Rezultati dvaju istraživanja navode da bi totalna proteza ramena mogla pružiti bolju funkciju tijekom dvije godine praćenja u usporedbi s humeralnom hemiartroplastikom za glenohumeralni osteoartritis. Međutim, nisu pronađene druge bitne razlike. To je u skladu s prijašnjom verzijom istraživanja, jer nije bilo novih kvalitetnih randomiziranih istraživanja.
Potrebna su kvalitetna ortopedska istraživanja za prikupljanje dokaza i donošenje odluka vezano za ugradnju umjetnog ramena kod osteoartritisa ramena i artropatije kod rupture rotatorne manžete. (5)

Zaključno

Ne znači svaka bol u ramenu i da je nužna operacija ramena. Zbog toga je bitno napraviti pregled ortopeda i posavjetovati se s mogućnostima liječenja i mogućim rizicima.

Vaš tim Algomed

05./26.

1. Iglesias-Rodríguez S, Domínguez-Prado DM, García-Reza A, Fernández-Fernández D, Pérez-Alfonso E, García-Piñeiro J, Castro-Menéndez M. Epidemiology of proximal humerus fractures. J Orthop Surg Res. 2021 Jun 22;16(1):402. doi: 10.1186/s13018-021-02551-x. PMID: 34158100; PMCID: PMC8220679.
2. Rupani N, Combescure C, Silman A, Lübbeke A, Rees J. International trends in shoulder replacement: a meta-analysis from 11 public joint registers. Acta Orthop. 2024 Jun 18;95:348-357. doi: 10.2340/17453674.2024.40948. PMID: 38888103; PMCID: PMC11184711.
3. Best MJ, Wang KY, Nayar SK, Agarwal AR, Kreulen RT, Sharma S, McFarland EG, Srikumaran U. Epidemiology of shoulder instability procedures: A comprehensive analysis of complications and costs. Shoulder Elbow. 2023 Aug;15(4):398-404. doi: 10.1177/17585732221116814. Epub 2022 Aug 4. PMID: 37538528; PMCID: PMC10395401.
4. May T, Garmel GM. Rotator Cuff Injury. [Updated 2023 Jun 26]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2026 Jan-. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK547664/
5. Craig RS, Goodier H, Singh JA, Hopewell S, Rees JL. Shoulder replacement surgery for osteoarthritis and rotator cuff tear arthropathy. Cochrane Database Syst Rev. 2020 Apr 21;4(4):CD012879. doi: 10.1002/14651858.CD012879.pub2. PMID: 32315453; PMCID: PMC7173708.
6. Karjalainen TV, Jain NB, Heikkinen J, Johnston RV, Page CM, Buchbinder R. Surgery for rotator cuff tears. Cochrane Database Syst Rev. 2019 Dec 9;12(12):CD013502. doi: 10.1002/14651858.CD013502. PMID: 31813166; PMCID: PMC6900168.

Ultrazvuk (UZV) ima važnu ulogu u reumatologiji jer omogućava ranu i preciznu procjenu upale, oštećenja i naslaga u zglobovima i okolnim tkivima. Kod reumatoidnog artritisa koristi se prvenstveno za otkrivanje rane, čak i subkliničke upale u malim zglobovima šaka i stopala, kao i za praćenje oštećenja tetiva i razvoja erozija, što je ključno za pravovremenu dijagnozu i praćenje bolesti.

UZV je znatno osjetljiviji od kliničkog pregleda u otkrivanju sinovitisa (upala zglobne ovojnice), tenosinovitisa (upala ovojnice tetiva) i entezitisa (upala mjesta gdje se tetiva ili ligament hvata za kost), zbog čega ima važnu ulogu u ranom postavljanju dijagnoze reumatoidnog artritisa i spondiloartritisa (upalne reumatske bolesti zglobova i kralježnice). U ranim fazama upalnih bolesti zglobova često su prisutne subkliničke promjene (promjene koje još ne daju jasne simptome) koje se ne mogu uočiti fizikalnim pregledom, ali ih UZV može jasno prikazati. Zato je njegova primjena posebno važna kod pacijenata s novonastalim upalnim bolovima u zglobovima, kako bi se izbjeglo kašnjenje u dijagnozi.

Osim i dijagnostici ultrazvuk pomaže i u primjeni terapije

U usporedbi sa „slijepim“ injekcijama (bez slikovnog navođenja), ultrazvukom vođeni invazivni postupci u reumatologiji pokazali su veću preciznost, učinkovitost i sigurnost. Prema preporukama EULAR-a za intraartikularne terapije (terapije unutar zgloba), UZV se može koristiti za navođenje položaja igle kako bi se povećala točnost zahvata. Također, ESSR (Europsko društvo za muskuloskeletnu radiologiju) definiralo je kliničke indikacije za slikovno vođene invazivne postupke (pri čemu UZV ima središnju ulogu) za zglobove gornjih i donjih ekstremiteta, kao i za periferne živce.

Što je s mišićima i tetivama?

Ultrazvuk je postao temeljna metoda u dijagnostici uobičajenih ozljeda mišića zahvaljujući svojoj sposobnosti pružanja detaljnih slika struktura mekih tkiva u stvarnom vremenu. Posebno je učinkovit u prepoznavanju ruptura mišića, istegnuća i drugih traumatskih ozljeda. Istraživanje je pokazalo da visokofrekventni ultrazvuk jasno prikazuje anatomske strukture hvatišta i polazišta tetiva stražnje lože natkoljenice. Ultrazvuk je pokazao osjetljivost od 88% u prepoznavanju ruptura na spojevima tetiva, poput kombiniranih ozljeda tetiva, te može poslužiti kao preliminarni dijagnostički alat prije magnetske rezonancije (MRI). Dinamičke mogućnosti ultrazvuka omogućuju procjenu funkcije mišića tijekom pokreta, što može biti ključno za razumijevanje utjecaja ozljede na ukupnu pokretljivost i izvedbu.

Tražite MR tijela?

Tražite UZV lokomotornog sustava (zgloba)?

Istražite kako ultrazvuk može pomoći u otkrivanju ozljeda ramena te tako pomoći u odluci o operaciji ramena ili operaciji koljena.

Algomed

Literatura:

1. Sapundzhieva T, Sapundzhiev L, Batalov A. Practical Use of Ultrasound in Modern Rheumatology-From A to Z. Life (Basel). 2024 Sep 23;14(9):1208. doi: 10.3390/life14091208. PMID: 39337990; PMCID: PMC11433054.

2. Zhang M, Xie K. Advances in Musculoskeletal Ultrasound for Assistive Diagnosis in Pain Clinics. Pain Ther. 2025 Jun;14(3):791-801. doi: 10.1007/s40122-025-00721-x. Epub 2025 Mar 15. PMID: 40088259; PMCID: PMC12085503.

Postoji više vrsta proteza i načina ugradnje (unipolarna, bipolarna, totalna, s cementiranjem, bez cementiranja s različitim materijalima).
Tehničke detalje i koja proteza je najbolja za Vas najbolje je razmotriti s ortopedom!

Ugradnja totalne proteze kuka (TEP) nastavlja biti jedna od najuspješnijih kirurških tretmana zadnje faze osteoartritisa. Druge indikacije uključuju: osteonekrozu, kongenitalne poremećaje kukova, uključujući displaziju kuka, posttraumatski artritis te upalne artritise. (7)

Prijelom vrata bedrene kosti česta je ozljeda na koju spada 23.8% svih prijeloma i često dolazi uz pomak ulomka.
Rizik od prijeloma vrata bedrene kosti raste s dobi, pogotovo kod osoba starijih od 60 godina. Prijelom vrata bedrene kosti može završiti tako da kosti ne srastu ili avaskularnom nekrozom (odumiranjem tkiva zbog loše cirkulacije) što spada u 10 najčešćih uzročnika invalidnosti i smrti odraslih osoba.

Dvije glavne opcije za prijelom vrata bedrene kosti (fractura colli femoris) su totalna artroplastika kuka i hemiartroplastika (ugradnja totalne ili parcijalne proteze kuka, TEP ili PEP).
Koja metoda je bolji izbor liječenja za frakturu vrata femura godinama je kontroverzna tema. Mnogi kirurzi uvjereni su da je ugradnja totalne proteze (TEP) metoda s boljim rezultatima.
Međutim, još uvijek postoje nesigurnosti u usporedbi učinka tih tehnika. S druge strane, drugi kirurzi vjeruju da je ugradnja parcijalne (PEP) proteze najbolja tehnika za prijelom vrata bedrene kosti, s prednostima smanjenje dislokacije (iščašenja), manje vjerojatnosti za infekciju, rjeđu potrebu za ponovnom operacijom i rjeđim tromboembolijskim ishodima (nastanka duboke venske tromboze, plućne embolije i slično).

Najbitnija komplikacija prijeloma vrata bedrene kosti starijih osoba bila je smrt.

Ova meta analiza, koja uključuje 1419 pacijenata ne pokazuje značajne razlike između parcijalne proteze i totalne proteze kuka kada se govori o potrebi za ponovnom operacijom, infekciji i tromboembolijskom događaju. Međutim, postoji veća povezanost sa smrtnosti i iščašenjem zgloba nakon praćenja od jedne godine kod parcijalne endoproteze. (4)

Prehabilitacija se odnosi na: jačanje mišićne snage, povećanja funkcionalnosti i povećanje kvalitete zdravlja jer su se oni pokazali kao prediktivni čimbenici za ishod ortopedske operacije.

Meta analiza Punnoosea A i sur. pokazala je da prehabilitacija ima poveznicu s umjerenim poboljšanjem u nekoliko preoperativnih ishoda (funkcija, snaga fleksora koljena i abduktora kuka, 6-minutni test snage) među pacijentima koji su planirali bilo koje ortopedske zahvate i također je bilo povezano sa smanjenjem boli među pacijentima kojima je prethodila operacija lumbalnog dijela kralježnice. Međutim, dokazi nisu bili dosljedni i kvaliteta dokaza za ishode nakon operacije je bila niska do jako niska. Minimalno trajanje prehabilitacije od 4 do 6 tjedana, 2 puta tjedno može se preporučiti za pacijente koji planiraju ortopedski zahvat. Prehabilitacijski programi s kombinacijom nadzora i bez nadzora mogu se sigurno primijeniti uz minimalan rizik. Potrebno je provesti dodatna randomizirana istraživanja s niskom razinom pristranosti za preoperativne i postoperativne ishode svih kirurških zahvata u ortopediji. (5)

Tim Algomed

05./26.

Literatura

1. Seidlitz C, Kip M. Introduction to the Indications and Procedures. In: Bleß HH, Kip M, editors. White Paper on Joint Replacement: Status of Hip and Knee Arthroplasty Care in Germany [Internet]. Berlin (Germany): Springer; 2018. Chapter 1. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK546138/ doi: 10.1007/978-3-662-55918-5_1
2. Varacallo MA, Luo TD, Johanson NA. Total Hip Arthroplasty Techniques. [Updated 2023 Aug 4]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2026 Jan-. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK507864/
3. Antonelli B, Chen AF. Reducing the risk of infection after total joint arthroplasty: preoperative optimization. Arthroplasty. 2019 Aug 1;1(1):4. doi: 10.1186/s42836-019-0003-7. PMID: 35240760; PMCID: PMC8787890.
4. Peng W, Bi N, Zheng J, Xi N. Does total hip arthroplasty provide better outcomes than hemiarthroplasty for the femoral neck fracture? A systematic review and meta-analysis. Chin J Traumatol. 2020 Dec;23(6):356-362. doi: 10.1016/j.cjtee.2020.09.005. Epub 2020 Sep 17. PMID: 33289633; PMCID: PMC7718551.
5. Punnoose A, Claydon-Mueller LS, Weiss O, Zhang J, Rushton A, Khanduja V. Prehabilitation for Patients Undergoing Orthopedic Surgery: A Systematic Review and Meta-analysis. JAMA Netw Open. 2023 Apr 3;6(4):e238050. doi: 10.1001/jamanetworkopen.2023.8050. PMID: 37052919; PMCID: PMC10102876.
6. Pentland V, Thompson Z, Dayimu A, Demiris N, Bohm E, Campbell D, Lenguerrand E, Fenstad AM, Furnes ON, Hailer N, Hoit G, Kärrholm J, Kristensen TRB, Mäkelä K, Overgaard SR, Paxton E, Prentice H, Ravi B, Reed M, Rolfson O, Varnum C, Viitanen T, Waddell JP, Whitehouse M, Khoshbin A, Atrey A. Survivorship of modern total hip replacement to 30 years: systematic review, meta-analysis, and extrapolation of global joint registry data. Lancet. 2026 Feb 28;407(10531):855-866. doi: 10.1016/S0140-6736(25)02305-0. PMID: 41763743.
7. Deak N, Varacallo MA. Hip Precautions. 2023 May 1. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2026 Jan–. PMID: 30725716.
8.Biscević M, Smrke D. Structural differences between hip endoprostheses, and implications on a hip kinetics. Bosn J Basic Med Sci. 2005 Nov;5(4):84-8. doi: 10.17305/bjbms.2005.3239. PMID: 16351604; PMCID: PMC7202166.

Primarna totalna artroplastika kuka čini temelj standarda brige liječenja posljednje faze osteoartritisa (oštećenja hrskavice zgloba koje dovodi do izravnog kontakta kostiju) kuka i omogućuje smanjenje boli uz poboljšanje funkcije zgloba.
Prevalencija (ukupan broj osoba koje trenutno žive s umjetnim kukom) u SAD-u među odraslima iznad 50 godina iznosi 2.34% u 2010. godini. Procjenjuje se da će rasti potražnja i ukupan broj operacija zbog sve veće želje populacije koja stari za povećanom pokretljivosti i povećanjem kvalitete života.
Dok je ugradnja totalne proteze kuka uspješan zahvat i jedan od 5 najčešćih i najbrže rastućih zahvata u SAD-u, njezino nepravilno izvođenje stavlja veliko opterećenje na pacijente i zdravstveni sustav. To se uglavnom odnosi na nestabilnost kuka, infekciju, slabljenje proteze, trošenje proteze i sl.

U tim slučajevima radi se revizija operacije kao metoda spašavanja trenutnog stanja. Međutim, tada rastu rizici od infekcije, sepse, produljenom vremenu operacije, povećanim gubitkom krvi, izlaganje anesteziji i sl. (1)

Zbog toga je bitno odabrati odgovarajuću ustanovu i tim te razgovarati o mogućim koristima i rizicima zahvata!

U posljednjih 10- 15 godina, sve veća pozornost se obraća na bitnost očuvanja labruma kuka, zbog boljeg razumijevanja bitne uloge u stabilnosti zgloba, podmazivanju i hranjenju hrskavice, kao i proprioceptivnim i nociceptivnim svojstvima (sposobnost određivanja položaja zgloba i osjeta boli).
Artroskopska i biomehanička promatranja podupiru koncept da oštećenje labruma i oštećenje zgloba kuka često čine zajednički dio bolesti zgloba.

Istraživanje koje su proveli Mook WR i dr. pokazalo je da se kod pacijenata koji su napravili rekonstrukciju labruma značajno smanjila bol, povećala funkcija zgloba, povećalo vraćanje sportu i izbjegla buduća artroplastike kuka (ugradnja proteze) uz porast razine ukupnog zadovoljstva.

Ranije, u 2014. godini, sustavni pregled je promatrao razloge za rekonstrukciju labruma te je ukupno uključeno 5 istraživanja. Najčešći razlozi za rekonstrukciju labruma bili su: mlađa dob, aktivni pacijent s minimalnim artritisom i labrumom koji je oštećen. Druge indikacije uključuju: nestabilnost zgloba, bol i zadebljan (hipertrofičan) labrum. Sustavni pregled je pokazao poboljšanje ishoda i funkciju, uz potrebu za ugradnjom totalne proteze koja je iznosila 20%, što pokazuje da je rekonstrukcija labruma korisna.
(2)

Standard njege za odrasle nakon ugradnje totalne proteze kuka za posljednju fazu osteoartritisa je rehabilitacija nakon operacije, uz cilj optimiziranja funkcije zgloba, smanjenje boli te vraćanje uobičajenim dnevnim aktivnostima.
Programi rehabilitacije složeni su postupci koji uključuju više komponenti (vježbe uz otpor, trening hoda itd.) koje se mogu provesti različito učestalo, u različito vrijeme nakon operacije, uz pomoć različitog osoblja u različitom okruženju. Iako se rehabilitacija nakon operacije totalne proteze kuka pokazala korisnom, nejasno je koji su postupci rehabilitacije i u koje vrijeme najučinkovitiji uz izbjegavanje komplikacija (npr. oštećenje zgloba). (3)

Potrebna Vam je rehabilitacija nakon operacije kuka?

Koliko je dugo potrebno koristiti terapiju protiv zgrušavanja krvi nakon operacije kuka?

Potrebu za terapijom protiv zgrušavanja određuju ortoped i transfuziolog.
Sve ovisi o vrsti operacije, osobnim zdravstvenim rizicima te uspostavljanju pokretnosti.
Kod osobe mlađe životne dobi, koja brzo uspostavlja pokretljivost, potrebna je kraća terapija od osobe od 80 godina koja nakon operacije otežano ustaje iz kreveta.

Borna Patrun, dr. med. 05./26.

Literatura

1. Patel I, Nham F, Zalikha L, El-Othmani MM. Epidemiology of total hip arthroplasty: demographics, comorbidities and outcomes. Arthroplasty. 2023 Jan 3;5(1):2. doi: 10.1186/s42836-022-00156-1. PMID: 36593482; PMCID: PMC9808997.
2. Al Mana L, Coughlin RP, Desai V, Simunovic N, Duong A, Ayeni OR. The Hip Labrum Reconstruction: Indications and Outcomes-an Updated Systematic Review. Curr Rev Musculoskelet Med. 2019 Jun;12(2):156-165. doi: 10.1007/s12178-019-09546-6. PMID: 30919325; PMCID: PMC6542868.
3. Konnyu KJ, Pinto D, Cao W, Aaron RK, Panagiotou OA, Bhuma MR, Adam GP, Balk EM, Thoma LM. Rehabilitation for Total Hip Arthroplasty: A Systematic Review. Am J Phys Med Rehabil. 2023 Jan 1;102(1):11-18. doi: 10.1097/PHM.0000000000002007. Epub 2022 Mar 12. PMID: 35302955; PMCID: PMC9464790.